Pretraga

Hugo – najbolja TV igra djece devedesetih

A- A+


Izdvojeni članak

Povijest videoigrica ispod 3 minute

Sjećate li se Huga i njegovih avantura? Vještice Mordane i zlobnog smijeha? Donosimo vam trenutke Huga kojih se sjeća svako dijete devedesetih. Nama su najsmješniji ostali ipak pozdravi na kraju igre kad bi neka djeca i do pet minuta pozdravljala sve koje poznaju, dok ne dođu do one standardne ‘i sve u studiju i režiji’.

Ova interaktivna TV igrica nastala je u Danskoj 1990.godine, a emitirala se u više od 40 zemalja na svijetu, uključujući i Hrvatsku.
Kod nas se počela prikazivati na malim ekranima 1.travnja 1996.godine. Emitirao se skroz do 15.lipnja 2004. Godine, a godine svoje najveće slave i najbolje gledanosti na HRT-ovom drugom programu bilježi upravo u drugom dijelu devedesetih. U Hrvatskoj su ga vodili Boris Mirković, Ivana Plechinger i Kristijan Ugrina.

Vožnja na deblima, planine i Mordana

Svi koji su djetinjstvo proveli pred ekranima hrvatske državne televizije, znaju o kome se radi. Maleni trol Hugo kroz razne avanture borio se protiv zle vještice Mordane kako bi spasio svoju ženu Hugolinu i troje djece.

Djeca su pomoću tipki na telefonu upravljala Hugom koji je na ekranu. Hugo se vozio rijekom na deblima, ili pak zrakoplovom, a jedna od poznatijih avantura bila je i penjanje na planinu.
Kad bi Hugo na planini izgubio sve živote, uvijek se javljao s poznatom porukom ‘Nismo se popeli na Himalaju, ali uspješno smo došli kraju’.

Mnogima se u sjećanje i urezao poznati Mordanin smijeh u rečenici: ‘Izaberi jedan broj sigurno ćeš pogriješiti muhahaha….!’

‘Pozdravljam sve u studiju i režiji i Huga i Hugolinu’

Najzabavniji su bili pozdravi djece koja su nakon igre dobila desetak sekundi da pozdrave svoju obitelj.To bi prvo počelo s ‘pozdravljam mamu Anu i tatu Josipa, sestru Katicu i brata Ivana, baku i dedu i drugog baku i dedu….’ te bi se nastavilo sljedećih trideset sekundi dok igrač ne bi imenovao sve koje poznaje – doslovno.

Na kraju bi stvar opće pristojnosti bila pozdraviti ‘sve u studiju i režiji i Huga, Hugolinu i male Hugiće’ iako mnoga djeca nisu niti znala što znači studio, a što režija. Ali to je bilo jedno od nepisanih pravila hrvatskog Huga.