DOPiNG iz Križanićeve 4 već dva desetljeća pokazuje put nekim izgubljenim klincima

Dokaz osobite pismenosti intelektualno nepodobnih gimnazijalaca, ili skraćeno – DOPING. Školski list osebujnog imena već je 20 godina svojevrsni zaštitni znak II. gimnazije u Zagrebu. Upravo ove školske godine objavljen je jubilarni, 20. broj. Tako je DOPING, gledano u godinama, prerastao svoje čitatelje iz II. gimnazije pa smo odlučili provjeriti u čemu se krije tajna njegova uspjeha i dugovječnosti.

Časopis DOPiNG | foto: Paula Hađur

Igrom slučaja, nedavno mi je u ruke došao novi, jubilarni 20. broj školskog lista DOPING, II. gimnazije u Zagrebu. Osim činjenice da se radi o jubilarnom broju, moje oduševljenje bilo je tim veće jer sam i sama nekoć pohađala II. gimnaziju i u srednjoškolskim danima bila vjerna čitateljica DOPING-a. Čitao se DOPING na hodnicima, pod nastavom ispod klupe, a curke su naveliko škicale maturanate čije su fotke objavljivane generacijski svake godine.

Od zadnjeg DOPING-a koji sam čitala prošlo je osam godina, došli su neki novi klinci, novi profesori, DOPING se tiska na kvalitetnijem papiru, no i nakon mog višegodišnjeg odmaka od srednje, učenici svih razreda još su uvijek alfa i omega ovog školskog lista – oni ga uređuju, grafički oblikuju, pišu tekstove… S velikim zadovoljstvom vratila sam se u Križanićevu 4 i popričala s dežurnim ‘krivcima’ koji stoje iza DOPING-a.

Naslovnica jubilarnog DOPiNG-a

Na kavi s predsjednikom

Grozna ekipa iz zadnje klupe zaslužna za bravure u prvom broju

Za početak, vraćamo se 20 godina unatrag, kada je izašao prvi broj. Mia Vrbanac Užarević, tada učenica II. gimnazije, bila je među osnivačkom ekipom DOPING-a. Vrbanac Užarević danas je, pak, profesorica engleskog i njemačkog jezika u – II. gimnaziji.

– Ideju za školski časopis dao nam je profesor engleskog Jakov, više se ni ne sjećam kako se prezivao. Rekao je da bismo mogli pokrenuti školski list i tražio je dobrovoljce. Moj razred je bio jako osebujan po ponašanju, ali i zainteresiran za svakakve akcije u i oko škole, tako da smo ideju objeručke prihvatili i priključili se radu na časopisu, prisjeća se Vrbanac Užarević.
Bilo je tada, kaže, i drugih škola koje su imale svoje časopise, no htjeli su biti najbolji, najduhovitiji, najprogresivniji. S ponosom naglašava da je legendarni Zloroskop, sa zadnje stranice prvog broja, napisala s kolegicama Tanom Morić i Anjom Piljek.

– Grozna ekipa iz zadnje klupe. Dobro smo se zabavljale a Zloroskop mi je i danas stvarno smiješan. Priprema prvog broja tekla je glatko sve dok nije trebalo sve to pripremiti za tiskanje. U to doba nisu postojali svi ovi programi za grafički dizajn i računala su bila dosta rudimentarna. Sjećam se da je dečko koji je bio glavni informatičar radio cijelu noć, priča nam profesorica Mia i dodaje kako je tadašnji DOPING bio grafički puno jednostavniji, no, kako kaže, čini joj se da su pisali malo angažiranije tekstove.

Tako su popratili i prosvjed za Radio 101.

– Bili smo dosta buntovni pa smo to htjeli pokazati u svakom pogledu. No, to su bila drukčija vremena. Iako, mislim da i danas u društvu ima jako puno problema o kojima bi se trebalo više pisati, za koje bi trebalo zainteresirati mlade, zaključuje jedna od osnivačica DOPING-a, a danas vjerna čitateljica.

Fotogalerija: Druga gimnazija raskošno proslavila stoti rođendan

‘Trudimo se proširiti horizonte cijeloj školi’

Nakon pogleda 20 godina unatrag, vraćamo se jubilarnom broju. Impressum me odveo do Paule Hađur, učenice 4.a razreda, ujedno i odgovorne urednice DOPING-a. Paula je urednica od ove školske godine, no od prvog razreda sudjeluje u radu u DOPING-u. Kako nam kaže, DOPING i kolege s kojima surađuje pomogli su joj u tome da razmišlja ‘izvan kutije’.

– Uređivanje DOPING-a ne utječe previše na moje ostale obveze jer je to nešto što volim pa mi je isplativije potrošiti tri sata na pisanje članka nego gledati u prazno. Uvijek mi je drago vidjeti bilo koga u školi s DOPING-om u rukama jer se cijela redakcija stvarno maksimalno trudi proširiti horizonte cijeloj školi. Pa ako samo jedan razred u cijeloj školi ne misli da je DOPING samo petnaest kuna bačenih u vjetar, ja sam prezadovoljna, priča nam Paula.

Teme za broj im se dodjeljuju proizvoljno. Svatko slobodno bira svoju temu, a Pauli se upravo sloboda u pisanju i osmišljavanju tema najviše sviđa u DOPING-u. No, misli kako se DOPING, unazad par godina, previše uozbiljio.

– Moram priznati da malo nedostaje opuštenosti. Imam osjećaj da smo se polako počeli gubiti u svim uvjetima koje moramo zadovoljiti za određena natjecanja što smatram greškom jer je to produkt našeg truda i mislim da bi se trebao cijeniti, kakav god da je, kaže Paula koja će najesen upisati novinarstvo. Zasluge za ljubav prema pisanju pripisuje upravo DOPING-u koji smatra bitnim segmentom II. gimnazije jer, kako kaže, može pokazati put nekim izgubljenim klincima poput nje.

Zvijezda u sjeni sa sto radnih sati oko novog DOPING-a

Prema Paulinim riječima, DOPING-ova prava zvijezda ‘iza zastora’ jest grafički urednik Jakov Vranković, inače učenik 3.e razreda. Jakov, u dogovoru s Paulom, brine o samom izgledu DOPING-a, a imamo i informaciju da je pola zimskih praznika utrošio baš na grafičko oblikovanje DOPING-a i pripremu za tisak. Došli smo, naravno, i do Jakova, koji je od prošle školske godine grafički urednik.

– Svake godine grafički urednici se trude da DOPING bude što suvremeniji i vizualno zanimljiviji čitateljima. Tako mi je ove godine cilj bio da iza oblikovanja postoji i poruka. Na primjer, logo ovogodišnjeg broja bio je zamišljen tako da jedino malo slovo “i” u naslovu “DOPiNG” simbolizira informacije koje školski časopis prenosi, dok je uzak razmak između slova inspiriran svrhom časopisa, a to je povezivanje učenika naše škole, pojašnjava nam Jakovu svoju grafičku viziju.

Radi u programu Adobe InDesign, a konkretno, za posljednji broj utrošio je otprilike 100 sati rada u programu kako bi se časopis naposlijetku mogao slati na tiskanje. Kao jednu od najvećih prednosti rada u DOPING-u ističe apsolutnu slobodu u kreativnom stvaralaštvu, a posebno je zahvalan svom prethodniku, Domagoju Buiju.

– S obzirom da nisam imao prijašnjeg iskustva s dizajniranjem časopisa niti uopće iskustva s radom u InDesign programu, Domagoj mi je bio najveća pomoć i od srca mu zahvaljujem. Imao sam sve njegove savjete na raspolaganju, priča nam Jakov o međugeneracijskoj pomoći i podršci u DOPING-u. Priznaje da je posao grafičkog urednika ipak ponekad težak, no rad na DOPING-u predstavlja mu neprocjenjivo iskustvo i veliku životnu školu.


II. gimnazija Zagreb

Ne odustaju od Lidrana, iako ih redovito zaobilaze

Iako u potpunosti produkt učeničkog rada, koordinaciju oko izrade broja i pripremu za grafiku ‘nadgleda’ profesorica Ivana Plazonić, voditeljica projekta. U razgovoru nam odmah ističe kako je ponosna na redakciju jer u njoj sve rade učenici, od tekstova do grafike i prodaje.

– Doping je mala i zanimljiva redakcija, svi su dobrodošli i svi se mogu uključiti tako da nemamo fiksan broj članova, otprilike nas je desetak stalnih. Na prvim sastancima u rujnu dogovorimo se oko teme broja i razgovaramo o temama, priča profesorica Plazonić i posebno hvali rad urednika, bivših i sadašnjih. Kaže kako prethodna urednica Bruna Tomšić danas studira novinarstvo u Engleskoj, a bivši grafički urednik Domagoj Bui na studiju je dizajna.

Ističe kako ih, kao redakciju, prepoznatljivima čine upornost i dobra energija. Tako već godinama ne odustaju od Lidrana, iako ih redovito zaobilaze.

– Prednost daju školama u kojima grafiku odrađuju profesionalni studiji i dizajneri, a profesori su često koautori ili čak i sami autori članaka. To je pristup s kojim se naša redakcija nikako ne slaže jer smatramo da školske novine trebaju biti odraz rada učenika, njihovih interesa i ambicija, kaže Plazonić i naglašava da bi bilo dobro kada bi kritriji za uspješnost na Lidranu išli u tom smjeru.

[FOTO] Zbog svadbe, u II. zagrebačkoj gimnaziji odgođen ispit

Jedan od zaštitnih znakova Druge

Uz muke po Lidranu, ove su se godine našli i u neizvjesnoj situaciji što se tiče financija pa je tako u jednom trenutku bilo upitno samo tiskanje DOPING-a, no kako nam kaže grafički urednik Jakov, i taj su problem zajedničkim snagama riješili.

Uz debatni klub Bušmani i dramsku skupinu, DOPING je zasigurno jedan od zaštitnih znakova II. gimnazije. Generacije učenika u posljednjih 20 godina, uz trenutak prisjećanja, sigurno će potvrditi kako su tijekom četiri srednjoškolske godine u Drugoj, svake nestrpljivo čekali izlazak novog DOPING-a. Iako je samo ime lista nepretenciozno i govori o ‘osobitoj pismenosti intelektualno nepodobnih gimnazijalaca’, sami učenici (bivši i sadašnji) koje je DOPING jasno usmjerio u kasnijim fakultetskim izborima, govore o velikoj vrijednosti velikog i vrijednog projekta iz Križanićeve 4.

Sretan 20. rođendan, DOPING!

Odgovori