Rano ustajanje u školu opasno je za zdravlje i performanse tinejdžera!

Brojna su znanstvena istraživanja ustvrdila da je većini tinejdžera potrebno devet sati sna da bi im organizam pravilno funkcionirao. U adolescentskoj dobi ciklus sna započinje oko 23 sata, a završava u 8 ujutro, no mnogi tinejdžeri svakodnevno ustaju puno ranije od toga, kako bi se spremili i došli do škole. Upravo to može biti glavni krivac njihovih lošijih ocjena, anksioznosti, nepohađanja nastave i lošeg ponašanja, dokazale su neke studije.

Arhiva: srednja.hr

Doktorica Terra Ziporyn Snider jedna je od idejnih začetnika inicijative ‘Start School Later’ koja je posvećena podizanju svijesti o opasnostima koje premala količina sna može uzrokovati kod tinejdžera.

Voditeljica Centra za medicinu spavanja otkriva što se događa dok sanjamo

Adolescentima potrebno najmanje 9 sati sna dnevno

Stručnjaci za san ustvrdili su kako je većini tinejdžera potrebno devet sati sna dnevno, ali mnogima od njih to je nemoguća misija, pa tako većina njih prakticira san duljine 6-8 sati dnevno, piše Huffington Post. Naime, u vrijeme adolescencije dolazi do izmjena u ciklusu sna, pa je tako tinejdžerima teže zaspati rano kao djeci ili starijim odraslima. Tipični ciklus sna u adolescentskoj dobi započinje oko 23 sata te traje do otprilike 8 sati ujutro. Rano ustajanje u školu tako skraćuje broj sati sna potrebnih za zdravo funkcioniranje organizma.

– U tinejdžerskim godinama san je posebno važan jer se radio o razdoblju života u kojemu se osoba najviše fizički razvija, objašnjava Snider za Huffington Post.

Bolje zdravstveno stanje, sigurnost i ostale beneficije učenici bi mogli postići samo kada bi škola započela sat vremena kasnije. Da je nedostatak sna u tinejdžerskoj dobi potencijalno ozbiljan problem potvrdila nam je nedavno i voditeljica Centra za medicinu spavanja, Renata Pecotić.

– Očito je da smo suočeni s mogućim ozbiljnim društvenim problemom kojega bi trebalo rješavati istodobnim provođenjem nekoliko mjera, primjerice društvenim reguliranjem kasnih noćnih izlazaka, ali i ozbiljnim promišljanjem o tome da nastava ne počinje rano ujutro. Primjerice umjesto u osam sati ujutro bilo bi preporučljivo da nastava započne najranije u devet sati ujutro. Zemlje u kojima je početak nastave odgođen samo pola sata ili sat, pokazale su dobre rezultate, kazala nam je Pecotić.

Provjerite kako su navike pred spavanje pomogle ovim mladim ljudima da budu superuspješni

Kasniji početak nastave može pozitivno utjecati na ocjene i ponašanje učenika

Još u devedesetima se počela obraćati sve veća pozornost na san kao važan faktor zdravstvenog stanja pojedinca. Mnogi znanstvenici svojim su istraživanjima potvrdili da je rano ustajanje u školu potencijalno opasno za fizički razvoj osobe. Nedostatak sna, potvrdili su, uzročnik je sljedećih poteškoća: debljanje i ostali poremećaji u prehrani poput pretilosti, kardiovaskularne bolesti, dijabetes, loš imunitet, depresiju, anksioznost, promjene u raspoloženju, bihevioralne probleme, sklonost suicidu i mogući utjecaj na razvoj mozga.

Osim toga nedostatak sna može uzrokovati i zlouporabu raznih supstanci, stoji u studiji koju su 2005. proveli O’Brien i Mindell, ‘Sleep and risk-taking behavior in adolescents’.

– Rezultati pokazuju kako adolescenti koji imaju više problema sa spavanjem češće imaju i rizično ponašanje, što u konačnici utječe na njihove akademske performanse, stoji u istraživanju.

Neke američke i škole u razvijenijim zemljama već su uvele kasnije započinjanje nastave, a rezultati su bili vrlo pozitivni.

– Kada su škole pomaknule svoje prvo zvono nešto kasnije, vidimo da učenici manje konzumiraju kofeinske napitke, alkohol, manje je zlouporaba supstanci, manje je znakova depresije, veća je pažnja na nastavi i manje je automobilskih nesreća. Ocjene su im bolje, manje izostaju iz nastave, manje učenika kasni na nastavu i manje ih je suspendirano, to su sve poboljšanja na akademskom planu. Poznato je i da postoje zdravstvene beneficije, tako da više zaista ne bi trebalo govoriti o tome bismo li trebali pomaknuti početak nastave, već kako ćemo to učiniti, zaključuje dr. Snider.

Odgovori