Stručnjaci o nasilju među mladima(2): Iz popravnih domova i zatvora često izađu još nasilniji

studosfera.net

Posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj nasilje među mladima postaje sve eksponiranija medijska tema. Posljednji slučaj premlaćivanja mladića na bazenu u Belišću potakla nas je da kod stručnjaka potražimo objašnjenje i riješenje ovoga fenomena. Evo što o ovom problemu ima za reći pravosudni policajac Goran Štrok.

Krivica je na roditeljima, ali i na društvu

Što se tiče zakona i pravne strane u našoj republici, osoba do svoje 14 godine nije kazneno odgovorna ako počini neko nasilje naspram druge osobe. Iz zatvorske perspektive i promatrajući ponašanje zatvorenika dolazimo do zaključka da je društvo zakazalo, ali ne treba kriviti samo društvo, već treba krenuti od prve stavke, a to je obitelj i obiteljski odnosi.

Indiferentni roditelji su krivi isto toliko koliko i društvo jer pojedinac kreće od odnosa u svojoj obitelji i ako je tamo, gdje mu je to najvažnije ignoriran, on misli da je sam i da se mora boriti protiv svih za svoje mjesto pod suncem. Ukoliko naiđe na društvo koje podržava njegovo ponašanje i odobrava njegovu delinkvenciju, on počinje osjećati snagu i moć.

Sustav reagira tek kad nasilje ima teške posljedice

Na taj način postaju nasilni i moć u njihovim očima raste. Na žalost, sustav reagira tek kad se nasilje završi sa teškim tjelesnim ozljedama ili smrću (ubojstvom). Tada se ti nasilnici osuđuju i zatvaraju u peneološke ustanove gdje provode vrijeme s istomišljenicima i populacijom koja se isto tako ponašala vani.

Što nam to govori? Govori nam da u tom trenutku njihov pravi put nasilja tek započinje i ide prema vrhu, u zatvorima pristupaju bandama koje žele moć i teže vlasti, pa čak i ako to znači da će biti nasilni i prijetiti ubojstvom policiji koja radi u zatvoru.

Nasilnike je teško socijalizirati

Dolazimo do zaključka da niti jedna penološka ustanova nije adekvatno socijalizirala nasilnika i da šteta nije sanirana, osim u rijetkim slučajevima.  Isto se dešava i s maloljetnicima koji su poslani u popravne domove gdje su maltretirani, a nerijetko i silovani od strane drugih maloljetnika te na taj način po izlasku iz maloljetničkog zatvora postaju još nasilniji i osvećuju se nedužnim ljudima za stvari koje su im se tamo događale.

Ti isto maloljetnici i stariji zatvorenici nauče svoj zanat još bolje i bivaju pušteni na slobodu gdje se opet nalaze s vezama iz zatvora te postaju još nasilniji i još brutalniji u svojim djelima. Sve se svodi na čisto dokazivanje iz jasnu predodžbu o posljedicama, ali na žalost; cilj opravdava sredstvo i ako netko mora biti brutalno nasilan da se dokaže i ima moć, on će to i učiniti, ne mareći za posljedice tog čina. Nasilnik jednostavno uživa u etiketi nasilnika pa nerijetko nailazimo da sami sebi daju nadimke poput čekić, psiho, mesar.

Uživaju u nasilju i uživaju u strahu svojih podanika odnosno ljudi koji se s njima druže i odobravaju takvo ponašanje, a sve čisto iz straha i neznanja. Možemo kriviti obitelj, možemo kriviti okolinu za svoje ponašanje, ali na kraju mi smo ti koji odlučujemo kako ćemo se ponašati i što odabrati.

Mišljenje napisao pravosudni policajac Goran Štrok.

Više na ovu temu pročitajte u tekstu Stručnjaci o nasilju među mladima(1): Nasilnici neće prestati s agresijom bez stručne pomoći

Odgovori