Pretraga

Osnovna škola

Osnovna škola Ante Kovačića

Vizija škole je odgoj i obrazovanje uspješnih i zadovoljnih učenika kako bi oni prema vlastitim sposobnostima i interesima bili pripremljeni za daljnje srednjoškolsko obrazovanje, cjeloživotno učenje i osobni razvoj na tržištu rada.

Misija nam je stvarati školu kao raznoliku zajednicu učenika, učitelja i roditelja u kojoj svi imaju pravo i mogućnost razvijati vlastite potencijale te u koju su svi dobrodošli i osjećaju se sigurno i uspješno.

Ukratko o školi: Osnovna škola Ante Kovačića u Mariji Gorici škola je s više od stoljeća i pol dugom tradicijom prosvjetnoga i kulturnog djelovanja (osnovana je 1854. godine, iste godine kada je u obližnjem Oplazniku rođen hrvatski književnik Ante Kovačić čije ime nosi škola). Škola aktivno sudjeluje u njegovanju i promicanju tradicijske baštine marijagoričkog kraja te u brojnim edukativnim programima u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima.

Osnovnu školu Ante Kovačića pohađaju djeca iz Marije Gorice i devet obližnjih naselja te u šk.god. 2021. / 2022. ima 150 učenika raspoređenih u devet razrednih odjela.

Škola radi u jednoj smjeni te ima sve prateće sadržaje potrebne za kvalitetan boravak učenika u školi:

produženi boravak, organiziranu školsku (kuhanu) prehranu, organiziran školski prijevoz, trodijelnu sportska dvoranu, opremljenu i prostranu informatičku učionicu, školsku knjižnicu, stručno zastupljenu nastavu sa tri stručne suradnice, školski vrt i eko učionicu

Osnovna škola u Mariji Gorici osnovana je 1854. godine. Evo nekoliko podataka iz stare “Uspomenice učione Marije Gorice” (1865.g.):
“Godine 1854. marijagorički kapelan Ferdinand osniva skromnu učionu u koju poziva vrijedne mještane i oni mu predaše svoju čeljad da ih podučava ne samo u vjerozakonu već i u drugim predmetima. Time je udaren temelj osnovne škole u Mariji Gorici.

Župnik Ivan Zodić-Novak potaknut dobrim napretkom prvih polaznika, naumi uvesti javnu učionu, ali ga prerana smrt u tome spriječi. Po smrti ostavlja svoju imovinu za uzdržavanje škole i time iskazava nezaboravno dobročinstvo.

Godine 1857. uvedena je “javna učiona” pod ravnateljstvom Tome Gajdeka, katehete Ferdinanda Mikelinija i prvog privremenog učitelja Ilije Staraveskija.

Godine 1862. postade ravnateljem učionice Ferdinand Mikelini, čijom zaslugom 1864. g. na Prvoj hrvatskoj izložbi u Zagrebu škola u Mariji Gorici bude odlikovana medaljom i pohvalnicom.” Ante Kovačić rođen je u zaseoku Oplaznik u Mariji Gorici 6. lipnja 1854. godine, a umro u Zagrebu 10. prosinca 1889. godine. Posljednje godine svojega života proveo je s obitelji u Glini gdje je imao advokaturu. Pučku školu polazio je od 1863. do 1865. u Mariji Gorici te je bio jedan od najdarovitijih đaka. U školskoj spomenici zapisano je kako je u povodu odlikovanja škole 29. svibnja 1865. sve prisutne “učenik III. razreda Antun Kovačić lijepim govorom pozdravio (…)”.

Školska zgrada sagrađena je 1924. godine. Za vrijeme gradnje škole učenici su polazili školu na Volašćaku (Kraj Donji).
Prema zapisima iz školske spomenice, 1954. godine škola slavi veliki jubilej – 100 godina postojanja. Tom prilikom škola dobiva ime hrvatskog književnika Ante Kovačića, svojega najslavnijega učenika.

U razdoblju od 1954/55. do 1959. škola je prerasla od osnovne šestogodišnje u osnovnu školu s osam razreda.

1959. sagrađen je novi dio školske zgrade s dvije velike učionice, blagavaonicom, radionicom, knjižnicom i zbornicom, školskom kuhinjom i terasom nad čitavim novosagrađenim dijelom (280m2). U novi kao i stari dio školske zgrade uveden je vodovod. Kod izgradnje novog dijela škola je zamjenom dobila zemljište uz samu školu, gdje su učenici uz pomoć učitelja fizičkog odgoja uredili sportsko igralište.

U razdoblju od 1954. do 1968. najveći broj učenika zabilježen je šk.god. 1961/62. 314 učenika. Od te godine broj učenika se smanjuje. Ove 2021./2022. školske godine školu pogađa 150 učenika, što je porast od 12 učenika u posljednje tri godine.

Dana 22. rujna 1989. škola doživljava najveću tragediju u svom postojanju. Prilikom odlaska na školski izlet, na pružnom prijelazu u Pojatnom, vlak udara u autobus i tom prilikom smrtno stradava četrnaestoro učenika 3. i 4. razreda marijagoričke škole. U spomen na ovu tragediju, 22. rujan je spomendan OŠ Ante Kovačića. Redatelj Arsen Oremović je na temu ove tragedije snimio dokumentarni film “Nesreće: Razred koji nedostaje“ (HRT, 2021.).

Od 1. siječnja 1977. Osnovna škola Ante Kovačića postaje područna škola OŠ Ivane Brlić-Mažuranić u Prigorju Brdovečkom, sve do 2007. godine kada ponovno stiče status samostalne osnovne škole. Godine 2016. uz školsku zgradu sagrađena je suvremena sportska dvorana sa sportskim igralištem, podzemnom garažom i popratnim sadržajima, a od 2019. godine škola radi u jednoj smjeni, zahvaljujući adaptaciji školskog prostora te dobiva prostranu informatičku učionicu.

Adresa škole: OŠ Ante Kovačića, Gorički trg 3, 10299 Marija Gorica

Broj telefona: 01/ 3396 987

Mail škole: [email protected]

OIB škole: 63030148683

Link na web stranicu škole: http://os-akovacica-mgorica.skole.hr/

Učenička zadruga Sunce uređuje školski vrt te ima keramičarsku radionicu, radionicu kukičanja i likovno – kreativne radionice. Nastava Domaćinstva održava se u 4. razredu. Posebnost škole je i izvannastavna aktivnost keramike, Školski list Cvrkut, projekt Proljetni obiteljski izazov, nastavu robotike i maketarstva u školskoj radionici, aktivnosti u školskom vrtu, prometni odgoj i dr. aktivnosti.

U školi se već pet godina nakon završetka nastavne godine (od 25 lipnja do 15. srpnja) provodi projekt Ljeto u Mariji Gorici s Općinskom knjižnicom Ante Kovačića i Općinom Marija Gorica. Tijekom trajanja projekta provede se tridesetak različitih radionica i aktivnosti u prostoru škole i na otvorenim lokacijama na području Marije Gorice. U mnogobrojne aktivnosti uključuju se i marijagoričke baštinske, kulinarske, sportske, vatrogasne, kulturno – umjetničke udruge, kao i lovci, ribiči, pčelari i dr.).

Učeničke uratke i pregled aktivnosti s Ljeta u Mariji Gorici možete razgledati u galeriji Kuće Krulc u kojoj je i smještena Općinska knjižnica Ante Kovačić.

„Ljeto u Mariji Gorici“

„Podučiti djecu kako da se hrane, kako da uzgoje hranu i kako da žive u zajednici dužnost je i odgovornost obrazovnog sustava.”
Alice Waters

Mjesto Marija Gorica – koje je i sjedište istoimene općine – nalazi se tridesetak kilometara sjeverozapadno od Zagreba. Putujete li prema Zaprešiću, zatim prema Brdovcu ili granici sa Slovenijom, kod klasicističkog dvorca Januševec stoji putokaz koji vas upućuje da za Mariju Goricu nastavite cestom kroz lijep šumski predio i slikovita sela Trstenik i Hrastinu. Nakon toga, čeka vas to živopisno naselje smješteno na samoj uzvisini Marijagoričkog pobrđa s kojeg pogled seže na obližnje brežuljke i prostranu dolinu rijeke Sutle, koja ovdje čini i prirodnu granicu Hrvatske i Slovenije.

Marijagoričko pobrđe rubni je sjeverozapadni dio Zagrebačke županije u kojem su, još u XVI. Stoljeću – doselivši se s narodom iz provincije Bosne Srebrne kao prebjezi pred osmanlijskim osvajanjima – Franjevci podigli samostan i crkvu. Ona je i danas sjedište Župe Blažene Djevice Marije od Pohođenja. Ti doseljenici sa sobom su donijeli svoju kulturu, tradiciju i govor te se danas područje općine Marije Gorice i okolnih općina, na jezičnim kartama hrvatskih dijalekata, označuje kao područje zaštićene ikavske kajkavštine (kajkavskoga donjosutlanskoga ikavskog dijalekta).

Rodni je to zavičaj hrvatskoga književnika Ante Kovačića (1854. – 1889.) koji je u Mariji Gorici završio pučku školu i koja već gotovo sedam desetljeća s ponosom nosi ime svojega najslavnijega učenika. O nadarenosti maloga Kovačića postoji i zapis u Školskoj spomenici gdje je zapisano: U povodu odlikovanja škole 29. svibnja 1865. sve prisutne je učenik III. razreda Antun Kovačić lijepim govorom pozdravio (…).

Osnovna škola Ante Kovačića – utemeljena davne 1854. godine kao Pučka škola u Mariji Gorici – danas djeluje u okruženju u kojem, u određenoj mjeri, može raditi i provoditi svoje aktivnosti na temelju Kurikuluma utemeljenog na području /mjestu, a u skladu s aktualnom paradigmom partnerstva škole i lokalne zajednice. Zahvaljujući lokalnoj zajednici – Općini Marija Gorica, škola od godine 2007. djeluje samostalno (do tada je marijagorička škola bila područna škola OŠ Ivane Brlić Mažuranić u Prigorju Brdovečkom te je i administrativno i teritorijano bila dislocirana od matične škole).

Ponovnim osamostaljivanjem škole stekli su se uvjeti povezivanja škole i zajednice u kojoj ona djeluje te korištenje školske okoline za inspiriranje poučavanja i učenja. Budući da na području marijagoričke općine djeluje velik broj udruga civilnoga društva (kulturne, tradicijske, sportske, vatrogasne, lovne, ribolovne i druge) te nekoliko Obiteljsko-poljoprivrednih gospodarstava, a priroda sama po sebi nudi raznovrsne lokacije za izlete, rekreaciju, ali i učenje, stvoreno je vrlo perspektivno i motivirajuće ozračje za školu i njezine učitelje na aktivnostima utemeljenim na tom području /mjestu. Tako se od 2016. godine, na poticaj Općine Marija Gorica, u školi i na lokacijama u njezinoj okolici po završetku nastavne godine, dakle krajem lipnja do sredine mjeseca srpnja, provodi projekt pod nazivom Ljeto u Mariji Gorici.

Projekt se provodi u suradnji s Općinom Marija Gorica i spomenutim udrugama te uz financijsku potporu Zagrebačke županije. U projektu mogu sudjelovati svi zainteresirani učenici od 1. do 8. razrednog odjela marijagoričke osnovne škole, no mogu se uključiti i učenici iz okolnih osnovnih škola sa zaprešićkog područja; na taj način kroz dvotjednu provedbu projekta u njemu aktivno sudjeluje i osamdesetak učenika i tridesetak njihovih voditelja – mentora!

Voditelji aktivnosti i radionica dijele pri tome svoja znanja i vještine. Time se dotiču izazovi dijeljenja odgovornosti za odgoj i obrazovanje između škole i lokalne zajednice te između članova udruga i učitelja i djelatnika škole. Međutim, škola se pritom ne odriče svoje odgovornosti, nego kompetencijama i stručnošću osigurava kvalitetu projekta i sigurnost djece tijekom njegove provedbe.

Cilj projekta je organizirati i okupiti djecu u vrijeme ljetnih praznika te potaknuti njihovu kreativnost kroz različite zabavne i edukativne radionice. Sudionici pojedinih radionica upoznaju kulinarsku tradiciju zavičaja i samostalno kuhaju i/ili peku starinska jela vođeni iskusnom rukom članica mjesnih udruga; tu je vrlo važna i međugeneracijska povezanost sudionnika u projektu – prenošenje nasljeđa, znanja i nekadašnjih umijeća te različitih vještina. Osim kulinarskih, organizira se i čitav niz drugih raznovrsnih aktivnosti kroz koje se sudionici upoznaju povijesne, zemljopisne i prirodne značajke svog zavičaja, čime se ujedno potiče i briga za biljni i životinjski svijet s kojim smo u suživotu.

Spomenute aktivnosti razlikuju se od uobičajenih školskih aktivnosti tijekom nastavne godine, prvenstveno stoga jer su obogaćene vrijednostima i osobitostima mjesta i okružja u kojem se škola nalazi. Takvim pristupom zemljopisne, povijesne, kulturne, tradicijske i sve ostale karakteristike lokalnoga područja obogaćuju iskustva učenika, a njihovo učenje i znanje čini smislenijim, zanimljivijim i nesvakidašnjim u tradicionalnoj nastavi. Nadalje, takav projekt i pristup kojim se djeci i mladima ističu sve posebnosti njihova zavičaja – prema principu „(na)uči lokalno“ – u velikoj mjeri, lokalno i kontekstualno, pomaže i doprinosi razvoju njihova kulturnog i nacionalnog identiteta i ponosa.

Projekt Ljeto u Mariji Gorici može nedvojbeno pobuditi ideje i iskustva djece kreiranjem bogatih veza sa zajednicom na zabavan, a ujedno i edukativan način.Ujedno se tim i takvim projektom ostvaruju i međupredmetne teme, primjerice: Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje te Poduzetništvo, a suradnja s lokalnom zajednicom povećava vidljivost rada škole i njezin ugled.

Radni dan svih sudionika projekta odvija se u prijepodnevnim i poslijepodnevnim satima, od 9 do 14 sati prema unaprijed određenom rasporedu tijekom 14 dana provedbe projekta. Učenici (sudionici) mogu birati radionice u kojima se izmjenjuju i koje vode članovi marijagoričkih udruga te učitelji i djelatnici škole:

  • u školskoj kuhinji: izrada mlinaca, domaćih rezanaca, krpica, pečenje kolača, medenjaka i paprenjaka, palačinki, kuhanje pekmeza, pudinga, izrada voćne salate;
  • u prostorima škole: radionice izrade ukrasnih predmeta od strugotina drveta i papira, likovne radionice oslikavanja školskih zidova, radionice izrade nakita, keramičarske radionice, grafičke radionice, radionice pirografije, radionice oslikavanja bočica za pekmez, radionice umijeća izrade kinča, radionice salvetne tehnike, radionica maketarstva i izrada marijagoričkog suvenira, radionica šivavanja iglom i koncem, radionica izrade ukrasnih svijeća, edukativna pčelarska radionica, glazbena radionica, radionica na engleskom jeziku i druge…;
  • na školskom igralištu: prometni poligon za bicikle i bicikliste, vatrogasne vježbe s vatrogascima na brentačama te vježbe spretnosti, sportske aktivnosti i slično…;
  • na različitim lokacijama: cjelodnevni ribolov na rijeci Sutli s ribičima, cjelodnevni boravak s lovcima kod šumske čeke, cjelodnevni posjet OPG-u Hrust i upoznavanje sa životom na farmi krava te preradom mlijeka i mliječnih proizvoda, pješačenje zavičajem do arheoloških lokaliteta, snalaženje u prostoru uz pomoć znakova u prirodi, boravak i aktivnosti u Općinskoj knjižnici Ante Kovačića, aktivnosti uz rodnu kuću Ante Kovačića.

Prema rasporedu radnoga dana svi sudionici projekta u podne zajedno ručaju u školskoj blagovaonici te nastavljaju s aktivnostima do užine na čijem je jelovniku upravo ono što su sudionici kulinarske radionice taj dan pripremali (palačinke, kolači, puding, voćna salata i sl.). Ako se aktivnosti provode na otvorenoj lokaciji (šumi, rijeci, obiteljskoj farmi), učenici uz pomoć odraslih pripremaju hranu na otvorenom.

Završnom priredbom i javnom evaluacijom za sve sudionike – roditelje, pokrovitelje i medije – završava projekt Ljeto u Mariji Gorici. Svaki sudionik projekta ponese kući svoje uratke koje je stvorio tijekom 14 dana: paketić medenjaka, paprenjaka, rezance, mlince, staklenku pekmeza, nakit, magnetić, oslikanu svijeću, suvenir, ručno oslikanu majicu i slično. Uratke koje su učenici sa svojim mentorima izradili mogu se razgledati na izložbi u prostorijama škole, kao i oslikani zidovi škole, uređeni dijelovi namještaja i ostalo.

Nakon uspješno održanih četrnaestodnevnih aktivnosti, jedna od posljednjih aktivnosti jest cjelodnevni boravak svih sudionika projekta na jednoj odabranoj destinaciji na moru ili u obližnjim toplicama gdje djeca i odrasli uživaju u kupanju, plivanju i aktivnostima u vodi.

Svrha projekta Ljeto u Mariji Gorici jest motivirati i poticati aktivno i iskustveno učenje učenika u sprezi s njihovim širim životnim iskustvima i doživljajima u lokalnoj sredini te razviti značajnu suradnju škole i zajednice. Škola na taj način jača svoju ulogu u lokalnoj sredini (u kojoj je nerijetko i jedina ustanova koja provodi kulturne i različite društvene aktivnosti!) te postaje inovativna i poticajna za svoje učenike, roditelje i mještane jer uz OŠ u Mariji Gorici djeluje i Općinska knjižnica Ante Kovačića u revitaliziranoj Kući Krulc. Škola je, baš kao i u vrijeme kada je njezin učenik bio Ante Kovačić, jedinstveno mjesto živoga kurikuluma koji će se stalnim interakcijama s vrijednim okružjem obogaćivati i prelijevati u svakodnevni život. Suradnja je ključna, ako ne i najbitnija (!) sastavnica rada na tako opsežnom i zahtjevnom projektu te je pri tome važno naglasiti doprinos svakog suradnika i sudionika koji sudjeluje i na bilo koji način doprinosi provedbi projekta.

Na kraju, možemo zaključiti da je projekt Ljeto u Mariji Gorici, tijekom posljednje četiri godine svoje provedbe, ciljano motivirao i potaknuo aktivno i iskustveno učenje učenika te razvio zavidnu razinu suradnje škole i mnogobrojnih partnera u zajednici. To nas ujedno, sve skupa, obvezuje i u budućnosti te potiče na daljnje uspješne projektne aktivnosti.

Literatura:

1. Martinčević J., Provođenje slobodnog vremena i uključenost učenika u izvannastavne aktivnosti unutar škole. Život i škola. 2010;24:19-34.

2. Zubčić M., Izvannastavne aktivnosti u kurikulumu osnovne škole. Život i škola. 2016;3:173-182.

3. Gojević S., Winkler Ž. (28. 2. 2020.) Suradnja škole i lokalne zajednice – webinar edukacije učitelja u sklopu kurikularne reforme. Ministarstvo znanosti i obrazovanja. https://ema.e-skole.hr/edukacija/10545

4. Pažin-Ilakovac R., Developing a local curriculum: Using your locality to inspire teaching and learning. Routledge, Oxon and New York // Školski vjesnik: časopis za pedagoška i školska pitanja, 64 (2015), 2; 345-349.

5. Školski kurikulum OŠ Ante Kovačića, Marija Gorica, listopad 2020.

Kroz dječje stvaralaštvo njegovanje i očuvanje kajkavskog donjosutlanskog ikavskog dijalekta – kajkavske ikavice, jedinstvenog dijalekta kajkavskog narječja koji je zaštićeno nematerijalno kulturno dobro RH. Povijesno gledajući, upravo je Marija Gorica s okolicom prvo područje naseljeno s doseljenicima 1527. godine iz Bosne i Pounja, povlačeći se pred osmanlijskim osvajanjima. Doseljenici su sa sobom donijeli svoj ikavski govor i štokavsko – čakavsko narječje koje se u sutlanskom i marijagoričkom području očuvalo i danas čini kajkavsko – ikavske govore kajkavskih ikavaca.

Domaća zadaća za obitelji učenika OŠ Ante Kovačića iz Marije Gorice za vrijeme proljetnih praznika, uz naglasak na zajedničko kvalitetno provođenje slobodnog vremena.

Za proljetne praznike 2019. godine OŠ Ante Kovačića iz Marije Gorice pripremila je posebno lijepu domaću zadaću za svoje učenike i njihove obitelji, za one koji žele više, tzv. Obiteljski proljetni izazov. Po svakom učeniku obitelji su dobile listu s posebnim zadacima, vezanim uz područje mjesta Marija Gorica. Zadatke je trebalo riješiti preko proljetnih praznika, fotografirati ih i poslati na mail voditeljica projekta, uz određeni rok.

Glavni cilj projekta prvenstveno je bilo potaknuti suradnju i zbližavanje obitelji i njihovo zajedničko kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Usput se poticao interes i ljubav prema zavičaju i njegovoj povijesti.

Zadaci su bili uistinu zanimljivi, tipa: Koliko stepenica vodi do kapelice na Celinama (naselje u Mariji Gorici) / Koliko točno ima sjedala na tribinama na školskom igralištu / Kakva je to posebna klupa postavljena ispred općinske zgrade? / Obiteljsko fotografiranje ispred rodne kuće Ante Kovačića i slično.

Odgovori se nikako nisu mogli dobiti guglanjem, već se trebalo doći direktno, na lice mjesta i odgonetnuti odgovor. To je i bio cilj. Praktički „natjerati“ što više članova obitelji da zajedno istražuju marijagorički kraj, kao pravi obiteljski tim i na taj način provode slobodno vrijeme kvalitetno.

Ideju za ovaj jedinstveni „izazov“ dobila je učiteljica njemačkog jezika, Marijana Vidaković, dok je neko vrijeme boravila na Bliskom Istoku, u državi Oman. U omanskim školama i vrtićima takve vrste aktivnosti, obiteljska istraživanja, bila su česta i odlično prihvaćena.

Knjižničarka OŠ Ante Kovačića, Maja Kralj, objeručke je prihvatila ideju kolegice Marijane i zajedno su koordinirale projektom.

Kako bi dodatno motivirale goričke obitelji, voditeljice projekta su osigurale vrijedne nagrade za sudionike. Lokalni poduzetnici rado su se odazvali sponzorstvu, kao i mnogobrojni poslovni partneri OŠ Ante Kovačića. Tako su pojedine obitelji zaslužile besplatan obiteljski ručak u lokalnom restoranu, cjelodnevno kupanje u najbližim toplicama za cijelu obitelj, paket knjiga za obiteljsko čitanje, kazališne karte ili poklon-paket domaćih proizvoda.

Prve godine izazovu se odazvalo 13 obitelji i sve su bile nagrađene za svoj trud. No, vjerujemo da je najveća nagrada bila lijepo provedeno vrijeme u zajedničkom obiteljskom druženju i zanimljivoj potrazi.

Reakcije roditelje i djece bile su više nego pozitivne. Pohvalili su ideju i komentirali da ih je izazov aktivirao da obiđu dijelove svog kraja gdje nikad nisu kročili te omogućio lijepo obiteljsko druženje prilikom traženja rješenja za zadane zadatke.

Bila je to prava mala avantura i pustolovina za obitelj, svi su se složili.

Projekt je i medijski popraćen, preko lokalne TV postaje i lokalnih novina.

Idućih proljetnih praznika, godine 2020., Obiteljski proljetni izazov bio je itekako izazovan za sve nas. Početak pandemije, karantena, potres, nastava na daljinu… sve je to utjecalo i na znatno manji broj obitelji koje su se odazvale izazovu. Koncept je te godine bio malo drugačiji. Za početak, članovi obitelji bili su prisiljeni boraviti u svom domu, dakle nije bilo mogućnosti istraživanja kraja. Te je godine knjižničarka bila jedina koordinatorica projekta budući da je kolegica Vidaković otišla u zasluženu mirovinu. Proljetni praznici bili su se poklapali sa Svjetskim danom knjige, pa je i Obiteljski izazov bio usmjeren prema knjizi i čitanju, posebno unutar doma, u krugu obitelji. Zadaci su bili tipa: fotografiranje cijele obitelji uz kućnu knjižnicu (bez obzira koliko ona mala bila), zajednička izrada straničnika, čitanje priče za laku noć, najdraže knjige roditelja kad su bili mali i slično.

Bez obzira na nezahvalnu situaciju u kojoj su se našli zbog epidemiološke situacije, sponzori su se opet odazvali, bilo ih je čak i više nego prethodne godine. No, odaziv obitelji je bio poprilično slab, povratne informacije kažu zbog zasićenosti on-line nastavom te stresa kojem su obitelji bile izložene.

Zbog svega maloprije spomenutoga, proljeća 2021. planira se jedan opuštajući Obiteljski izazov, radnoga naziva Obiteljski welness, usmjeren na brigu za mentalno i fizičko zdravlje svih članova obitelji, svojevrsni digitalni detox i pokušaj „vraćanja korijenima“.

Od samoga početka, Obiteljski proljetni izazov ima veliku podršku ravnateljice OŠ Ante Kovačića, gospođe Jasne Horvat. Osim moralne podrške, ravnateljica je osigurala velik dio sponzorstva i donacija vezano uz ovaj projekt.

Planova i ideja za iduća proljeća ne ponestaje. Obitelj je temelj društva i više no ikad treba raditi na osnaživanju i očvršćivanju tog temelja. Sva bitna obilježja čovjeka (zajedništvo, tolerancija, demokracija, empatija…) počinju se izgrađivati u obitelji.

Obitelj je institucija koja čuva ljudske vrijednosti, kulturni i povijesni kontinuitet generacija, faktor je stabilnosti i razvoja. Zahvaljujući „zdravim” obiteljima i društvo je zdravo. Danas više nego ikad treba raditi na tome da obitelji ostanu „zdrave“.

Solidarnost je temeljno načelo obiteljskog života.

Uloga škole je između ostaloga i biti podrška svim članovima obitelji te razvijati i njegovati temeljene ljudske vrijednosti, s naglaskom na zajedništvu. Vjerujemo da i Obiteljskim proljetnim izazovom utječemo na to.

Izračun bodova za upis u srednje škole na Srednja.hr

Izračunaj svoje bodove!