Uhvatili smo profesoricu kako traži osobu koja bi napisala maturalni rad umjesto učenika

Nažalost, nisu rijetke situacije u kojima studenti kupuju seminarske radove. Dapače, brojni to uopće ne skrivaju pa, pod vlastitim imenom i prezimenom, javno i putem društvenih mreža, objavljuju oglase kojima potražuju osobe koje će rad napraviti umjesto njih. No kada jedna profesorica, bez skrivanja svog identiteta objavi oglas u kojemu traži da umjesto maturanta netko drugi napiše njegov maturalni rad, situacija postaje još alarmantnija.

Screenshot: Facebook grupa Tražim/nudim studentski posao

Društvene mreže prepune su oglasa koji nude pisanje maturalnih, seminarskih i diplomskih radova. Osobe koje takvu radnju čine ne mogu biti kažnjene ni na koji način, a često svoj ‘posao’ opravdavaju lakim načinom zarade na tuđoj gluposti.

Premda za njih, ako su uhvaćeni, postoje određene sankcije, brojni su i oni koji bez sakrivanja vlastitog identiteta traže osobe koje bi umjesto njih napisale rad. No, kako reagirati kada to učini jedna profesorica?

Akademska idiotarija: traži osobu koja će napisati maturalni rad njegove sestre

‘Nije jedini koji to radi’ 

U Facebook grupi koja okuplja studente jedna je srednjoškolska profesorica, pod punim imenom i prezimenom, te podacima u kojoj školi je zaposlena, upitala članove ‘Radi li netko maturalne radove?’. Nakon nekoliko minuta uslijedili su komentari na njeno pitanje, u kojima sama otkriva kako je profesorica i radi u školi, a rad nije za nju već za njenog susjeda.
Javili smo joj se porukom, a njen identitet nećemo otkriti, budući da joj nismo rekli da komunicira s novinarkom. 

Profesoricu smo upitali kakvu točno pomoć traži, na što nam je ona odgovorila kako bi njenom malom susjedu trebalo napisati čitav rad na zadanu temu. Dalje joj postavljamo pitanje: odobrava li ona takvu radnju, budući da je i sama profesorica?
No, i dalje ne shvaća da njene radnje nisu nimalo ispravne, već kaže ‘nije ona njegova profesorica’, on joj je samo susjed. 

– Zamolio me da mu napišem rad. Ali ja ne bi radila upravo iz razloga jer radim u srednjoj školi i ne želim drugoj djeci raditi radove jer nije primjereno. Pa sam rekla da ću vidjet’ s nekim studentima neka mu naprave jer nije jedini koji to radi. Na profesorima te škole je da vide tko i kako radi radove od djece. I on ide po prilagođenom programu. S posebnim potrebama, pokušava nam objasniti situaciju.

Screenshot; Facebook

‘Ja njemu nisam profesor’ 

Nakon toga, pokušavamo joj objasniti da nije bitno po kojem programu učenik sluša nastavu, on svoje obaveze sam mora izvršavati. Profesorica ustraje u svojoj ideji da ne čini ništa pogrešno. 

– Ej, on nije moj učenik. Ja njemu nisam profesor. Ja ga ne gledam tako. U svojoj školi sam prof. Van škole sam prijatelj, susjed, kolega, ako mogu pomoći, pomoći ću mu. Ako ne mogu, onda ne mogu. U ovom slučaju mu ne mogu pomoći jer NE ŽELIM sebe petljati u pisanje tuđih radova. Što me zamolila njegova majka. Jedino što mogu je pitati nekoga hoće li napraviti to što je također njihova molba. Ne vidim razloga čemu napadati mene, kaže nam profesorica. 

Naše sljedeće pitanje bilo je zašto misli da mu ovako pomaže, na što se profesorica i dalje opravdava činjenicom da ju je to zamolila majka, jer ‘on nije u stanju’ sam napisati rad, te da ona ‘ne ulazi u njihove odnose’.
Tek kada smo joj objasnili da je ona profesor i da ima veliku društvenu odgovornost boriti se protiv ovakvih stvari, a ne sudjelovati u njima, profesorica je shvatila da je u krivu. Ne moramo ni naglašavati da je, nakon prepiske, njen oglas nestao iz studentske grupe. 

Ovaj tekst smo nakon objave poslali u školu u kojoj je profesorica zaposlena i upozorili ih na ovu radnju.

Screenshot; Facebook

Screenshot; Facebook

Odgovori