Pretraga

Zagrebački maturant Stjepko primljen na prestižnu muzičku akademiju u New Yorku

A- A+

Maturant Stjepko Zebec na prvi se pogled ne razlikuje previše od svojih vršnjaka. Sve dok ne uzme u ruke svoju bas gitaru i zasvira. Ovaj mladi glazbenik se ne natječe za jedno od slobodnih mjesta na hrvatskim fakultetima niti će zauzeti jedno mjesto na nekom od smjerova Muzičke akademije. Stjepko je, naime, već primljen na prestižnu akademiju u New Yorku – The New School for Jazz and Contemporary Music.

Facebook; Stjepko Zebec

Stjepko je maturant Privatne klasične gimnazije u Zagrebu, bio je izvrstan učenik, a gitaru je počeo svirati s 13 godina, netom prije srednje škole. Dan nakon što je dobio bas gitaru upisao se u Groove Sound and Music School kod glazbenika Zvonimira Bučevića na tečaj bas gitare. Nakon tri godine u toj školi, dvije je godine bio samouk.

Negov trud, rad, volja i talent uspjeli su mu osigurati mjesto u prestižnoj njujorškoj akademiji The New School for Jazz and Contemporary Music.

Poznati njujorški glazbenik nagovarao ga da se prijavi na akademiju

Glavni instrument koji Stjepko svira je bas gitara, a osim tog glavnog instrumenta svira još i bubnjeve gitaru, ukulele i klavir.

– Trenutno sam u bendu pod imenom Tango čiji album uskoro izlazi. Osim Tanga sviram i s dobitnicom Porina Lidijom Bajuk. Uz sve njih sviram i u klupskom bendu Funkophonix, s kojima tu i tamo znam odsvirati neki koncert, kaže Stjepko.

S Lidijom Bajuk svira etno glazbu, a u bendu najviše funk, jazz i pop glazbu.

– Privatno slušam svakakvu glazbu. Od jazza do popa, sve što mi se čini zanimljivo i kvalitetno. Neki od mojih najdražih izvođača su John Mayer, Sting, Simon and Garfunkel, Joni Mitchell i mnogi drugi, otkriva nam Stjepko.

Njegov san oduvijek je bio otići u New York, ali ozbiljnije pripreme započeo je prošlog ljeta kada mu je na ljetnoj jazz školi u Grožnjanu poznati njujorški trombonist Luis Bonilla rekao da jednostavno mora otići u New York na akademiju, jer je uvjeren da on to može.

– Osobno baš i nisam bio toliko samopouzdan dok se nisam prijavio i upao. Postupak prijave se odvija preko interneta, tako da nisam morao putovati što je, naravno, jeftinije. Audicija je jednostavna. Oni ti zadaju pjesmu koju da odsviraš, ti snimiš video i pošalješ im, objasnio nam je Stjepko.

Dodaje kako još uvijek nije do kraja svjestan činjenice da odlazi u centar glazbene industrije, a to će spoznati tek kada poleti.

Izdvojeni članak

Već nakon pet godina ozbiljnog bavljenja glazbom upisao prestižnu Akademiju u Beču

‘Strah nije loša stvar, uvijek je zdravo bojati se nečega’

Od akademije kaže, očekuje da ga nauči zanatu i da ga motivira da uči do kraja života, ali priznaje i da ga pomalo to novo iskustvo plaši.

– Želim vidjeti koliko ne znam. Osim akademije, i New York je pravo mjesto za to, jer je konkurencija nevjerojatno dobra. Naravno da me svega toga strah. Idem na potpuno nepoznato mjesto bez roditelja, bez prijatelja sa samo 18 godina. Ali strah nije loša stvar, uvijek je zdravo bojati se nečega, kaže Stjepko.

Za kraj, za sve svoje vršnjake ovaj maturant ima vrlo jasnu poruku – ne budite lijeni i ne bojte se ostvariti svoje snove, ma koliko veliki oni bili.

– Vršnjacima poručujem da ne budu lijeni. Da umjesto da gledaju serije, surfaju po internetu i čitaju ovaj intervju idu čitati knjige, razvijati talente i upoznavati ljude. Ljudi su najveća vrijednost ovog svijeta i što ih više poznaješ to će ti u životu biti lakše. Također ih ne smije biti strah jer katkada treba ići glavom kroz zid. Strah je samo neka vrsta kočnice koja bi se trebala koristiti samo kada ideš prebrzo, a ne kada putuješ normalnom brzinom, zaključuje Stjepko.