Biologija nas u srednjoj školi uči da se boja očiju naslijeđuje od roditelja i to kombinacijom dominantnih i recesivnih gena. Tako će roditelji sa svijetlim očima imati i djecu svijetlih očiju. Međutim, je li to baš tako jednostavno. Prije nego optužite svoje smeđooke roditelje da su vas zamijenili u bolnici jer su vaše plave, pročitajte tekst.
www.factswt.com
Nasljeđivanje boje očiju najčešće se tumači na dva načina. Prema prvom, jednogenskom modelu, boja očiju određena je, kako i sam naziv kaže, jednim genom s dva alela, dominantnim i recesivnim. Tamnu boju određuje dominantni, a svjetlu recesivni alel. Ovaj se model primjenjuje u srednjoj kada se u sklopu nastave biologije križaju dominantni i recesivni geni te ‘izračunava’ koja se osobina nasljeđuje. Prema ovom tumačenju, roditelji svijetlih očiju ne mogu imati djecu tamnih očiju.
Iako gore opisani model pruža dobar uvid u funkcioniranje genetike, on nije sasvim točan. Naime, roditelji svijetlih očiju mogu imati djecu tamnih očiju. Radi se o poligenom nasljeđivanju, odnosno, boju očiju određuje više gena od kojih neki imaju veći, a neki manji efekt na količinu pigmenta koji određuje boju. Kod ovog tumačenja ne možemo biti isključivi kao kod prvo spomenutog, ali, roditelji svijetlih očiju najvjerojatnije će imati djecu svijetlih očiju.
U principu dva gena su najodgovornija za boju očiju: EYCL3 određuje
da će boja očiju biti smeđa (dominantan alel A) ili plava (recesivan
alel a). Gen s oznakom EYCL1 odgovoran je za zelenu (dominantan alel B)
ili plavu (recesivan alel b).
• A alel (za smeđe oči)
dominira nad svim ostalim alelima, dakle, nad alelima: a, b i B; osobe
smeđih očiju mogu imati genotipove AABb, AaBb, AABb, AaBB;
• alel B je dominantan u odnosu na alele a i b, pa osoba zelenih očiju može imati jedan od sljedeća dva genotipa aaBB ili aaBb
•
a i b aleli su recesivni i prevladat će se samo kada nema dominantnih
alela u genotipu, pa će osobe plavih očiju biti isključivi recesivni
homozigoti za oba gena (aabb).
