Lektira – Harry Potter ili Čuvaj se senjske ruke?

Profesorica Ljiljana Šakić, voditeljica Županijskog stručnog vijeća knjižničara Osječko-baranjske županije za osnovne škole kaže kako djeca danas sve više gube interes za čitanjem, prenosi Glas Slavonije. Djeca, kako kaže, čitaju sve manje, a nagomilani školski prijedlozi knjiga koje su uporabi kao lektire već desetljećima – nimalo ih ne zanimaju. Ova profesorica smatra kako je lektira glavni uzrok zašto se djeca sve više udaljavaju od knjige. Njeno je mišljenje da je krajnje vrijeme da se naslovi školskih lektira moderniziraju i da se prilagode učenicima, a ne obrnuto.

Stari naslovi poput Nazorovih Pripovjedaka, Čuvaj se senjske ruke Augusta Šenoe, Duge Dinka Šimunovića i sličnih, djeci 21. stoljeća teški su po jeziku i sadržaju i nezanimljivi. Iako mnogi tvrde da je ta literatura poučna, pitam se zašto lektira mora biti toliko poučna. Vremena su se promijenila i čitanje treba biti u cilju širenja riječnika, jasnosti u izražavanju i općenito informacijske pismenosti, ali i razvoja dječje mašte. kaže prof. Šakić. Dodaje kako djeca vole čitati moderne naslove kao što su Harry Potter i Gospodar prstenova i da nisu zainteresirani za Smrt Smail-age Čengića – a to je ono što im škole nude. Rezultat svega toga je prepisivanje tuđih mišljenja s interneta.

S druge strane, Jasna Slivac, profesorica hrvatskog jezika i književnosti kaže da je točno da su neke lektire djeci dosadne, međutim smatra da su to književni evergreeni koji nose svoju odgojno-obrazovnu ulogu. Ona problem vidi u neprimjerenosti lektira dobi djece. Primjerice, za lektiru Mali princ kaže da se prerano daje na čitanje djeci u 5. i 6. razredu jer to nije klasična bajka. Kozarčeva Tena ima dublje moralno značenje, ali je ono teže shvatljivo djeci u 8. razredu. Profesorica Slivac smatra da je pouka važna jer knjige uče djecu o životu. U obradi lektira ova profesorica služi se različitim metodama.

Za lektiru koristim različite metode rada: scenske prikaze, gledanje filmova, pisanje dvostrukog dnevnika (dijete bira citate i komentira ih), kritika, eseja, a neke lektire radim kroz debate i sudnice (Šimunovićev Alkar, Kolareva Breza). Romea i Juliju prevodili smo u razgovorni jezik, pisali ljubavna pisma, SMS poruke, e-mail. Jer, lektira je nepresušno područje i ne mora biti dosadna. Djetetu je dosadno ono što je nepoznato, a lektira je ukupnost znanja i kreativnosti iz svih područja hrvatskog jezika. kaže prof Slivac.

Razvoj društva uvjetuje nove sisteme rada s djecom, međutim, koliko bi bila djelotvorna modernizacija naslova u školskoj lektiri nitko ne može sa sigurnošću tvrditi. Kako se vama sviđa ovaj koncept i biste li radije čitali Harrya Pottera? Odgovorite na to sebi i drugima, jer o vama donošenje ovakvih odluka i ovisi.

2 komentara

  1. Pa ne mora biti Harry Potter, ali kada mi se da Povratak Filipa Latinovitza (ako se tako piše) za čitati, pa umriem od dosade… Pročitam knjigu, zatvorim je i kao da je nikada ni pročitao nisam…

    Badava se šalju neke poruke i razmišljanja i životne mudrosti, kada se na knjigu nije moguće skoncentrirati toliko da bi se pročitala s razumjevanjem…

    Ja možda nisam mjerodavan element, ne volim Hrvatski kao predmet, a lektire još manje, ali ne vjerujem da odudaram daleko od prosjeka… (nastaviti će se)

  2. (nastavak)
    Kao mali sam puno čitao, što se smanjilo informatizacijom društva, ali mogu reći da lektire više odmažu nego pomažu… Pa da mi knjigu prezenziraš na ne znam kakav način, to je i dalje 200 dosadnih stranica za pročitati… Ako me knjiga zanima, ja mogu progutati i 500tinjak stranica dnevno, ali lektire mi se ni ne započinje čitati…

    Dakle, lektire su okej, ali trebala bi se raditi djela koja su bliža danjašnjem društvu i njegovoj psihologiji… Postoje djela koja su mi okej (iako vjerujem da je to subjektivno), ali ocjene lektire ih Hrvatskog bile bi daleko više da je izbor lektira bolje osmišljen…

    Jer zbilja, govoreći o predmetu hrvatskog općenito, kakve ja imam koristi od toga što znam nabrojati deset djela Šiška Menčetića?

Odgovori