MEDICINSKA ŠKOLA BJELOVAR

Povijest škole Dentalni tehničar Zdravstveno-laboratorijski tehničar Farmaceutski tehničar Medicinska sestra-medicinski tehničar Slobodne aktivnosti Kontakt

Djelatnost Škole za medicinske sestre Bjelovar počela je u šk.god. 1959./1960. upisivanjem jednog odjela medicinskih sestara općeg smjera u trajanju četiri godine.

Od 1975./1976. šk.god. povećava se djelatnost škole upisivanjem više prvih razreda, a zatim i uvođenjem novih profila – primalje, zubni tehničari, laboranti, fizioterapeuti, maser-kupeljari i farmaceuti.

Godine 1978. sve srednje škole u Bjelovaru su integrirane u Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje, a 1980. godine unutar Centra formira se Radna jedinica završnog stupnja III. koja osim zdravstvene struke ima i pedagošku, drvnu, poljoprivrednu i prehrambenu struku.

Od 1991. godine u školstvu ponovo postoje gimnazije i strukovne škole, pa je škola dobila naziv – Medicinska škola Bjelovar , što je i danas.

Od tada se u školi obrazuju zanimanja: medicinska sestra-medicinski tehničar, zdravstveno-laboratorijski tehničar, zubotehničar i farmaceutski tehničar, primalja u redovitom školovanju. U obrazovanju odraslih škola ima program za osposobljavanje za njegovateljice, što potvrđuje nastojanje suvremene koncepcije školstva – cjeloživotno obrazovanje.

Danas u školi ima oko 400 učenika svake šk.god., 30 redovnih djelatnika i 20 vanjskih suradnika uglavnom liječnika, specijalista iz Opće bolnice Bjelovar s kojom škola ima oduvijek izvrsnu suradnju i na čijim odjelima učenici obavljaju redovite vježbe i stručnu praksu.

Učenici se uglavnom obrazuju za rad u zdravstvu, ali zbog četverogodišneg trajanja svih programa učenici imaju velikih uspjeha u nastavku školovanja u medicinskoj i kemijskoj struci, ali i u drugim zanimanjima.

Osim redovitog školskog programa učenici su aktivni i u izvannastavnim aktivnostima, a na natjecanjima u vještinama i znanju postižu svake godine zavidne rezultate posebno u strukovnom državnom natjecanju «Schola medica».

Dentalni tehničari izrađuju nadomjeske i pomagala u stomatologiji. To se prije svega odnosi na izradbu nadomjestaka za zube ili dijelove zuba koji nedostaju i na izradbu pomagala za ispravljanje anomalija u rastu zuba i čeljusti.

Opis poslova

Svaki se nadomjestak ili pomagalo izrađuje i oblikuje zasebno, prema potrebama određenog pacijenta i na temelju otiska i zahtjeva koji se dobiva od stomatologa. Otisak “stomatološkog stanja” pacijenta služi za izradbu modela nadomjeska (proteze). Taj model pak služi da bi se izradio kalup za konačnu protezu. Osobitu pozornost zubotehničar pridaje modeliranju svakog nadomjeska – zubne “krunice”, mosta, potpune ili djelomične proteze – kako bi postigao maksimalnu funkcionalnost, a oblikom i bojom prirodan izgled. Za izradbu nadomjestaka i pomagala zubotehničar rabi razne materijale: metale, dragocjene i poludragocjene slitine, umjetne smole (akrilate i polimere), porculan, a u pojedinim fazama rada vosak, gips za izradbu modela i druge. S obzirom na različite materijale koje obrađuje, primjenjuje i razne postupke obradbe, npr. lijevanje, lemljenje, pečenje, polimerizaciju, te različite oblike mehaničke obradbe: savijanje, obrezivanje, brušenje i poliranje.

Radni uvjeti

Dentalni tehničari rade u zubotehničkim laboratorijima. Takvi se laboratoriji nalaze u sastavu klinika, bolnica i “domova zdravlja”, a mogu se osnivati i samostalni privatni zubotehnički laboratoriji. Zubotehnički laboratoriji mogu se specijalizirati za izradbu raznih vrsta zubnih proteza te za izradbu ortodontskih naprava. Zubotehnički su laboratoriji opremljeni mnogim uređajima, strojevima, instrumentima i alatima, npr. pećima i plamenicima, prešama, čekićima, škarama, raznim kliještima, nožićima za modeliranje, strojevima za brušenje i poliranje te nizom drugih.
Većina se poslova obavlja sjedeći, manji dio stojeći. Pri radu je vid izložen većim naporima pa je nužno raditi u dobro osvijetljenim, katkada i vrlo jako osvijetljenim, prostorijama. U radu zubotehničar je povremeno izložen pojačanoj buci, povišenoj temperaturi i prašini. Izložen je i isparavanju, pa i neposrednom doticaju s različitim kemijskim tvarima, npr. kiselinama. Postoji mogućnost ozljeđivanja pri radu – uglavnom mehaničke ozljede ruku i prstiju te opekline. U manjoj mjeri postoji i mogućnost zaraze. Stoga se zubotehničari prilikom rada, a osobito u nekim fazama rada, služe i zaštitnom opremom, npr. maskama, rukavicama i naočalama.

Poželjne osobine

Dentalni tehničar mora imati dobar vid na blizinu, mora dobro razlikovati boje i njihove nijanse te imati sposobnost prostornog predočavanja. Dentalni tehničar mora imati osobito razvijenu ručnu spretnost i spretnost prstiju te okulomotornu koordinaciju (sposobnost izvođenja preciznih pokreta prstima i rukama uz vidnu kontrolu). Veoma je važna točnost i urednost u radu, pa i strpljivost, odnosno sklonost detaljnom i preciznom radu, a poželjan je i barem prosječan smisao za rješavanje tehničkih problema.

Osposobljavanje

Školovanje za dentalnog tehničara traje 4 godine, a obavlja se na srednjim medicinskim školama u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Bjelovaru. Za upis u školu za zanimanje dentalnog tehničara, osim općeg uspjeha u osnovnoj školi, uzimaju se u obzir i ocjene iz hrvatskog jezika, matematike, kemije, biologije i fizike. Osim toga, kandidati moraju priložiti i liječničku svjedodžbu o tomu da nemaju zdravstvenih smetnji za rad na poslovima dentalnog tehničara, a moraju uspješno proći i posebnu provjeru ručne spretnosti. Upravo provjera ručne spretnosti ima eliminatorni karakter, što znači da školu za dentalnog tehničara ože pohađati samo onaj tko je uspješno prošao ovu provjeru.
Nakon završetka škole i položenog završnog ispita dentalni tehničari se mogu zaposliti u zubotehničkim laboratorijima ili nastaviti školovanje na višoj školi za zubotehničare ili studij na odgovarajućem fakultetu.

Bliska zanimanja

Dentalni tehničar u svom radu najuže surađuje sa stomatologom. Stomatolog uzima otisak u pacijentovim ustima, određuje vrstu nadomjeska ili pomagala koje dentalni tehničar treba izraditi te ugrađuje pacijentu fiksne nadomjeske i pomagala, npr. krunice, mostove, fiksne proteze i fiksne ortodontske naprave. Dentalnom tehničaru su bliska sva zanimanja u kojima se izrađuju različite medicinske naprave i proteze, npr. ortopedske i optičke. Jedno od takvih zanimanja je tehničar za naočalnu optiku. No s obzirom na materijale kojima radi i postupke kako ih obrađuje, bliska su mu i neka druga zanimanja, npr. zlatar, finomenahičar, modelar, proizvođač keramike i slična.

Laboratorijski tehničari i inženjeri provode razne analize krvi, mokraće i drugog biološkog materijala, što pomaže liječnicima u otkrivanju i liječenju bolesti. U svom radu sve češće upotrebljavaju kompjutorizirane aparate koji mogu sami napraviti brojne analize.

Opis poslova

Njihov posao uključuje uzimanje uzoraka, npr. vađenje krvi i pravilno preuzimanje uzoraka, npr. izljeva ili komadića tkiva koje posebnim postupcima uzima liječnik. Odgovorni su za popisivanje i razvrstavanje materijala s obzirom na traženu vrstu pretrage. Većinu uzoraka moraju prije analize na stanovit način obraditi. Na primjer, za biokemijske analize krv se centrifugira kako bi se dobio serum. Ili, za neke citološke analize, uzorak treba razmazati na stakalce, osušiti i obojiti. Za mikrobiološke pak analize uzorci se nasađuju na hranjive podloge, koje omogućuju rast bakterija.

U hematološkim laboratorijima tehničari i inženjeri određuju vrstu i broj krvnih stanica te promatraju njihov oblik, boju, veličinu i unutrašnjost. Rade i različite testove zgrušavanja krvi. Određuju krvne grupe i Rh-faktor i ispituju podudarnost krvi davalaca i primalaca. U biokemijskim laboratorijima određuju enzime, bjelančevine, elektrolite, glukozu, metale, masnoće, alkohol, kiselost i druga kemijska obilježja krvi, mokraće, izljeva i ostalih uzoraka biološkog materijala. U mikrobiološkim laboratorijima najviše rade s hranjivim podlogama. Na njih nasađuju uzorke, promatraju porast bakterija, pripremaju preparate s hranilišta za mikroskopski pregled, a rabe ih i za ispitivanje osjetljivosti mikroorganizama na antibiotike. Parazite dokazuju mikroskopskim pregledom uzorka, koji je prethodno pripremljen kao razmaz na stakalcu ili talog. Virusne zaraze utvrđuju se uglavnom pregledom krvi, i to na osnovi nalaza protutijela. Manji broj tehničara i inženjera radi u endo-krinološkim laboratorijima, gdje se ispituju hormoni, i u patološko-histološkim laboratorijima, gdje pomažu liječnicima u mikroskopskim pregledima preparata radi razlikovanja zdravih od zloćudnih stanica.

U manjim laboratorijima osoblje provodi različite vrste pretraga, dok se u velikim i specijaliziranim laboratorijima usavršavaju samo za određene vrste testova i analiza. Ovisno o stupnju složenosti, opisani poslovi dodjeljuju se tehničarima ili inženjerima, no valja dodati kako najzahtjevnije analize rade liječnici (specijalisti mikrobiolozi ili patolozi), diplomirani inženjeri medicinske biokemije i diplomirani inženjeri biologije. Inženjeri su odgovorni i za nabavu laboratorijskog suđa, hranjivih podloga i ostalog materijala. Bave se i organizacijskim poslovima te nadziru rad pomoćnog laboratorijskog osoblja, a neki sudjeluju i u školovanju tehničara i inženjera.

Radni uvjeti

Medicinsko-laboratorijski tehničari i inženjeri rade u raznim laboratorijima u zdravstvenim ustanovama – bolnicama, klinikama, domovima zdravlja, zavodima i institutima ili u privatnoj praksi. Premda rade uglavnom u dnevnim smjenama, na nekim radnim mjestima dežuraju noću, vikendima i praznicima. Godišnje odmore mogu imati cijele godine. Rade s biološkim materijalom, što podrazumijeva mogućnost zaraze. Stoga je važno da pravilno postupaju s uzorcima i primjenjuju mjere zaštite na radu. Mikroklimatski uvjeti uglavnom su dobri, ali se u nekim laboratorijima mogu osjećati razni mirisi od uzoraka za pretrage i kemijskih pripravaka koji se primjenjuju prilikom testiranja.
Poželjne osobine

Medicinsko-laboratorijski tehničari i inženjeri moraju imati razvijen osjećaj za detalje, jer i male razlike u broju nekih stanica ili kemijskom sastavu uzorka mogu biti vrlo važne. U njihovu radu očekuje se visok stupanj savjesnosti, odgovornosti i sabranosti. Propusti u smislu netočnih rezultata ili zamjene nalaza mogu imati ozbiljne posljedice. Budući da uz planirane poslove često treba obavljati hitne analize, moraju biti kadri raditi pod pritiskom. Rukovanje štrcaljkama, iglama, epruvetama, pipetama, stakalcima i drugim predmetima zahtijeva precizan i siguran rad rukama, šakama i prstima. Zbog uporabe mikroskopa i naravi samih pretraga koje zahtijevaju procjenu boje, veličine i oblika, medicinsko-laboratorijski tehničari i inženjeri moraju imati dobar vid i razlikovati boje.

Osposobljavanje i napredovanje

Tehničari koji rade u laboratorijima zdravstvenih ustanova završavaju četverogodišnju srednju strukovnu školu i stječu naziv zdravstveno-laboratorijski tehničar. Nastavni program obuhvaća predmete koji čine zajednički dio za sve strukovne škole, a gotovo polovicu programa čine stručni predmeti, npr. osnove zdravstvene struke, uvod u laboratorijski rad, analitička kemija, biokemija, medicinska biokemija, mikrobiologija, laboratorijska hematologija, citološke i histološke pretrage itd. Osim teorijske nastave, učenici imaju vježbe koje se održavaju u školskim kabinetima i laboratorijima zdravstvenih ustanova.
Medicinsko-laboratorijski inženjeri završavaju dvogodišnji stručni studij na Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu ili na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Nastavnim planom obuhvaćeni su samo stručni predmeti – fizika, kemija, biokemija, mikrobiologija, histologija, citologija, hematologija, kliničko-laboratorijska dijagnostika i drugi. Nastava je teorijska i praktična. Praktična se održava u svim vrstama laboratorija u bolnicama. Nakon pripravničkog staža, koji traje godinu dana, polažu stručni ispit u Ministarstvu zdravstva RH.

Bliska zanimanja

Medicinsko-laboratorijski tehničari i inženjeri uzimaju i analiziraju uzorke, i po tomu je njihov posao sličan nekim poslovima sanitarnih tehničara i inženjera. Razlika je uglavnom u vrsti uzoraka. Dok medicinsko-laboratorijsko osoblje radi s ljudskim biološkim materijalom, sanitarni tehničari i inženjeri analiziraju vodu, namirnice, predmete za opću uporabu itd. Sudjelovanje u dijagnostičkom dijelu medicinske skrbi zajedničko je obilježje njihova zanimanja i zanimanja inžinjera medicinske radiologije.

Farmaceutski tehničar radi s farmaceutskim sirovinama u pripremi i proizvodnji gotovih farmaceutskih proizvoda. Posao tehničara razlikuje se, ovisno o tomu radi li u ljekarni, laboratoriju ili farmaceutskoj proizvodnji.

Opis poslova

Farmaceutski tehničar koji radi u ljekarni obavlja poslove na pripravljanju lijekova za koje postoje standardni recepti. To može biti pripremanje mješavina čajeva, pripravljanje krema ili masti. Prilikom pripreme lijekova mora slijediti zadani recept. Važe supstancije koje se koriste kao pripravci lijekova, ali ne sudjeluje u izradbi pripravka prema receptu i uputama liječnika. Posao farmaceutskog tehničara obuhvaća i brigu za laboratorijsko posuđe.

Posao farmaceutskog tehničara u laboratorijima odvija se pod nadzorom i prema uputama voditelja ili znanstvenika istraživača. Prije početka rada farmaceutski tehničar priprema opremu i kontrolira njezinu funkcionalnost te, prema potrebi, sastavlja prema uputama složeniju laboratorijsku aparaturu. Priprema i supstancije te provodi kontrolu i identifikaciju supstancija. Kada završi s pripremama za rad, provodi različite fizikalno-kemijske i biološke analize i mjerenja upotrebom laboratorijske aparature. Oprema u laboratoriju može biti vrlo precizna i procesi automatizirani, što znači da farmaceutski tehničar mora znati rukovati opremom i koristiti se računalom u svakodnevnom radu. Kada završi propisane analize, skladišti laboratorijske uzorke, a tijekom radnog dana vodi laboratorijski dnevnik o svim radnim zadacima, fazama posla i njihovu trajanju.

Farmaceutski tehničar u proizvodnji farmaceutskih proizvoda priprema proizvodnju te nadzire tehnološke faze u proizvodnji farmaceutskih i kozmetičkih preparata. Budući da nadzire rad radnika u proizvodnji, on daje ljudima zadatke te izvještava nadređene o stanju postrojenja i radu kadrova. Nadzor obuhvaća i provjeru ispravnosti vitalnih dijelova postrojenja, identifikaciju i kontrolu svih važnih sirovina. Prije proizvodnog procesa sirovine koje ulaze u obradbu treba precizno izvagati, što nadzire ili obavlja farmaceutski tehničar.Prilikom tehnološkog procesa vrši stalnu kontrolu i održava zadane parametre, odnosno podešava ih na traženu vrijednost. Faze tehnološkog procesa mogu biti emulgiranje, otapanje, granulacija, tabletiranje, mljevenje, sijanje itd.

Farmaceutski tehničar određuje i mjesto i vrijeme uzimanja uzoraka za kontrolu proizvoda te, ovisno o rezultatima kontrole, određuje daljnje korake u proizvodnji. Prilikom proizvodnog procesa vodi kontrolnu dokumentaciju o slijeđenju propisa, jer svako odstupanje od zadane procedure može dovesti do promjene kvalitete gotovog proizvoda. Evidentira proizvedenu količinu i kvalitetu proizvedenih roba. Radni uvjeti u farmaceutskoj proizvodnji strogo su definirani za svaki proizvod, pa farmaceutski tehničar nadzire postojanje propisanih klimatskih uvjeta, kao što su vlaga, temperatura, prisutnost plinova i protok zraka. Kontrolira i osigurava higijenske uvjete u skladu sa standardima te nadzire neposredne izvršitelje u pridržavanju zadanih mjera, načina čišćenja strojeva, dezinfekcije i dr. Osim toga, osigurava zaštitu na radu nadziranjem pravilnog korištenja osobnih zaštitnih sredstava i njihove ispravnosti.

Farmaceutski tehničar u kontroli kvalitete koja je dio farmaceutske industrije preuzima radne zadatke i rhtmoređuje ih laborantima te nadzire njihov rad. Organizira uzimanje uzoraka i izvođenje kontrole kvalitete u različitim fazama proizvodnje. Kontrolira ulazne materijale te sam izvodi različite fizikalno-kemijske i biološke analize, pomoću kojih određuje svojstva materijala. Vodi laboratorijski dnevnik te izvješćuje nadređene o dobivenim rezultatima.

Radni uvjeti

Farmaceutski tehničari zapošljavaju se u ljekarnama, laboratorijima, u proizvodnji lijekova za humanu i veterinarsku upotrebu i u kozmetičkoj proizvodnji. Rad farmaceutskog tehničara odvija se u jednoj smjeni, osim u farmaceutskoj proizvodnji, gdje se rad odvija u dvije smjene. Farmaceutski tehničari rade u zatvorenom i umjetno osvijetljenom prostoru. Rade sa supstancijama različitih svojstava, što znači da je moguća prisutnost vonjeva te dodir sa supstancijama štetnim po zdravlje. Zbog toga je u skladu s propisima zaštite na radu potrebna upotreba zaštitne opreme, rukavica, naočala i maski.

Rad u farmaceutskoj proizvodnji odvija se u uvjetima mikrobiološke klime (zadane temperature, vlažnosti zraka i strujanje zraka) ili sterilnim uvjetima rada, pa je također propisano nošenje sterilne obuće i odjeće. Laboratoriji u kojima rade farmaceutski tehničari mogu biti laboratoriji u kojima prevladavaju tikvice, staklene cijevi i plamenici, ali i potpuno suvremeni i automatizirani uređaji. Stoga se očekuje da farmaceutski tehničar zna raditi s kompjutoriziranom opremom te da razumije engleski ili njemački jezik, jer su upute za upotrebu opreme najčešće pisane na tim jezicima.

Poželjne osobine

Farmaceutski tehničari rade poslove koji zahtijevaju točnost u radu, spretnost u rukovanju sitnijim predmetima i dobru oštrinu vida. Zbog rukovanja malim količinama supstancija (od kojih su neke posebno otrovne), kao i osjetljivom aparaturom, potrebna je strpljivost u radu, mogućnost dugotrajnijeg usmjeravanja pažnje i emocionalna stabilnost. Potrebna je i odgovornost u radu, jer se radi s pripravcima koji mogu ugroziti zdravlje drugih ljudi. Vrlo je važna urednost i održavanje vlastite higijene. Budući da je rad u laboratoriju i u farmaceutskoj proizvodnji okvalificiran kao posao s posebnim uvjetima rada, propisano je zapošljavanje pojedinaca čije su intelektualne sposobnosti u granicama prosjeka.

Osposobljavanje

Za obavljanje poslova farmaceutskog tehničara potrebno je završiti četverogodišnju farmaceutsku srednju školu, ali u toku rada i dalje učiti, jer se u laboratorijima, kao i u proizvodnji farmaceutskih proizvoda, tehnologija stalno mijenja i usavršava.
Bliska zanimanja

Poslovi farmaceutskog tehničara najsličniji su poslovima kemijskog tehničara i kemijskog laboranta.

Medicinske sestre rade na području unapređenja zdravlja, sprečavanja bolesti, liječenja i rehabilitacije.

Opis poslova

Njihovi su pacijenti djeca, odrasli i starci. Rade na vrlo različitim radnim mjestima – od patronaže do jedinica intenzivne skrbi – katkada samostalno, katkada u timu, a katkada pomažu liječnicima. Neke sestre bave se uglavnom pružanjem sestrinske skrbi, a druge organizacijom ili nastavom. Zbog svega toga postoje velike razlike u poslovima različitih sestara.

No ono što je zajedničko svim sestrama jest sustavni pristup otkrivanju i rješavanju zdravstvenih problema iz njihova djelokruga. One promatraju i procjenjuju tjelesno i psihičko stanje te ponašanje svojih pacijenata. Tako prepoznaju potrebe za sestrinskom skrbi i osiguravaju važne podatke liječnicima za prepoznavanje i praćenje toka bolesti. Utvrđuju rizike za zdravlje te mogućnosti pacijenata i njihovih obitelji za aktivno sudjelovanje u njezi i liječenju. Na osnovi svega toga planiraju, provode i ocjenjuju uspješnost sestrinske skrbi.

Najviše sestara radi u bolnicama. One pomažu svojim pacijentima u ublažavanju, rješavanju i podnošenju problema koje imaju zbog bolesti, propisanih pretraga, načina liječenja, boravka u bolnici i odvajanja od obitelji. Primjerice, zbog bolesti ljudi se ne mogu brinuti o sebi, mogu dobiti dekubitus ili se tuže na bolove. Često su zabrinuti zbog pretraga i sa strepnjom očekuju nalaze. Različiti načini liječenja mogu uzrokovati poteškoće poput gubitka kose ili mučnine. Mnogi bolesnici teško podnose boravak u bolnici – ne snalaze se u novoj sredini, ne znaju komu se od osoblja mogu obratiti, a tu su i drugi bolesnici koji mogu biti teško bolesni, nervozni ili umirući.

Mnoge bolesti, osobito kronične, zahtijevaju promjenu načina života i primjenu novih vještina nakon otpuštanja iz bolnice. Zato sestre moraju pripremiti bolesnike za samostalan život kod kuće – poučavaju ih, primjerice, pravilnoj prehrani, samokontroli glukoze, načinu uzimanja lijekova i mnogočemu drugome, ovisno, dakako, o bolesti. Budući da neke zadatke s područja sestrinske skrbi (hranjenje bolesnika, kupanje, pomoć pri obavljanju nužde i sl.) provodi pomoćno osoblje, sestre ih poučavaju te organiziraju i nadziru njihov rad. Bolničke sestre također provode ili sudjeluju u provedbi mnogih medicinskih postupaka – od različitih načina primjene lijekova do hemodijalize.

Svi se ovi poslovi prilagođuju posebnim obilježjima i potrebama bolesnika na različitim odjelima, tako da postoje velike razlike u poslovima sestara, recimo, na pedijatriji, kardiologiji, kirurgiji, psihijatriji ili na odjelu za rehabilitaciju. Sestre u bolnicama mogu raditi i u dijagnostičkim ordinacijama – npr. za alergološka ispitivanja ili endoskopije, na odjelima za hitan prijam bolesnika, u operacijskim dvoranama itd.

Danas ima sve više ustanova za njegu i rehabilitaciju u kući, a mnoge od njih kao oblik privatne prakse osnivaju sestre. Sestre koje su zaposlene u tim ustanovama rade u bolesnikovu domu. Njihov je posao vrlo sličan poslu bolničkih sestara, uključujući i mnoge postupke koji su se nekada provodili isključivo u bolnicama – injekcije, infuzije, liječenje kisikom itd.

U primarnoj zdravstvenoj zaštiti zaposleno je oko tisuću patronažnih sestara s višom stručnom spremom. One posjećuju svoje pacijente u njihovu domu. Rade najviše s trudnicama, mladim majkama i oboljelima od kroničnih bolesti. Poučavaju njih i članove obitelji o zdravlju i bolesti, njezi djeteta, skrbi za bolesne i nemoćne u krugu obitelji itd. Katkada organiziraju tečajeve, npr. za trudnice, i pripremaju zdravstveno-odgojne materijale. Njihov je glavni zadatak pomoći ljudima da se što bolje brinu o svojemu zdravlju i zdravlju članova obitelji i da što bolje i samostalnije žive unatoč kroničnim bolestima i ograničenjima. Odlazeći u domove svojih pacijenata, imaju priliku otkriti i probleme zbog kojih valja uključiti socijalne radnike, fizioterapeute i druge stručnjake. Surađuju s obiteljskim liječnikom i drugim zdravstvenim osobljem te ključnim ljudima i organizacijama u zajednici na rješavanju javnozdravstvenih problema.

Sestre mogu raditi s liječnicima u raznim ordinacijama gdje pripremaju pacijente i pomažu pri pretragama te samostalno provode neke medicinske postupke _ daju inje-kcije, uzimaju uzorke za pretrage i previjaju rane. Manji broj sestara radi u službama za hitnu medicinsku pomoć, a neke izvan zdravstva, npr. u domovima umirovljenika i dječjim vrtićima.

Oko sto pedeset viših medicinskih sestara radi u sestrinskim školama, a otprilike isto toliko njih vodi vježbe na klinikama i u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za studente sestrinstva. Većina viših sestara radi na rukovodećim mjestima. Kao glavne sestre, one se bave planiranjem, upravljanjem i razvojem sestrinske djelatnosti, organiziraju i nadziru rad sestara i pomoćnog osoblja, vode brigu o zapošljavanju i trajnom obrazovanju osoblja kojim ravnaju itd.

Radni uvjeti

Radni uvjeti ovise o vrsti posla, mjestu zaposlenja i stanju u samim ustanovama. Sestre rade u dnevnim i noćnim smjenama te vikendom i praznikom. Godišnji odmori rhtmoređeni su tijekom cijele godine. Patronažne sestre i sestre u ustanovama za njegu i rehabilitaciju u kući odlaze u domove svojih pacijenata po svakom vremenu. U pacijentovu domu moraju se prilagoditi uvjetima koje zateknu. Broj sestara obično je manji od potreba za sestrinskom skrbi, što podrazumijeva rad u vremenskom škripcu. Na nekim radnim mjestima sestre mogu biti izložene zarazi, zračenju, trovanju i ozljedama. Zbog toga moraju primjenjivati razne mjere zaštite na radu.

Poželjne osobine

Sestra mora biti emocionalno zrela i stabilna kako bi mogla razumjeti i nositi se s ljudskom patnjom, hitnim stanjima, zdravstvenim problemima i etičkim dvojbama. Dobre komunikacijske vještine, strpljivost i osjetljivost za ljudske probleme koji su sastavni dio svakog sestrinskog postupka, nužne su za stvaranje odnosa povjerenja. Važno je shvatiti da se pacijentima ne smiju nametati vlastiti stavovi ni onda kada duboko vjerujemo kako to činimo za njihovo dobro. Sestra mora biti kadra razumjeti pacijentove osjećaje i ponašanje u određenoj situaciji, a ne razmišljati kako bi se ona osjećala i ponašala u takvoj situaciji. Mora biti brižna, spremna prihvatiti odgovornost, raditi samostalno i u timu, savjesno i kritički provoditi ono što je propisano te prepoznati kada se mora posavjetovati s drugima.

Osposobljavanje i napredovanje

Sestre se školuju u dvadesetak srednjih škola. Oko 50% nastavnog programa čine opći predmeti. Za stručni dio programa provodi se teorijska i praktična nastava. Nakon srednje škole stječe se naziv medicinska sestra – medicinski tehničar, a može se zaposliti u bolnicama, domovima umirovljenika i raznim ordinacijama na poslovima osnovne sestrinske skrbi što uključuje, primjerice, mjerenje pulsa, tlaka i temperature, promatranje pacijentova stanja, pomoć u svakodnevnim aktivnostima, primjenu lijekova, provedbu nekih medicinskih postupaka, davanje uputa, vođenje dokumentacije i tome slično.

Stručni je studij dvogodišnji i obuhvaća predmete iz područja sestrinske skrbi te medicinskih, društvenih i humanističkih znanosti. Značajan udio u programu čine vježbe, koje se održavaju u bolnicama, domovima umirovljenika, primarnoj zdravstvenoj zaštiti i drugim ustanovama. Nakon završetka studija stječe se naziv viša medicinska sestra _ medicinski tehničar. Za studij se prijavljuje nekoliko puta više kandidata nego što ih se upisuje. Studirati se može na Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu koja povremeno organizira izvanredni studij u Osijeku i Splitu, ili na Medicinskom fakultetu u Rijeci.

Nakon srednje škole ili stručnog studija slijedi pripravnički staž koji traje godinu dana, i polaganje stručnog ispita u Ministarstvu zdravstva RH.

Bliska zanimanja

Poslovi medicinske sestre slični su poslovima radnog terapeuta i fizioterapeuta.

Sve slobodne aktivnosti u Mediciniskoj školi Bjelovar možete pronaći ovdje.

Adresa

Poljana dr. Franje Tuđmana 8, 43000 Bjelovar

e-mail: med-skola-bjelovar@bj.t-com.hr

web: http://www.medskolabjelovar.hr

Ravnateljica:

Nena Arvay, dipl.ing.

tel. 043-242-333

faks 043-277-091

nenaarvay@yahoo.com

Tajnica: Tajna Čorak, upr.prav.

tel. 043-277-080

faks 043-277-081

tajna.corak@bj.t-com.hr

Administratorica

Ksenija Stankić

tel. 043-277-082

ksenija.stankic@gmail.com

Školska psihologinja:

Marina Pavić, prof.

tel. 043-277-083

marina.pavic@bj.t-com.hr

Zbornica

tel. 043-277-084

Školska knjižničarka: mr.sc. Zorka Renić

tel. 043-247-797

zorkarenic@gmail.com

Izračun bodova za upis u srednje škole na Srednja.hr
Ocjene Glasova: 1 Ocjena: 2.63
Kvaliteta nastave -
Opremljenost učionica -
Knjižnica -
Izvannastavne aktivnosti -
Dostupnost interneta -
Prostori za druženje -
Mogućnosti zapošljavanja -
Preporuka upisa -

Pregled ocjena za prijašanje školske godine

2015/2016 Glasova: 1 Ocjena: 2.63
2012/2013 Glasova: 2 Ocjena: 3

Odgovori