Pretraga

Najdulji matematički teorem ima 15 tisuća stranica i radilo ga je stotinu ljudi

A- A+

Ako ste mislili da ‘kobasicama’ od jednadžbi koje radite na matematici nema kraja, što biste tek imali za reći na ovaj matematički teorem? Toliko je dug, da je nemoguće da znanstvenici provjere njegovu točnost, već je bilo potrebno izmisliti računalni softver koji bi to učinio.

ilustracija/izvor:io9.com

Sam uvod i objašnjenje teorema proteže se na 1200 stranica , a kalkulacije koje su bile potrebne za njegovu izradu ispisane su na 15 tisuća strana. Na njemu je radilo stotinu matematičara, a rad je započet tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Teorem je dovršen tek 2004. godine.

Na što je zapravo utrošen dva drveta vrijedan papir?

The Enormous Theorem bavi se grupama koje znanstvenici nazivaju skupinama simetrija. Što to točno znači? Pojednostavljeno rečeno – neki oblici su simetrični i ako ih dovoljno rotiramo oni mogu rekreirati originalan oblik. Ako, primjerice, kvadrat rotirate za 90 stupnjeva, on će opet izgledati kao originalni kvadrat prije rotacije. Ako ga rotirate za samo pet stupnjeva, neće.

Tako neke grupe mogu biti građene od drugih, ali su neke druge grupe, tzv. ‘konačne jednostavne’, baš kao primarni brojevi ili kemijski elementi, elementarne.Prema tome, postoji beskonačan broj ”konačnih jednostavnih grupa”, ali konačan broj ‘obitelji’ kojima pripadaju. Upravo su to proučavali znanstvenici koji su se bavili pisanjem ovog teorema, a čiji počeci sežu još u 19. stoljeće. 1971. matematičar Daniel Gorenstein, osmislio je plan kako ‘konačne jednostavne grupe’ podijeliti u takozvane ‘obitelji’ kojima pripadaju.

Teorem dovršen tek nakon 30 godina

Gorenstein, na žalost svoj teorem nikada nije dovršio, a od njega su mnogi odustali. Teorem je ostao nedovršen sve do 2004. godine kada su ga dovršili Aschbacher i Smith. Uspjeli su identificirati sve ‘obitelji’ o kojima je Gorenstein govorio i dokazati da niti jedna druga ne postoji. Neki znanstvenici tvrde kako samo nekolicina matematičara (uključujući i Aschbachera) u potpunosti razumije teorem.

Iako je Michael Aschbacher 2011. za teorem dobio nagradu Kraljevske akademije znanosti u Švedskoj, još uvijek nije poznato kako će utjecati na budućnost matematike ili znanost općenito, a vjerojatno u bližoj budućnosti niti ne bude, piše Newscientist.com.