Ivan Đikić prestaje predavati i stvarati u Hrvatskoj: ovo su njegovi razlozi

Jedan od trenutačno najznačajnijih i najcitiranijih hrvatskih znanstvenika Ivan Đikić, razočaran razvojem situacije u slučaju Barišić te napadima koje je doživio prethodnih nekoliko dana, odlučio je prestati sa znanstvenim radom u Hrvatskoj. To uključuje i prestanak predavanja i vođenja laboratorija pri Medicinskom fakultetu u Splitu.

Screenshot: YouTube

Kako sam navodi u priopćenju odslanom medijima, predavati na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu prestaje radi izjava rektora Šimuna Anđelinovića, koji je javno tvrdio da je Đikić u sukobu interesa radeći na Medicinskom fakultetu Sveučilišta
u Splitu, što se pokazalo neistinitim. Za njegov odlazak je ‘zaslužan’ i premijer Andrej Plenković, koji ga je ‘javno i nekorektno’ napao u Saboru, piše Đikić. 

Ivan Đikić: 'Trenutačna situacija u Hrvatskoj sve više sliči karcinomu koji se širi i razara vrijednosti'

Priču smo samo malo kontekstualizirali, a Đikićevo priopćenje o razlozima zbog koji prestaje djelovati u Hrvatskoj prenosimo u cijelosti.

Napuštam Hrvatsku kao znanstvenik – Nastavit ću borbu protiv plagiranja

Prošli tjedan primio sam e-mail rektorice Goethe Sveučilišta u Frankfurtu na Majni, prof. dr. Birgitte
Wolff, kojim me obavještava o značajnim ulaganjima i razvoju projekata na tom Sveučilištu. U svom
e-mailu ističe da će napraviti sve moguće da me zadrži u Frankfurtu kako ne bih prešao na novu
poziciju u Kaliforniji. U isto vrijeme jedan Hrvat me prijavio tom istom Sveučilištu tvrdeći da činim
nečasna djela i nanosim štetu javnim radom u Hrvatskoj. Goethe Sveučilište je prijavu razmotrilo i
brzo odbacilo kao neutemeljenu.

Situacija je drukčija u Hrvatskoj. Nakon 15 godina profesorskog rada na Medicinskom fakultetu
Sveučilišta u Splitu, gdje sam vodio Laboratorij za istraživanje tumora i predavao studentima
medicine, tome je došao kraj. Danas sam napustio mjesto sveučilišnog profesora u Splitu i zaključao
vrata svog laboratorija. Uskoro ću svoje znanstvene projekte započete u Splitu dalje razvijati u
inozemstvu. Mogu samo reći: ‘Zbogom Hrvatska, hvala Vam dragi studenti, kolege profesori i
znanstvenici. Bila je čast raditi zajedno s Vama i objavljivati u vrhunskim svjetskim časopisima. Sjećat
ću se mnogih lijepih trenutaka koje smo zajedno proveli u Splitu, od običnih kasnovečernjih rasprava
u laboratoriju do igranja nogometa srijedom navečer na Hajdukovom stadionu.’

Moja odluka nije donesena na brzinu, već promišljeno i analitički. Odluka je direktna posljedica
djelovanja rektora Sveučilišta u Splitu prof. dr. sc. Šimuna Anđelinovića i premijera Vlade RH gospodina mr. sc. Andreja Plenkovića.

Pogledajte kod kojih je profesora OK prepisivati, a kod kojih ste nadrapali ako vas ulove

Razlog napuštanja Sveučilišta u Splitu je rektor Anđelinović, koji je izjavio ‘Svi smo mi u sukobu
interesa’, te je javno tvrdio da sam i ja u sukobu interesa radeći na Medicinskom fakultetu Sveučilišta
u Splitu. Uputio sam dopis dekanu Medicinskog fakulteta (Dokument 1) s molbom da se očituje o tim
ozbiljnim optužbama. Dekan mi je u osobnom razgovoru rekao da on i Fakultetsko vijeće tvrde da ne
postoji nikakav sukob interesa i da je moj rad na Medicinskom fakultetu uistinu primjer vrhunskog
profesionalizma i volonterskog rada za studente. Međutim, vjerojatno zbog straha da će se Rektor
osvetiti cijelom fakultetu te da će svi djelatnici patiti, taj javni i pravovremeni odgovor dekana je
nažalost izostao. Stoga sam došao do odluke da je nemoguće raditi na Sveučilištu na kojem Rektor
bez ikakvih posljedica neargumentirano napada profesora i lažno ga optužuje, a fakultet koji
direktno ima koristi od rada profesora, nema hrabrosti javno stati u njegovu obranu. Osjećaj straha
guši slobodu svakog pojedinca i dokle god strah u akademskoj zajednici bude dominantan rektor
Anđelinović i osobe poput njega će i dalje ušutkavati i protjerivati znanstvenike s kojima se ne slažu.

Osoba koja je dodatno uzrokovala moj znanstveni odlazak iz Hrvatske jest premijer Vlade RH,
gospodin Andrej Plenković, koji me je javno i nekorektno napao u Saboru. On se javnosti predstavio
kao moćni branitelj plagiranja, koji ne želi kritički pročitati činjenice i dokumente. Slučaj Barišić
trebalo je riješiti prije na temelju priloženih činjenica i službenih odluka Odbora za etiku, te kao takav
nije trebao biti tema neprimjerene rasprave u Saboru. U svom izljevu nadmoći nad oporbom u
Saboru premijer Plenković izrijekom napada znanost, znanstvenike i Odbor za etiku u znanosti. Pri
tome se gospodin Plenković služio brojnim neistinama. Njegove izjave o meni osobno su me
povrijedile i zamolio sam ga da ih javno povuče. To nije učinio, te svojom šutnjom premijer
Plenković šalje meni i građanima Hrvatske jasnu poruku da ništa nije vrijedno njegove pažnje osim
njegovog interesa. Od izbijanja afere Barišić izložen sam napadima vrlo sumnjivih ljudi, koji se
nazivaju neprijateljskom emigracijom, žive u prošlosti i citiraju pozdrav ‘Za Dom spremni’. S tim
činjenicama je i sam premijer Plenković upoznat. Bojim se da neistine iznesene u Saboru i šutnja
premijera Plenkovića daju poticaj tima i takvima da me još bezočnije i opasnije napadaju.

Gospodin Plenković je kao premijer Vlade RH, zbog neistina iznesenih u hrvatskom Saboru na sjednici
održanoj 09.02.2017, uspio mene znanstvenika ‘izbaciti’ iz Hrvatske, odnosno kako se sam premijer
izrazio, EKSTERNALIZIRATI preko Atlantika.

Ugledni znanstvenik Ivan Đikić pokušava Plenkoviću nacrtati zašto Barišić ne može biti ministar

BORBA PROTIV SVIH PLAGIJATORA

Mnogi me pitaju zašto se toliko zalažem za borbu protiv plagiranja u Hrvatskoj iako imam uspješnu
znanstvenu karijeru, obitelj i ugodan život u Njemačkoj i Kaliforniji? Svoj odgovor sam javno uputio
premijeru Plenkoviću: Iz čistog uvjerenja da je plagiranje opasna prijetnja hrvatskom društvu koja
oduzima talente i budućnost mladih te šteti svakom pojedincu koji cijene svoj rad. Rad je jedna od
najsvetijih kategorija kojom odgovaramo na pitanje ljudske egzistencije, i taj nam rad nitko nema
pravo ukrasti, činom plagiranja.

U kratkom vremenu Hrvatsku je napustilo preko 60.000 mladih, a jedan od razloga takvog odlaska je
nepovjerenje u vrijednosni sustav društva. Štićenjem plagijatora u Saboru, Vladi, Ustavnom sudu,
bolnicama, sveučilištima i drugim institucionalnim strukturama društva, takvo nepovjerenje samo se
pojačava. Žalosno je da političke stranke monolitno podržavaju svoje plagijatore dok žurno
napadaju plagijatore drugih stranaka, ali prave posljedice i sankcije za plagijatore trenutno ne
postoje.

Sada kad je saborska odluka o ministru Barišiću donesena pogodno je vrijeme da uputim i osobni apel
svim građanima ali i zastupnicima hrvatskog Sabora da iskažu svoj moralni integritet te podrže Nultu
toleranciju na plagiranje potpisivanjem peticije:

STOP plagiranju u Hrvatskoj – https://www.ipetitions.com/petition/stop-plagiranju-u-hrvatskoj

Peticiju je već potpisalo preko 4000 građana. Potpis zastupnika u Saboru, a posebno podrška
predsjednika Sabora gospodina Petrova, bio bi značajan pomak prema cilju od 5000 potpisnika.
Inicijatori i potpisnici peticije žele ovom peticijom pokrenuti inicijativu da se zakonom zabrani rad
potvrđenih plagijatora na odgovornim javnim funkcijama u Hrvatskoj. Pitanje borbe protiv plagiranja
ne smije postati žrtvom neiskrenog odmjeravanja snaga između političkih stranaka čemu smo
nedavno svjedočili u Saboru.

Jedna osoba, bez obzira koliko velik ugled imala, ne može sama promijeniti društvo. Međutim, ako
svaki građanin naše zemlje, bez obzira na svoje političko, religijsko ili bilo koje drugo uvjerenje,
zatraži podržavanje nulte tolerancije na plagiranje, siguran sam da zajedno možemo doprinijeti
izgrađivanju kvalitetnijeg hrvatskog društva u kojem će svi moći bolje živjeti i raditi.

Prof. dr. sc. Ivan Đikić

Odgovori