Stručnjaci o nasilju među mladima(1) : Nasilnici neće prestati s agresijom bez stručne pomoći

studosfera.net

Novi slučaj nasilja među mladima koji se dogodio prije desetak dana u Belišću potaknuo nas je na dublji ulazak u ovu problematiku. Pomoć smo potražili od psihologinje Irene Šestak. Pročitajte što ona kaže o tome kako nastaje agresija i što učiniti da bi je se sputalo.

Više je tipova agresije

Agresija je svaki oblik ponašanja koji ima svrhu povrijediti drugu osobu ili neki objekt. Ono što je ključno je upravo namjera u nanošenju boli drugoj osobi. Može biti fizička ili pak verbalna, instrumentalna, neprijateljska ili pomaknuta.

Kod neprijateljske je važno naglasiti da je izazvana i vođena emocijama. Osoba najčešće kaže da je bila isprovocirana te se pritom pojavila emocija ljutnje što je dovelo do napada. Instrumentalna agresija služi postizanju nekog cilja i ne pojavljuje se sama od sebe. Pomaknuta agresija je na primjer kada otac dođe kući ljut s posla zbog neke situacije sa šefom, pa se posvađa sa ženom, a žena se izdere na dijete.

Kako nastaje agresija?

Naravno da postoji više teorija o nastanku agresije. Tako će Freud tvrditi da se ljudi rađaju s dva instinkta – života i smrti. U instinkt smrti ubraja se i agresija koja se stalno nakuplja u organizmu te kada dosegne neku kritičnu točku, dolazi do vrhunca i osoba takoreći eksplodira.

Ta teorija nije bila potvrđena budući da agresija nije prouzročena instinktom. Druga teorija objašnjava pojavu agresije kao odgovor na frustraciju. Frustracija dovodi do ljutnje koja je emotivna baza za agresiju. Kasnije je teorija revidirana i dovedena do zaključka da frustracija ne mora nužno izazvati  agresiju, već samo dovesti do ljutnje, a ona može i ne mora dovesti do agresije.

Sjetite se samo koliko ste puta samo bili frustrirani i jeste li se odmah agresivno ponašali. Kad bi svaka frustracija dovodila do ljutnje, to bi značilo da ljudska bića nemaju nimalo utjecaja nad svojim ponašanje što nije točno.

Agresija se imitira

Kaže se da svako ponašanje dolazi od kuće, iz obitelji. Je li to baš tako? Prema teoriji socijalnog učenja, učimo društvena ponašanja imitirajući druge, te opažamo posljedice nekog ponašanja (kazna ili nagrada). Ako je osoba za svoje  ponašanje nagrađena, takvo će se ponašanje pojavljivati i kod promatrača, te obrnuto, čestina takvog ponašanje će se smanjitii ili nestati ukoliko je osoba kažnjena. Na žalost, svjedoci smo da je nasilje prisutno svuda. O tome smo nekada čitali u medijima i čuli na TV-u, primjerice kako su američki tinejdžeri ušli u školu s oružjem te ubili desetke učenika i nastavnika. Zgražali smo se nad tim činom te se pitali odakle dolazi takvo ponašanje?

Neki su tvrdili da je uzrok nasilje prisutno u filmovima i video igricama. To samo po sebi nije uzrok, ali može pridonijeti agresivnom ponašanju, što je i potvrđeno brojnim istraživanjima kod djece. Isto tako agresija rađa agresiju. Dijete koje je kod kuće izloženo kako verbalnoj tako i fizičkoj agresiji usvaja takve obrasce ponašanja. Ukoliko je agresija učestala, može se smatrati poremećajem u ponašanju.

Dijete može biti agresivno jer imitira roditelje i bliske osobe, ali isto tako i jer želi izraziti time svoje nezadovoljstvo. Ukoliko kod djeteta nisu zadovoljene one osnovne potrebe za sigurnošću, ljubavlju, pripadanjem, dijete to može okolini dati do znanja upravo kroz agresiju. Dakle, kao što vidimo, mnogi su faktori koji utječu na samu pojavu agresije. Fizička agresija je češća kod dječaka nego li kod djevojčica , dok je verbalna izraženija kod djevojčica.

Stručna pomoć je nužna

Osobe koje su sklone nasilju bez stručne pomoći neće prestati biti nasilnici. Naravno da se kasnije nauče i ponašati u skladu s etiketom koju im je društvo prišilo jer im često puta upravo to i godi (osobito mladićima koji misle da su neizmjerno veliki frajeri ako su se pred nekom djevojkom potukli s drugim mladićem i pritom pokazali svoju moć). 

Još iz razdoblja mojeg pohađanja osnovne škole, sjećam se kako su dječaci uvijek sa strahopoštovanjem gledali starije mladiće koji su bili poznati kao delinkventi te je većina dječaka željela biti kao oni jer se njih cijela škola bojala te su bili nedodirljivi. Tome su uvijek bili skloniji dečki, dok su cure željele biti dio grupe zgodnih i popularnih cura.

Što je zapravo psihopatija?

Vjerujem da su osobe koje čine nasilje itekako svjesne posljedica koje njihovo agresivno ponašanje ima na drugu osobu, ali osobito kad su u afektu, o tome ne razmišljaju. Cilj je postignut, namjera je izvršena, osoba je povrijeđena, jači tlači. Često puta kada pričamo o osobama koje više puta počine nasilje i ubojstva,  čujemo izraz psihopat.

Psihopatija spada u poremećaje ličnoti, a psihopat  ima ove osobine: nesposobnost empatije, percepcije i razumijevanja tuđih emocija, povećani nagoni – voljna komponenta, potreba za kontrolom drugih ljudi, uzdizanje vlastite ličnosti iznad svih drugih, antisocijalno ponašanje (agresija prema društvu, krađe, unistavanje tuđih stvari), smanjena razina straha koji vodi do osjećaja patološke hrabrosti i neuništivosti,  kockanje vlastitim životom, novcem, imovinom bez svijesti i brige o tome da bi mogao sve izgubiti, nedostatak, osjećaja krivice prilikom nekog nemoralnog djela , seksualni promiskuitet, maloljetnička delinkvencija, patološko laganje, potreba za stimulacijom, sklonost dosadi, grandiozna samouvjerenost, slatkorječivost.

Naravno da se radi o ljudima koji jesu bolesni, koji ne razmišljaju o posljedicama koje nanose jer je njima to prihvatljivo i normalno ponašanje (osobito ako su bili izazvani nečime). Vjerujem da se svaka osoba može i mora kontrolirati jer kakav bi bio svijet i društvo ako bismo se prepustili svojim vlastitim osjećajima, trenutnim raspoloženjima, mislima, željama?

Bio bi u kaosu, a kako do toga ne bi došlo, svatko može i mora kontrolirati vlastito ponašanje te ga mijenjati. Imamo uvijek odabir hoćemo li ili nećemo reagirati agresivno, no moramo znati da svako ponašanje za sobom vuče određene posljedice, bile one zakonske, društvene ili  bilo koje druge.

Mišljenje napisala diplomirana psihologinja Irena Šestak.

Više o slučaju u Belišću pročitajte u tekstu Mladić prebijen jer nije htio dati loptu, napadač tvrdi da je bio isprovociran

Odgovori