Naj profesorica iz Đakova zaslužila je od učenika putovanje u Tursku

Svi imamo omiljene knjige, najdraže pjesme, najudobnije cipele, no ono što igra ključnu ulogu u životima srednjoškolaca jest naj profesor. Tu prestižnu titulu je ovoga puta dobila profesorica informatike iz đakovačke Gimnazije A. G. Matoša, Vesna Tomić.

Foto: Vesna Tomić na maturalnoj zabavi

Dok je u nekim školama informatika samo drugi naziv za odlazak na kavu ili 45 minuta surfanja Internetom, u Đakovu se na taj predmet odlazi vrlo rado, a negoduje se na zvuk zvona. Neki od nas informatiku slušaju samo u prvom razredu, a samo toliko je već dovoljno da nam se prof. Tomić uvuče pod kožu i da je se svako malo prisjećamo kao svijetle točke u našem obrazovanju.

[Naj profesor] Branislav Boričić sve je samo ne obični predavač s beogradske Ekonomije

Uspješno brani računalo od virusa, ali i branšu od predrasuda

Sve predrasude su zapravo protiv profesorice Tomić. Iako je informatika svima zanimljiva, najčešće je to u obliku igranja igrica i gledanja mačaka na YouTubeu, te je poprilično nezahvalna kao predmet za predavanje. Njezini učenici joj sami priznaju nezahvalan položaj budući da su kao prirodoslovno-matematički smjer bili ‘na glasu kao najgori po svemu’ te kako ona to nikada nije prihvaćala i uvijek stajala iza njih.Koliko je omiljena pokazao je njezin razred, poklonivši joj povodom kraja srednjoškolskog obrazovanja put u Tursku.

– Putovanje u Tursku je spomenula jednom kroz četiri godine školovanja, pa je to dokaz da smo i mi nju nekada slušali. Poklon koji je dobila prava je sitnica u usporedbi s onim što smo mi dobili od nje, kaže njezin bivši učenik Luka Kruljac.

Redovito je obavještavala svoje učenike o dogodovštinama iz Turske koje je rado objavljivala na Facebooku.

– Prva reakcija na put u Tursku je gotovo izostala. Bila sam toliko šokirana, da su mi kolegice morale objašnjavati da putujem u Tursku. A, iako sam se već vratila iz Istanbula, čini se da još uvijek ne vjerujem u to. Nadam se da sam im dovoljno puta rekla ‘hvala od srca…, niste trebali…, bez vas nije isto’, prisjeća se profesorica Tomić.

Naj profesor: Jozu iz Mioca svi vole, a zna i zaplesati 'Harlem Shake'

‘Dodaj za profesora’ umjesto ‘prijatelja’

Dok neki ne mogu niti zamisliti da imaju profesora na listi prijatelja na društvenim mrežama, a neki od profesora koji imaju profile odbijaju pustiti učenike u tu sferu privatnog života, profesorici Tomić i njezinim učenicima je to potpuno normalna stvar. Dapače, upravo je ona osnovala grupu na Facebooku za maturante kako bi za vrijeme priprema za maturu bila u lakšem kontaktu s nama, a i mi s njom. Njoj možemo zahvaliti za sve informacije koje smo dobili pravovremeno, za odgovore na naša nebrojena, ponekad i vrlo kasnonoćna pitanja, kao i za sve govore ohrabrenja i poruke podrške. Ona je razlog zašto smo svi uspješno riješili maturu, bez da smo završili na psihijatriji.

– Mislim da samo jednostavno obavljam svoj posao. Nikada nisam mislila da mi je posao samo reproducirati činjenice iz udžbenika. To bi bilo podcjenjivanje svih vas. Toliko možete i sami.

Nikada ne zaboravljam da radim sa osobama. Ne mislim da morate razmišljati kao ja. Volim vidjeti nasmijana lica, ne želim da me se netko boji, sama pomisao na to kod mene izaziva nelagodu. Mislim da nisam zbog toga izgubila na autoritetu ili da me to ne čini lošijim profesorom. Vrijeme i učenici će pokazati…

Osim što je vrlo vična u predavanju informatike, ne libi se provesti dio vikenda sa svojim razredom odlazeći na jednodnevne izlete koje je nerijetko sama fnancirala. Tako su skupa išli u Osijek u kino, posjetili kazalište, a mnogi su u njenom društvu prvi put stali na klizaljke. U planu je bio i posjet hokejskoj utakmici, no karte su bile rasprodane, kako saznajemo od jednog njezinog učenika.

Naj profesorica: 'Svaki predmet može biti vrlo zanimljiv učenicima ako ga se metodički kvalitetno pripremi i prezentira'

Od profesorice koja se protivi zajedničkim druženjima do one koja ih inicira

– Vjerovala ili ne, ja baš nisam bila zagovornik putovanja s učenicima. Mislim da je sve promijenilo Svjetsko rukometno prvenstvo u Varaždinu i svakodnevna putovanja do Varaždina i natrag. Tada sam shvatila da kroz takva druženja puno bolje upoznajemo jedni druge, a kada se poznajemo možemo puno bolje surađivati. Onda sam se u trećem razredu pridružila profesorici Medved koja je od prvog razreda vodila svoje učenike u Osijek na klizanje. Svi smo bili oduševljeni zajedničkim aktivnostima: klizanje, kuglanje, pa kino. Izvrsno ispunjen dan koji pokazuje da i male stvari puno znače. Ponovili smo to u četvrtom razredu, a čini mi se da bi to mogla postati i tradicija.

Njezini, sada već bivši, učenici ističu da je bila ‘najbolja raska na svijetu’ i kako su s njom mogli razgovarati ‘kao s frendom’, a to na moguće iznenađenje uopće nije remetilo ugodnu radnu atmosferu na satu. Ako išta, učenicima su nastavni sati samo bili ugodniji.

Foto: Vesna Tomić s razredom

– Neki će pomisliti kako smo ispaštali u pogledu informatike ako je bila toliko predana razrednim aktivnostima. Kroz osnovnu i srednju školu sam promijenio pet ili čak šest profesora i nastavnika informatike, a profesorica Tomić je sigurno bila najveći informatičar koji mi je predavao. Često je dolazila u školu subotom, učiti programiranje one koji žele znati više, a također nas je uredno prijavljivala na HONI, te i na taj način svoje slobodno vrijeme poklanjala učeniku, nastavlja Kruljac.

Za kraj nam je dala savjet primjenjiv kako na profesore, tako i na same učenike.

– 30 učenika u razredu je 30 različitih osobnosti. Šteta bi bilo staviti ih u isti kalup, očekivati njihove reakcije i ljutiti se ako su te reakcijedrugačije od očekivanih, zaključila je profesorica.

Odgovori