Nova pravila stručnog osposobljavanja prisiljavaju buduće nastavnike da varaju zakon

Među najznačajnijim promjena koje su korisnike i buduće korisnike stručnog osposobljavanja dočekale početkom ožujka, svakako je ona da obveza isplate putnih troškova postaje teret poslodavca. Tu se javlja problem s osobama nastavničke struke, kojima je stručno osposobljavanje i polaganje državnog stručnog ispita obavezno. Naime, škole nemaju novca za isplatu tih troškova. Zbog toga se zahtjevi osobama koje ne stanuju unutar 2 kilometra, kada plaćanja putnih troškova nema, odbijaju. Dijelu mladih koji su u potrazi za stručnim, savjetovano je i da prijave tzv. ‘lažno’ boravište u krugu od 2 kilometra od škole, kako im se putni trošak ne bi morao isplatiti.

Foto: Pixabay

Petra Tonković nedavno je diplomirala i stekla titulu profesorice hrvatskog jezika i književnosti, nakon čega aktivno kreće u potragu za školom u kojoj će ‘odraditi’ stručno osposobljavanje. Potom mora položiti državni stručni ispit, koji joj je obavezan, jer bez položenog ne može raditi kao profesor.

Donosimo vam 17 promjena u mjeri stručnog osposobljavanja za rad

Odbijaju se osobe koje žive u mjestima udaljenijim od 2 kilometra od škole

Nakon kratke potrage, našla je osnovnu školu koja je od njenog mjesta prebivališta udaljena 5-6 kilometara. No, redefiniranjem mjere za Petru, ali i brojne druge buduće nastavnike nastaju komplikacije.

– Prema novome zakonu, troškove prijevoza plaća poslodavac, a dosad je to plaćao Zavod za zapošljavanje. Tajnica škole u kojoj sam se trebala stručno osposobljavati nazvala me i rekla mi da škola nije u mogućnosti plaćati troškove prijevoza, ni za mene, ni za druge pripravnike koji su također trebali tamo raditi, jer oni nemaju vlastitih sredstava, a iz Ministarstva je dobila odgovor da oni s time nemaju veze i da neće plaćati te troškove. Budući da je zakonski nemoguće odreći se troškova prijevoza, škola ne može zaposliti pripravnika koji je udaljen više od 2 kilometra od mjesta u kojem će raditi, priča nam Petra.

Naime, ako osoba stanuje unutar 2 kilometra od mjesta prebivanja, poslodavac po zakonu ne mora plaćati putne troškove.
Nedugo nakon toga, Petra saznaje od drugih kolegica i kolega da su i oni odbijani iz istog razloga.

– Okrenula sam stotine različitih brojeva kako bih došla do nekog razumnog objašnjenja za novonastalu situaciju. Zavod za zapošljavanje nije uopće upućen u taj problem i predlažu da kontaktiram nekoga iz Ministarstva. Razgovarala sam s osobom iz Ministarstva znanosti i obrazovanja. Gospođa koja se javila kazala mi je kako je prvi put čula za taj slučaj. Ministarstvo nije upoznato s tim problemom. Svjesna je da državne škole nemaju vlastite prihode i da će mnogi mladi koji se žele stručno osposobljavati biti odbijeni zbog toga. Daje mi savjet kako bi bilo najbolje pronaći školu unutar 2 kilometra. Ispostavlja se da državne škole koje nemaju vlastite prihode, a takvih je, vjerujem, mnogo, neće moći primiti polaznike SOR-a koji su udaljeni više od 2 kilometra od škole, objašnjava nam Petra.

HZZ odgovara: Kako saznati u kojoj je fazi ocjenjivanja vaš zahtjev za SOR?

‘Za sve je kriv bolesni sustav i narod koji šuti o svemu ovome’

Tvrdi i kako su neke škole potencijalnim korisnicima SOR-a u svojoj instituciji zadale i jedan ilegalni uvjet.

– Još samo da nadodam kako su neke škole postavile uvjet da osobe, koje se žele tamo stručno osposobljavati, moraju promijeniti boravište koje je u krugu 2 kilometra od škole. Neki su to zaista i napravili (tzv. ‘lažna boravišta’) kako bi ih škola uzela kao pripravnika. Što je po meni i po mnogima apsurdno, kaže Petra.

U sličnim je problemima i Tomislav Dumančić, mladi magistar geografije. Smatra kako je novi zakon samo dobro prezentiran, a zapravo se radi o običnoj lakrdiji. 

– Po njemu je poslodavac dužan plaćati polazniku putne troškove u iznosu od 250 kuna ako mu je mjesto prebivališta/boravišta udaljenije od 2 kilometra. Tu nailazimo na prvi problem kod primanja polaznika u školama. Naime, škole nemaju vlastiti izvor prihoda te se također financiraju iz državnog proračuna kao i HZZ, te su u nemogućnosti plaćati putne troškove. I sve više škola odbija primiti nove polaznike preko SOR-a upravo zbog tih troškova. Neke kolege su odlučile promijeniti mjesto boravišta u blizini škole da ne primaju putne troškove koje po zakonu moraju dobiti. Znači, moraš varati zakon da ne dobiješ putne troškove koje si po zakonu dužan dobiti, kaže nam Tomislav. 

Ne vjeruje da se institucije uopće bave ovim problemom, niti da ga nastoje riješiti.

– Vjerojatno će Ministarstvo obrazovanja uputiti službeni odgovor onako kako to oni znaju ‘da je zakon takav i treba ga poštivati’ i na kraju neće biti nikome ništa. Najžalosnija situacije je uopće da mladi akademski građani koji su u naponu snage ne mogu dobiti posao i pristaju na minimalac od 2600 kuna samo da bi radili. Za sve je kriv bolesni sustav i narod koji šuti o svemu ovome, zaključuje mladi magistar geografije.

HZZ ukinuo suludi uvjet za stjecanje prava na stručno osposobljavanje

Ministarstva upoznata s problemom, ali ga nitko ne rješava

U vezi ovog problema kontaktirali smo dva ministarstva: Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Ministarstvo rada.
Ministarstvo obrazovanja pred mjesec smo dana upitali planira li na sebe preuzeti obavezu isplate putnih troškova osobama koje se osposobljavaju u školama. Potvrđeno nam je kako su s ovim problemom upoznati. 

– Predstavnici Ministarstva znanosti i obrazovanja u ovom će tjednu održati sastanak s predstavnicima Ministarstva rada i mirovinskoga sustava i Ministarstva financija na kojem će se razmotriti raspoložive zakonske mogućnosti vezane uz isplatu troškova prijevoza osobama angažiranima temeljem mjere stručnog osposobljavanja u školama, odgovaraju iz Ministarstva obrazovanja. 

Tjedan nakon što je taj sastanak navodno trebao biti održan, u Ministarstvo obrazovanja smo nekoliko puta poslali upit o zaključcima sa sastanka, ali odgovor na svoje upite nismo nikada dobili. 

Ministarstvu rada postavili smo isto pitanje, tko će osobama na stručnom osposobljavanju u školama isplaćivati putne troškove, budući da same škole ne mogu. Napomenuli smo i da su pojedine škole za uvjet počele postavljati prijavu boravište unutar 2 kilometra, kao i činjenicu da je tek diplomiranim nastavnicima stručno osposobljavanje obavezno, jer bez polaganja državnog stručnog ispita ne mogu raditi u školama. Ovo je bio odgovor Ministarstva rada: 

– U izradi programa mjera za 2017. godinu sudjelovali su predstavnici poslodavaca, sindikata i mjerodavnih državnih tijela iz područja rada, zapošljavanja i obrazovanja. Kod definiranja kriterija za pojedinu mjeru vodilo se računa o svim elementima dosadašnje provedbe, kao i učincima, što je potvrđeno i nalazima i preporukama vanjske evaluacije mjera iz prethodnog ciklusa. Jedna od preporuka je bila usmjeriti mjeru stručnog osposobljavanja više na poslodavce koji obavljaju gospodarsku djelatnost (realni sektor), proširiti obuhvat na osobe sa stečenim zvanjima po završenom srednjoškolskom obrazovanju i uvesti obavezu financijskog sudjelovanja od strane poslodavaca.
Kako je trošak prijevoza zakonski moguće isplaćivati bez opterećenja i poreznih davanja, navedeni trošak je određen kao financijska obveza poslodavaca. Na ovaj se način poslodavci aktivno uključuju kao partneri u provedbi programa stručnog osposobljavanja i osiguranju kvalitetnog mentorstva što će doprinijeti učinkovitijoj provedbi mjere.
Svaki poslodavac, proračunski korisnik ima mogućnosti preraspodjele sredstava unutar svojeg proračuna i stvar je dobre volje poslodavca koliko će navedenu mogućnost koristiti kako bi pružili priliku mladima da steknu radno iskustvo te na taj način stvorili bazu novih potencijalnih radnika.
Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava dodatno će informirati poslodavce o važnosti vlastite kontribucije u mjeri SOR-a, rekli su nam iz Ministarstva rada.

Odgovori