Osječanin koji studira u Velikoj Britaniji objašnjava zašto je ondje nemoguće predati plagirani rad

Često nailazimo i pišemo o oglasima u kojima studenti potražuju osobu koja će im u zamjenu za novac napisati akademski rad, ili pak onima koji nude takvu uslugu. Iako većina oglašivača tvrdi kako piše za sva područja i kako je svima jednako stručna, ta teza je u najmanju ruku smiješna, a kvaliteta takvih radova vrlo je upitna. Na sreću onih koji kupuju radove, većina hrvatskih fakulteta nema sustav raspoznavanja plagijata tako da često i nepošteno ostaju nekažnjeni. Student Borna Grünbaum pri Sveučilištu Portsmouth u Velikoj Britaniji objasnio nam je kroz koje sve provjere jedan seminarski rad prolazi na njegovom fakultetu i zašto je zbog njih gotovo nemoguće da netko kupi i najobičniji esej.

Screenshot: Facebook

Kupljeni akademski radovi, slobodno možemo tvrditi, upitne su kvalitete. Stoga studentima pri Sveučilištu Portsmouth u Velikoj Britaniji vjerojatno ne bi palo napamet da plate nekome da ih piše umjesto njih.

Cijela prva godina učenje pravilnog citiranja izvora

Suvremeni način kupovanja diploma: 'Imam preko 400 napisanih radova, ovime se bavim već preko 5 godina'

Naime, provjere koje ondje prolazi najobičniji esej, vrlo su stroge. Pojasnio nam je proces tamošnji student digitalnog marketinga, Borna Grünbaum iz Osijeka. Kaže, na prvoj godini pisali su probne izvještaje o određenim temama i već su tada bili upoznati s čitavim procesom pravilnog pisanja akademskog rada.

– Najbitnija smjernica koju su nam apsolutno stalno spominjali i zbog kojeg smo imali te prve eseje su: izvori, izvori, izvori. Svaka rečenica ili odlomak kojeg smo napisali trebali su biti potkrijepljeni izvorom. Iako nismo citirali, a napisali svoju misao na temelju nekog članka koji smo pročitali – moramo napisati izvor, navesti članak i imenovati autora, u protivnom smo koristili tuđu ideju u vlastitom sastavu, što nije dozvoljeno. Stvarno su jako puno pažnje dali tim referencama, koje najčešće moraju biti u određenom APA 6th formatu. To su uglavnom pravila za prepisivanje s weba, knjiga, TV serija, videa, itd. Znači gotovo cijela prva godina je bila učenje pravilnog referenciranja tuđeg sadržaja na esejima, koji su bili naravno tematski uz cjelinu koju obrađujemo iz određenog predmeta i koji su postepeno bili sve složeniji i poticali nas na kritičko razmišljanje i uspoređivanje različitih tuđih osvrta iz različitih izvora, objašnjava nam Borna.

Osim toga, dodaje Borna, postoje i online priručnici u kojima se studente upoznaje s kratkom definicijom plagijarizma, a profesori ih uvijek upozore na posljedice prepisivanja, kopiranja i slično.

– Tako se za svako prepisivanje doslovno ide na sud odnosno saslušanje, kaže Borna.

Screenshot pravilnika: Sveučilište Portsmuth

Informatizirani sustav Sveučilišta

No, kako zapravo izgleda provjera autentičnosti rada? Tu u pomoć profesorima sa Sveučilišta u Portsmuthu uskače sustav koji se naziva Turnitin.

Uhvatili smo profesoricu kako traži osobu koja bi napisala maturalni rad umjesto učenika

– Na našim sveučilišnim računima imamo ‘boxove’ u koje predajemo eseje i taj sveučilišni sustav povezan je sa sustavom Turnitin. Predani se esej učita u tom programu, a nakon nekoliko minuta i sami možemo ući u esej i vidjeti koliko smo toga točno ‘prepisali’, objašnjava Borna.

Kao primjer, poslao nam je snimku zaslona sustava koji pokazuje kako Turnitin funkcionira.

– Znači, Turnitin označi tekst koji smo prepisali s neke stranice i sa strane se odmah vidi stranica s koje smo prepisali te postotak teksta koji je prepisan. Većinom se 20% već kažnjava, no ovisi o ocjenjivačima. Ako smo citirali i napisali izvor sustav će to i dalje označiti kao prepisano, tako da ima par faktora o kojima ocjenjivači odlučuju. Nakon što smo vidjeli greške, odnosno što smo sve ‘ukrali’ od drugih, možemo ispraviti esej, ali za iduću promjenu poslije prve moramo čekati 24 sata i to nam je onda zadnja i finalna predaja, priča nam Borna.

Nakon što student preda esej, profesor ga pregledava te pomoću istog Turnitin sustava piše komentar na svaku rečenicu.

Screenshot: Turnitin

Kroz svaki segment pisanja rada studenti uče o svom budućem zanimanju

Borna kaže kako mu se takvo ocjenjivanje sviđa, jer dobiva detaljne upute gdje je pogriješio, ali i pohvalu za ono što je odlično napravio. Na kraju student dobije završni komentar na cjelokupan rad.

U Hrvatskoj imamo registriranu tvrtku koja se bavi prodajom maturalnih i diplomskih radova

– Ja se zasad nisam susreo s nekakvim upozorenjima jer nisam koristio puno tuđih izvora te sam se fokusirao da napišem svoj osvrt, što mi je na kraju i donijelo first class grade za prvu godinu digitalnog marketinga. Stvarno bih volio da se u Hrvatskoj počnu baviti ovakvim temama, jer trenutno se sve temelji na štrebanju i korištenju svih mogućih sredstava, uključujući prepisivanje i kupovanje radova i slično, samo da bi student riješio taj ‘mučni’ diplomski rad ili esej, smatra Borna.

Dodaje, sustav u Velikoj Britaniji uvelike se razlikuje od Hrvatskog, a svaki segment pisanja akademskog rada služi da bi student kroz njega naučio o onome za što se školuje.

– Ovdje je sve predano nama – mi istražujemo, gledamo na temu sa svih mogućih strana i situacija. Tako dajemo do znanja koliko smo naučili i kako se snalazimo u istraživanju tema koje bi nas na kraju i učinile magistrom (u mom slučaju) digitalnog marketinga, a ne nekog mulca s papirom tj. diplomom, kako to obično i je kod nas. Ovdje je sve super konkurentno – super tvrtke traže studente koji su završili sa super ocjenama (first class grade) i zato ste, naravno, i super plaćeni. A oni koji prepisuju/kupuju radove ili će biti uhvaćeni ili će proći s lošom završnom ocjenom te raditi u tvrtkama koje naravno i lošije plaćaju. Da je takva situacija u Hrvatskoj, naravno da ne bih ni razmišljao o studiranju u Velikoj Britaniji, ali s obzirom na naše stanje gdje se najviše dobije štrebanjem i vezama, to nažalost još jako, jako dugo neće biti moguće, zaključuje mladi Osječanin.

 

One comment

  1. 1. i u Hrvatskoj sveučilišta koriste Turnitin
    2. studenti i vani predaju radove koje su drugi napisali
    3. frajer koji je otišao iz Osijeka nije baš neki izvor

Odgovori