[LiDraNo ’18] Kroz poeziju o našem školskom sustavu koji od nas stvara prazne kutije

Karla Blažević je maturantica III. gimnazije Osijek i ove je godine po drugi put sudjelovala na državnoj smotri LiDraNo koja se održala u Primoštenu. I ove se godine među odabranima našla zahvaljujući svojoj poeziji, a svoju je pjesmu, koja je suptilna kritika obrazovnog sustava i društva uopće, posljednji dan čitala pred svim sudionicima i mentorima na smotri.

Foto: Ivan Božić | srednja.hr

Karle se sjećam još od prije tri godine, kada smo se susrele na županijskoj razini natjecanja LiDraNo. Tada je bila učenica tek prvog razreda srednje škole, vidno uzbuđena zbog natjecanja i s osjetnom ljubavi prema onome što piše i radi.

Idući put smo se srele prošle godine, kada je kao učenica trećeg razreda dospjela do državne razine, a ove je godine njezina pjesma zaslužila čitanje prije samog zatvaranja smotre. Kako njezine riječi ne bi skupljale prašinu u ladici, na kraju članka možete pročitati njezinu ‘Motivacijsku (sa)hranu’.

Učimo, ali se ne razvijamo

Izdvojeni članak

[LiDraNo 2018.] Nenad iz Crno bijelog svijeta je odrastao: Pogledajte kako sada izgleda ovaj maturant koji se sprema za ADU

Iako već ima iskustvo sudjelovanja na državnoj smotri, Karla je i dalje uzbuđena u vezi cijelog LiDraNa, za nju je to čak najljepši dio školske godine. Još uvijek je uzbuđena kada krenu općinski i županijski dio natjecanja, pa iščekivanje poziva na državnu smotru, na LiDraNu je stekla prijatelje s kojima se svakodnevno čuje, ali LiDraNo je i nešto puno više: natjecanje na kojem se učenici mogu slobodno izraziti, mjesto koje prihvaća različitosti, upravo one koje se u svakodnevnom školskom životu baš i ne dopuštaju.

– Mislim da je naš školski sustav napravljen tako da traži od nas da svi postanemo jednaki u konačnici i od nas stvara radnike i dobar materijal za tržište rada. Stavlja nas u neke kalupe i modelira nas u figure kakve se očekuje da mi budemo. Čim se izlazi iz tog okvira to se ne prihvaća i većinom nije nagrađeno, pojasnila je Karla.

Autentičnost nije profitabilna

Kao i vjerojatno svaka osoba koja voli i drži do umjetnosti i umjetničkog stvaranja, vrlo je svjesna ograničavajućih mogućnosti ukoliko se opredijeli da joj umjetnost postane glavni dio života. Upravo je o problemu marginaliziranja umjetnosti i banaliziranja vlastitih odabira u školskom sustavu napisala svoju pjesmu, te time zaradila brojne pohvale.

Izdvojeni članak

[LiDraNo ’18] Žrtva pedofila: ‘Nije lako, ali ako se potrudimo, možemo postati jači u glavi i u srcu te možemo pomoći onima koji to trebaju’

– Kako sam ove godine maturantica, muči me to kako se samo određene karijere cijene, kako se samo od određenih stvari može napredovati i u konačnici živjeti. Dok neke stvari kojima bih se ja možda voljela baviti jednostavno nisu cijenjene i ne mogu se od njih stvoriti stabilni životi u budućnosti. To me je potaklo za stvaranje pjesme koja kaže da se od nas stvara prazna kutija, jer jednostavno sve te količine gradiva i od svih stvari koje učimo, toliko se zapravo defokusiramo od stvari koje nas zanimaju, u kojima bismo stvarno možda mogli biti vrhunski, da na kraju samo radimo kao mašine i učimo od ispita do ispita, onda to istresemo na taj papir, onda smo opet prazni, i tako iz dana u dan, a ne radimo na sebi onoliko koliko bismo htjeli, zaključuje.

Karla će pokušati upisati elektrotehniku na FER-u, a možemo se samo nadati da će stabilan posao i osigurana egzistencija omogućiti da naši umjetnici dobro žive i da nas u slobodno vrijeme časte svojim radovima, kao što je njezina pjesma.

Motivacijska (sa)hrana

Križaš li dane na kalendaru
I onda kada su mrtvi brojevi?

Mama,

Samo je jedna knjiga pala jutros
Dok ti se runila koža sa suhih usana,
I prstima su ti plesale brusnice.

Umorne smo od hrđave samoće
Jer bicikli sada škripe u poljima uljane repice,
A na tacnama umuljanim brašnom ne diže se kvasac.

Moje noge vise s ruba ljuljačke
I više nije prihvatljivo ako su dlakave.
Barem tako kažu u novinama.

Svjesna si, tvoju kukuljicu više ne trebam,
A želim da me opet more nezrele ringlove
I kako razdvojiti slovo nj u križaljci.

Umorne smo, mama.

Jer su ruke željne znanja postale manufaktura…
Jer mi svijet stavlja glavu u kutiju.
Jer mi glava postaje kutija!

Prazna.

I brojim, brojim, brojim…

Fotografije omogućilo Gradsko dramsko kazalište Gavella.

Pročitajte i ostale tekstove s ovogodišnjeg LiDraNa:

[LiDraNo ’18] Intervju s ravnateljem Strukovne škole Vice Vlatkovića koji je za svoj rad dobio i nagradu Grada Zadra

[LiDraNo ’18] Mladi Riječani oživjeli Kult, a glavni urednik nam govori: Mi smo kao elitna škola, a ne možeš si ni dupe obrisati!

[LiDraNo ’18] KRIM TIM 3: 100% učenička predstava koja je pokorila ovogodišnju državnu smotru

[LiDraNo ’18] Zagrebačka maturantica pita se kako danas ostati u Hrvatskoj: Nemoj mi reći kako otići, reci mi kako ostati

[LiDraNo ’18] Pita li itko djecu? Potresan intervju s djevojčicom Anom P. o bolnom odlasku iz Hrvatske

[LiDraNo ’18] Srednjoškolci-novinari predstavili se brojnim intervjuima, ali i otkrili što ih muči na pragu zrelosti

[LiDraNo ’18] Potrgao izvedbom: Matej je dobroćudni div koji savršeno skida naglaske, a nakon srednje želi biti ‘teta u vrtiću’

[LiDraNo ’18] Uznemirujuća priča o sedamdesetima: Moja i Njegova…ljubav u doba heroina

[LiDraNo ’18] Nenad iz Crno bijelog svijeta je odrastao: Pogledajte kako sada izgleda ovaj maturant koji se sprema za ADU

Komentar: LiDraNo ’18. – Je li Thompsonu mjesto na državnoj smotri?

[LiDraNo ’18] ‘Da crkneš od smija’: Zadarski srednjoškolci donose najveće provale i šale u svom školskom listu

[LiDraNo ’18] Učenik šestog razreda o putovanju koje neće zaboraviti: Kako me zagrlila Bosna

[LiDraNo ’18] Ovo su najbolji školski listovi u državi: Krasi ih besprijekoran dizajn i osjetljiva socijalna tematika

[Fotogalerija] Bili smo na otvorenju državne smotre LiDraNo i vidjeli prve nastupe