[NE]LOGIČNO Ad hominem i zamjena teza rujanske su ljubavi naših stručnjaka

Aktualno prijepodne ovoga petka u Saboru, kao nebrojeno puta do sada, pokušavalo je izgledati kao rasprava. Da je sve ostalo samo na pokušaju govore i brojni komentari u medijima i na društvenim mrežama. Javnost je, blago rečeno, zgrožena načinom na koji se sve odvijalo, a čak je i ministrica Blaženka Divjak, kojoj je ovo bio prvi aktualac, rekla kako je inače navikla na argumentiranu raspravu. No, ne događaju se gafovi samo u Saboru. Naši su političari poznati kao izrazito nevješti kada je argumentacija u pitanju, a u mjesecu rujnu, nakon povratka s godišnjih odmora, pokazali su vrhunac manjkavosti logike. U pregledu donosimo 6 logičkih pogrešaka koje su naši političari, i poneki neovisni stručnjaci, rado koristili. Za više ovakvog sadržaja pratite nas na Facebook stranici Nelogično.

Foto: Pixabay, srednja.hr
Logičke pogreške i pristranosti u zaključivanju bit će glavna tema nove rubrike portala Srednja.hr

Prvo aktualno prijepodne u Saboru nakon ljetne stanke nije bilo ni po čemu revolucionarno u odnosu na prethodne. Prije nego se bacimo na analizu pojedinih argumenata, valja naglasiti da je čitava situacija imala jako malo poveznica s raspravom. Gotovo ni jedan argument nije dobio relevantan protuargument, a teze su se izvrtale kako bi kome palo na pamet. Netko je u jednom trenutku i spomenuo da može što hoće. Tako na većinu primjedbi i problema ni javnost ni pojedinačni zastupnici nisu dobili odgovor ili objašnjenje. U nastavku donosimo nekoliko nelogičnosti sa sjednice Sabora, a potom i pregled argumenata od početka rujna. Za svakodnevnu demistifikaciju logičkih pokušaja, pratite stranicu Nelogično.

“Vas dvojica ste se očito zabavljali ovo ljeto, nisam vidio da ste nešto radili. Koristite ove minutice za marketing SDP-a koji nikada nije bio više neprepoznatljiv”

– Andrej Plenković, N1info, 15. rujna

Zastupnici Gordan Maras i Davor Bernardić pozvali su premijera na odgovornost zbog poskupljenja struje i kašnjenja obrazovne reforme, na što su dobili ovaj odgovor. Diskreditiranjem sugovornika (izrugivanjem) premijer nije opovrgnuo njihovu kritiku, već je samo (ne)vješto skrenuo fokus s teme rasprave na nešto drugo. Napadajući čovjeka, a ne njegov argument, počinio je klasični tip ad hominema koji se svodi na zaključivanje o neistinitosti nečijeg argumenta vrijeđanjem ili omalovažanjem osoba ili njihovih osobina.

Osim toga premijer je svoj odgovor dopunio i optužbom da njegovi sugovornici nešto zastupaju samo zato što od toga ostvaruju korist (marketing stranke). No, ta je kritika besmislena jer argument, ponavljamo, ne možemo opovrgnuti tako što ćemo navesti navodne motive za njegovo izgovaranje, već tako što ćemo opovrgnuti razloge iz kojih argument logički slijedi. Premijer je, slučajno ili ne, počinio još jednu podvrstu ad hominema – pozivanje na okolnosti (ostvarivanje koristi).

“Što se tiče ovoga za članove HDZ-a, neću vam nabrajati što su neki vaši kolege govorili”

– Andrej Plenković, N1info, 15. rujna

Neki članovi HDZ-a i dalje su saborski zastupnici, unatoč govoru mržnje koji su javno uputili, glasila je kritika jednog od zastupnika. Premijer je za zgodno kritiku našao uputiti na svog sugovornika, optuživši članove SDP-a za sličnu (ili čak goru) stvar. No, ako netko čini nešto neispravno, samo upućivanje da to čini i netko drugi, nije riješilo problem. Na taj se način (ne)svjesno skreće s teme, a argument ostaje netaknut. Među ljudima postoji prirodno uvjerenje da kritizirati o nečemu mogu samo oni ljudi koji svojim ponašanjem stoje iza svojih riječi. Nešto kao – smiješ kritizirati, ako i ti to ne radiš (ako nisi licemjer). No, opet, radi se o ljudskoj pristranosti, a ne logički utemeljenom pravilu. Uistinu bi se trebali moći složiti da je primjerice krađa neispravna, bez obzira rekao to lopov ili čestit čovjek. Ovu je pogrešku zbog navedenih pristranosti teško pojmiti kao pogrešnu, a podvrsta je ad hominema koja se naziva ‘ti također’.

“Sramotnu kritiku projekta e-Škole forsiraju oni čiji bi poslovni interesi mogli biti ugroženi razvojem digitalizacije školske nastave”

– Zagovaratelji projekta e-Škole, Nacional, 5. rujna

Tvrdnja da bi digitalizacijom nekome ugrozili poslovne interese može biti apsolutno točna i istinita. Međutim, kada ju upotrijebimo u kontekstu argumenta kao razlog nečijeg upućivanja kritike nama, onda to gubi svoju smisao i svodi se na diskreditiranje sugovornika i udaljavanje od srži rasprave. Pogledamo li bolje, navedeni bi ‘argument’ mogli primijenjivati beskonačno jer se, upravo ovakvom reinterpretacijom, uvijek može naći skriveni interes (ili nasumično pretpostaviti) iza zastupanja određenog stava. Dakle, čak i kada bi tvrdnja bila točna, odgovor na kritiku sastoji se od diskreditiranja razloga za njeno prihvaćanje, a ne navodnih motiva osobe koja argument zastupa. Ovdje je autor argumenta, slično primjeru gore, počinio ‘ti također’ podvrstu ad hominema.

“Smatram to dobrom odlukom jer treba izmaknuti ideološka previranja i prijepore. Premijer je otac dvoje djece pa mu je bitno kako će izgledati hrvatski školski sustav”

– Kolinda Grabar Kitarović, Index, 4. rujna

Predsjednica Grabar Kitarović navedeni je odgovor dala kada su je novinari upitali što misli o tome da premijer dolazi na čelo Povjerenstva za provođenje obrazovne reforme. Rješavanje ideoloških previranja i prijepora (pod pretpostavkom da će ih premijer riješiti) valja istaknuti kao dobar argument. No, predstavljati roditeljstvo kao relevantan argument (a pretpostavljamo da je važan pošto ga je spomenula) za predsjedanje obrazovnog Povjerenstva nije baš spretno. Vjerojatno nesvjesno, predsjednica se time pozvala na roditeljstvo kao mjerodavan kriterij. Kada bismo to prihvatili, automatski bi prihvatili da svaki roditelj ima neke kompetencije voditi Povjerenstvo. Ili barem da oni roditelji s više od dvoje djece (povedemo li se kvantitetom) imaju više kompetencija od premijera Plenkovića. S tim se malo tko može složiti, a vjerujemo da predsjednica nije imala plan doći do te konkluzije. Ova se pogreška, veoma simbolično, naziva ‘non sequitur’ što u doslovnom prijevodu znači ‘ne slijedi’.

“Ne vidim ništa loše u tome. Dok radite jedan kurikulum pogledate u kurikulum druge zemlje. A što se tiče ovih općih predmeta poput tjelesne kulture, to je jednako”

– Vladimir Paar, N1info, 1. rujna

U regionalnoj emisiji Crvena linija, akademik Vladimir Paar osvrnuo se na doslovno prepisivanje naših kurikulumskih dokumenata u Crnoj Gori, nazvavši ga ‘gledanjem u kurikulum druge zemlje’. Kada stavimo prepisivanje s jedne i gledanje s druge, jasno nam je da između ne dolazi znak jednakosti. No, u slučaju cjelovitog argumenta, vrlo često takvo se izjednačavanje ne primijeti, a autor, koristeći se ublaženim jezikom pokušava svoje stajalište učiniti prihvatljivijim i lakšim za obranu od eventualnih protuargumenata. Takvo ublažavanje jezika naziva se pogreškom opterećenog jezika, a osim ublažavanja (kao u ovom slučaju) moguće je i preuveličavati pojave.

Sredstvo kojim je svoj argument prividno učinio lakšim za obranu od kritika, odnosno prosječnom slušatelju poželjnijim za prihvaćanje smo imenovali, ali ono što smo dobili na kraju predstavlja još jednu pogrešku u zaključivanju. Radi se o zamjeni teza, a podvrsta u čiju je klopku Paar upao naziva se dimna zavjesa (red herring), a svodi se na prilagođavanje svog stajališta do te mjere da nam ga je lako obraniti pred neistomišljenicima.

Odgovori