Fotogalerija: Student (20) sa zagrebačkog PMF-a biciklirao kroz sedam zemalja i prešao 1650 kilometara
Galerija 5 Fotografija
Otvori
Student smjera ‘Znanosti o okolišu’ na zagrebačkom PMF Jan Perutka biciklist, je koji je imao nekolicinu dugometražnih avantura, od koje je najdulju izveo od sredine do kraja srpnja ove godine. Naime ovaj 20-godišnjak uputio se vlakom do austrijskog grada Bregenza, gdje je sjeo na bicikl te zatim prošao kroz Švicarsku, Lihtenštajn, Njemačku, Slovačku, Sloveniju, da bi na kraju završio u Zagrebu. Na ovoj dugoj biciklijadi od 1650 kilometara vidio je bezbroj prirodnih i kulturnih bogatstava, kako veli, osamostalio se, upoznao puno novih ljudi i usavršio njemački jezik.
Jan Perutka je 20-godišnji biciklist-avanturist, koji je od sredine do kraja srpnja ove godine, imao nesvakidašnji pothvat. On je u 18 dana, prešao 1650 kilometra vozeći se pri tome kroz sedam zemalja. Početna točka mu je bila Bregenz u Austriji, a završna Zagreb. Već je imao nekoliko dugometražnih biciklijada, ali nikada ovoliku. S puta se vraća, kako sam kaže samostalniji, pun novih iskustava i poznanstava te s boljim znanjem njemačkoga. U nastavku provjerite, s kakvim se pozitivnim i negativnim situacijama Jan susretao na svojoj avanturi.
Volim otvorenu cestu, a rijetko sjedam na bicikl, ako ne namjeravam voziti barem 150 kilometara
Jan nije gradski biciklist, nego onaj za otvorenu cestu. Trudi se u vrijeme nastave na fakultetu biciklirati barem jednom tjedno, a ljeti svakodnevno. Njegov ‘bike’ je malo skuplji, pa ga ne voli ostavljati zavezanog negdje sa strane.
– Kada idem na vožnju, duljina rute nije ispod 150 km, te stoga često skoknem i u susjednu Sloveniju objašnjava Jan Perutka.
Bicikl za njega ima više uloga u životu.
On je meni ispušni ventil, koji me najbolje opusti od stresa na faksu. Moj besplatni, osobni psihijatar. Također ga vozim radi zdravlja, te se može reći da je bicikl glavni izvor moje dobre tjelesne kondicije. Vožnja mi je i hobi, jer jednostavno uživam kad sa na biciklu, govori Jan.
Ljubitelj je i jednodnevnih dugometražnih relacija
Kako sam kaže nema dovoljno prstiju na obje ruke da pobroji sve svoje biciklijade dulje od 200 kilometara. Uživa i u jednodnevnim ‘izletima’ od Zagreba do Ljubljane, koji su računajući i povratak dugi 340 kilometara.
– Sljedeći cilj mi je u jednom danu otići do Graza i natrag što iznosi 420 kilometara, rekao nam je Jan nešto o sljedećim planovima.
No, o tome više u nekim drugim prilikama, a ovoga puta pročitajte kakve je sve Jan dogodovštine doživio, koliko ga je avantura koštala, gdje je spavao, te koje je lokacije posjetio.
S: Kako si se odlučio poći na ovako dugu biciklističku avanturu i to potpuno sam?
J. P.: Već sam bio na jednoj doduše kraćoj avanturi s djedom, a ovoga puta sam išao sam. Na kraju prve godine fakulteta sam se odlučio odmoriti na taj način, a usto i steći jednu dozu samostalnosti.
S: Koliko je točno trajao put? Osim samo njegove duljine, ovdje su uključene i alpske zemlje u kojima se zna vrijeme izmijeniti za pola sata. Kako si se nostio s time?
J. P.: Put je trajao od 13. srpnja do 31. srpnja ove godine, dakle 18 dana. Osjetio sam itekako poremećaje vremena na svojoj koži. Barem 10-ak puta me kiša oprala potpuno, s tim da je pet minuta prije tih pljuskova, sjalo sunce te nije na obzoru bilo oblačka.
S: Kojom si rutom putovao? S kakvim si se prirodnim i kulturnom bogatstvima susreo?
J. P.: Krenuo sam iz austrijskog grada Bregenza, s tim da sam do tamo došao vlakom. To je grad u pokrajini Vorarlberg, inače najzapadnija pokrajina u Austriji. Od tamo sam išao za Vaduz, glavni grad Lihtenštajna, usput sam prošao kroz švicarska mjesta Sennwald i Gams.
Zatim sam prešao most preko Rajne te došao u kneževinu Lihtenštajn. Prošao sam kroz najveći njihov grad Schaan, te uskoro došao u Vaduz.
Tamo sam prespavao i lijepo razgledao grad, ako se takvim mjesto od 5000 stanovnika uopće može nazvati.
Idući dan sam se vratio u Bregenz, te tamo prespavao.
Iz Bregenza sam treći dan vozio u Njemačku, te prešavši dijelom Alpe došao do grada Ulma.
Iz Ulma je to bila fina vožnjica po ‘Donauradwegu’ ( biciklističkom putu pokraj Dunava).
On je napravljen, ne da ubrza vaše putovanje, nego da vas čak i malo zaobilaznim putem prošeće kroz lijepa mala sela u Bavarskoj i krasne prirodne krajolike.
Uglavnom, po njemu sam vozio od Ulma u Njemačkoj skroz do Bratislave u Slovačkoj.
Neka od važnijih mjesta kroz koja sam prošao u Njemačkoj su osim Ulma, Ravesnburg, Ingolstadt, Regensburg, Passau. Ravensburg ima dobru hokejašku momčad, Ingolstadt je prekrasan gradić pun kulturnih zbivanja, a Regensburg je poznat po tome što mu je u blizini kopija grčkog hrama ‘Partenona’. Passau je pak grad na granici s Austrijom, na 3 rijeke, Dunavu, Inni i Ilzi.
Kroz Austriju sam bio u Linzu, Melku, Kremsu, Beču i Hainburgu.
Linz je dosta poznat grad, treći po veličini u Austriji i prepun muzeja.
Također ne smijem ne spomenuti nacistički koncentracijski logor u mjestu Mauthausen u blizini Linza.
Danas je on pretvoren u muzej toga doba i spomenik nacističkih zločina.
Krems i Melk su slatki gradići kroz koje sam nažalost samo proletio. Beč nisam po dolasku mogao razgledati zbog kiše te sam idućeg jutra odmah raspalio za Bratislavu. Tamo sam jeo jedno od mojih najdražih jela slovačke kuhinje “Bryndzové halušky” (njoki, preliveni finim ovčjim sirom, sa slaninom na vrhu).
Bratislava mi se posebno svidjela, a kako znam slovački jezik, osjećao sam se kao doma. Nakon što sam prespavao tamo, vratio sam se u Beč, koji sam tek tada mogao pošteno razgledati, budući da se nevrijeme maknulo. Bio sam u Prateru koji mi se svidio, iako nije na nivou jednog Disneylanda ili Gardalanda. Pretpostavljam da to niti ne pokušava postati.
Ujutro, nakon noćenja u Beču sam se zaputio preko Burgenlanda (Gradišća) prema Sloveniji. Tu mogu spomenuti samo grad Eisenstadt i Oberwart. Nisu baš gradovi koji žive od turizma, kao oni gore na Dunavu, a to se na njima i vidjelo.
U Sloveniji sam prošao kroz Mursku Sobotu, glavni grad slovenske povijesne pokrajine Prekmurja. Uglavnom, kako i inače u vicevima bude, u Sloveniji sam spavao samo jednom, proletio sam kroz nju.
Nakon toga sam u Hrvatsku ušao na prijelaz Petišovci-Mursko Središće U tom zadnjem dijelu moje biciklijade sam prošao kroz Čakovec i Varaždin. Koje mislim da ne treba posebno predstavljati, te na kraju stigao u Zagreb.
S: Jesi li doživio ikakve anegdote na svojoj dugoj biciklijadi?
J. P.: Zanimljivo, ali doživio sam istu anegdotu tri puta. Kako sam imao na biciklu hrvatsku zastavu za vrijeme vožnje, tri puta su mi Hrvati koji su se našli u mjestima koja sam posjećivao dali novac. Prvi puta između Bregenza i Vaduza, ali s austrijske strane 20 eura. Zatim u Lihtenštajnu kod mjesta Schaan 20 franaka, te treći puta kod Eisenstadta u Austriji, ponovno 20 eura.
S: Jesi li imao nekih problema ili nekih negativnih iskustava?
J. P.: U kontaktu s ljudima nisam imao nikakvih problema, a bilo ih je nešto s opremom.
Na biciklu mi je dva puta pukla prednja guma i dva puta stražnja, te su se obje vanjske gume rasporile, pa sam ih morao kupovati.
Pukao mi je i stražnji nosač kojeg sam kako-tako sklepao.
S vremenom sam još imao najviše problema.
Pljuskovi su me pratili u Bregenzu, Passau, Beču i Murskoj Soboti, kao i u nekim manjim mjestima.
Šator mi je propuštao, pa možete zamisliti kako sam se proveo u kampu u Beču, za vrijeme kišne noći. Imao sam unutra bazen, u kojem je plivao novac, dokumenti i sve ostalo.
S: Gdje si spavao, kako si se hranio?
J. P.: Spavao sam ili u kampovima za lijepog vremena ili u omladinskim hostelima. Kada sam bio siguran da me nitko neće vidjeti, spavao sam u šumi. U Čakovcu sam prespavao na autobusnom kolodvoru.
Hranio sam se u trgovinama za doručak i ručak, a večerao sam u nekom jeftinijem restoranu, uglavnom gulaše koji su dosta jeftini u Austriji i Njemačkoj.
S: Koliko je cijela avantura koštala?
J. P.: Sve skupa sam potrošio s one tri donacije oko 700 eura.
Dosta je otišlo i na servise bicikla. Samo na njega sam potrošio 80 eura.
Ostalo na spavanja u omladinskim hostelima, hranu te ulaznice u muzeje i parkove.
S: Kakvo iskustvo nosiš s biciklijade? Namjeravaš li nešto slično uskoro ponoviti?
J. P. Iskustva koja nosim s ovog puta su uglavnom pozitivna. Naučio sam i da valja kupiti dobar šator, kako ujutro ne biste plivali u njemu. Poboljšao sam znanje iz njemačkog jezika, upoznao puno novih ljudi i dobro se zabavio.
Imao sam i prije biciklističke avanture, a već sada razmišljam na kojem bih idućem mjestu mogao ludovati!
