Pretraga

[INTERVJU] Simpatični Žungul iz Crno-bijelog svijeta otvoreno o planovima, željama i projektima

A- A+

Splitskog glumca, Slavka Sobina, imali smo prilike upoznati u nekoliko sapunica, kazališnih predstava, ali i u ulozi redatelja posebnog projekta ‘Srce na sceni’. Ipak, gledatelje je osvojio najnovijom ulogom šarmantnog Žungula u Crno-bijelom svijetu. Iako je prva sezona serije iza nas, Slavko se osvrnuo na svoje glumačke angažmane, studentski život u Americi i trenutno stanje splitske kazališne scene.

Slavko Sobin/osobna arhiva

Slavko nam je otkrio planira li ostati u Hrvatskoj i što mu njegov rodni Split može ponuditi kao glumcu. U intervjuu objašnjava kako je ostavio ‘Srce na sceni’ i predlaže kako bi izgledao ‘Crno-bijeli svijet’ novih generacija.


S: Tko se krije iza šarmantnog Žungula? Tko je Slavko Sobin?

Slavko Sobin: Ma
Sobin…pa to ti je onaj iz one serije. Uf, kako mi je to znalo ić’ na
živce prije. Ako već upireš prstom u mene nasred Rive, ajde bar nauči
kako se zovem. Sad kad me više ne goni toliko ego, sad uživam kad me
zovu Žungul ili Periša ili još ljepše, imenom lika iz neke predstave.
Glumčev privatni život je zapravo bezveze pratiti, onda uloge nekako
izgube draž. Postane teško vidjeti ulogu i samo vidiš tipa koji spava s
Angelinom Jolie i ima s njom 12 djece. Ne govorim to da se izvučem nego
stvarno to mislim. Ali imam i pravilo da na privatna pitanja novinarima
odgovaram s maksimalno dvije riječi jer i najbanalnija informacija može
postati bombastičan naslov.

Evo u ovom slučaju:’Slavko Sobin si umišlja da je Brad Pitt’

Valjda
mi to sad nećete napraviti. Ali tu i tamo bacim neki sitniš o sebi na
Instagram i Facebook, pa eto, nije da žicam lajkove(aha, moš mislit),
nego da bar na neki način ovo bude zadovoljavajuć odgovor.

S: Studirao si u Americi. Koliko se tvoj studentski život razlikovao od onog kojeg su vodili tvoji kolege u Hrvatskoj?

Pa
ne znam kakav se život vodio ovdje osim po pričama. To je bilo vrijeme
prije bolonje koje bi meni bilo jako problematično. Nikada nisam bio
sposoban sjesti za knjigu i naučiti sto strana odjednom. Bolji sam kad
konstantno učim po malo i onda taj dio položim(nekad i odmah zaboravim).
Uvijek će mi ostati neodgovoreno pitanje bi li i nakon koliko bi
pokušaja upao na našu Akademiju.

S: Zašto si se odlučio vratiti u Split? Što Split može pružiti mladom glumcu poput tebe?

Vrlo
jednostavno. U Hrvatsku sam se vratio jer mi je istekla viza, a u Split
sam se vratio jer su mi ponudili stalan angažman u Gradskom kazalištu
mladih. Split može jako puno pružiti mladom glumcu, prvenstveno radi
fantastičnih kolega svih generacija koje tamo djeluje. Uvijek je
najbitnije okružiti se kreativnim i pozitivnim ljudima koji te
inspiriraju, onda i kad nema posla, stvoriš ga sam. Evo, baš sam u
jednoj ‘neradnoj’ fazi napisao dramski tekst za sebe i četvero najdražih
kolega. Trebali smo ga već postaviti, ali onda su nam svima uletjeli
novi projekti pa je na čekanju. Zapravo, sad sam puno nadrobio, ali ne
smatram da sam se potpuno vratio u Split jer sam na stalnoj relaciji
Split-Zagreb. Mogao bih napisati knjigu ‘Kako zaspati u busu prije nego
što uopće krene’.

Izdvojeni članak

O Crno-bijelom svijetu: Fantastična scenografija vjerno dočarava život mladih u 80-ima


S: Snimajući ‘Crno-bijeli svijet’ imao si priliku zaviriti u mladost
svojih roditelja. Kako bi napravio seriju o svojoj generaciji?

Auf!
Kao web seriju gdje uopće nema glumaca nego su sve scene napravljene od
emotikona, viber animacija i whatsapp poruka. Mene bi glumio onaj mali
medo iz viber animacije. A, ako bih išao malo dalje, u srednju školu, te
mi je godine uglavnom obilježila house glazba. Stopirali smo od Splita
do Aurore gdje su bili najbolji partyji. Ali moja je ekipa bila uzorna
odlikaška tako da bi više bili kao obrazovni program nego dramska
serija.

S: Kako komentiraš splitsku kazališnu scenu? Što mladi ljudi mogu pronaći u splitskim teatrima i kako ih privući kazalištu?

Mladi
ljudi u splitskim teatrima mogu naći odlične predstave, dobre predstave
i očajne predstave, vjerujte mi, igrao sam u svakoj od navedenih. I
najveći je problem ta nedosljednost. Osvojiš ih s jednom predstavom,
onda im maltene uvrijediš inteligenciju s drugom. Trenutno u GKM-u
igramo predstavu ‘5 minuta prije tebe’ koja je, po meni, savršen primjer
kazališta za mlade. Nije ti sve servirano, imaš o čemu razmišljati, ali
se i jako dobro zabaviš. Kad jednom postavimo taj moj tekst, inače
naziv je #ST-riperi(da, s hashtagom :D), postavit ćemo ga u klubu Judino
drvo i time, nadam se, još više privući mlade Splićanke i Splićane.
Želja mi je da se u kazalište počne ići prije izlaska, kao zagrijavanje
za veselu noć.

Izdvojeni članak

[TOP 5AK] Glavni glumac Crno-bijelog svijeta otkrio nam je svojih pet najdražih filmova


S: Ostavio si svoje ‘Srce na sceni’. O čemu je riječ?

Zapravo ga nisam ostavio ja nego dvadeset i troje iznimnih  mladih ljudi s cerebralnom paralizom iz Udruge Srce. Ja sam im napisao tekst i režirao mjuzikl, iako je to sve izašlo iz njih samih. Trebala je to biti predstava koja će se prikazati jednom, za najbliže, a na kraju je postala hit. Ako se netko želi doći nasmijati i isplakati u isto vrijeme, na, prema mom mišljenju, najljepših sat vremena u životu, neka nam dođe na izvedbe 27.3. u HNK Split i 1.4. u zagrebačko kazalište Vidra.

S: Planiraš li neki sličan projekt u budućnosti?

‘Srce na sceni’ je projekt koji me toliko ispunjava, a nadam se i sve ostale uključene i još je jako puno planova za njega. Želimo da ga vide, bez pretjerivanja, SVI. Kad shvatimo da nam je malo dosadno, onda ga upgradeamo. Dodamo poneku foru, scenu, pojačamo bend,… Ma teško je o ‘Srcu’ pričati, ništa vam ne može stvoriti pravu sliku dok ga ne pogledate. Ta je predstava tulum stoljeća koji će vam srušiti svaku ideju o tome da postoji izraz ‘ne mogu’.

Izdvojeni članak

Priča jedne brucošice: Kako sam upala na Akademiju dramskih umjetnosti


S: Jesi li zadovoljan mogućnostima koje ti Hrvatska pruža? Razmišljaš li ikad o povratku u Ameriku?

Strašno sam zadovoljan. Radim kontinuirano, sad
već mogu i birati projekte, radim i u kazalištu i na televiziji i na
filmu, pa onda ulete i neke koprodukcije za američko tržište. Nikada se
ja neću ‘vratiti’ u Ameriku. Ovo je moj dom. Ali ne prođe dan da ne
pomislim da ću tamo nešto raditi. Ne samo tamo nego bilo gdje. Ono što
zapravo želim reći da je najvažnije postavljati što veće i što jasnije
ciljeve. Netko kaže zaželi i ostvarit će se, a ja kažem ciljaj i
ostvarit će se.