Upoznajte Domenicu, studenticu čiji glas stoji u pozadini većine domaćih pjesama

Jedno od novih imena na hrvatskoj glazbenoj sceni mlada je Velolučaka Domenica Žuvela. Njezine pjesme ”Kad sam s tobom ja” i ”Vidi se iz aviona”, obje iz pera obitelji Huljić, često se vrte na radijskim ljestvicama, a mnogi još neznaju kako iza njih stoji upravo ova simpatična studentica Glazbene akademije u Splitu koju od diplome dijeli tek diplomski rad.

Razgovarala: Petra Žuvela

Široj se javnosti Domenica predstavila na ovogodišnjem Splitskom festivalu osvojivši nagradu za debitanticu festivala. Iako možda prvi samostalni, Splitski festival nije bio i prvi Domenicin nastup jer iza sebe ima brojne gaže sa bendom Boss, a pjeva i prateći vokal mnogim izvođačima poput Petra Graše, Madre Badessa, Magazina, Doris i drugih, zbog čega se njezin glas može čuti u pozadini većine domaćih pjesama. Kad ne pjeva, Domenica radi u glazbenom vrtiću jer su joj glazba i rad s djecom ono u čemu najviše uživa. Mi smo s njom popričali o srednjoj školi, akademiji, glazbi koju voli, ali i o tome kako je to kada te ljudi odjednom prepoznaju.

Pohađala si Umjetničku školu Luka Sorkočević u Dubrovniku. Kakva si bila učenica? Koji su ti predmeti bili najdraži, a koji najmrži?

Oduvijek sam bila vrlo dobra /odlična učenica, voljela sam školske obaveze i rado ih izvršavala. Kako sam pohađala umjetničku gimnaziju mogla sam birati predmete, tako sam ‘odbacila’ kemiju i fiziku, a dodala glazbene predmete koji su mi više bili zadovoljstvo nego obaveza. Najmrža mi je definitivno bila matematika, a najdražih je bilo više: dirigiranje, pjevanje, solffegio – kojeg sam tek pred kraj srednje škole zavoljela, zahvaljujući profesoru Vidaku, koji mi je bio najveća podrška za upis na Akademiju.

Sviraš li koji instrument?

Svi koji upisuju glazbenu školu moraju učiti svirati neki instrument, tako sam i ja odabrala klavir.

Kako si se poslije srednje škole odlučila za Glazbenu akademiju?

Akademija je bila jedini logičan slijed nakon srednje škole i moj jedini izbor. Nakon mature smo mogli po želji staviti popis fakulteta. Na prvom mi je mjestu bila Akademija, a na drugom Učiteljski studij. Znala sam da želim u budućnosti raditi s djecom. Tijekom srednje sam škole imala priliku par puta voditi dječji zbor i ta sreća kad nekoga nešto naučiš je stvarno neprocijenjiva.

Tvoje pjesme piše obitelj Huljić. Kako si se uopće počela baviti glazbom i je li samostalna pjevačka karijera nešto o čemu si oduvijek maštala?

Već godinama surađujem s obitelj Huljić snimajući prateće vokale za njihove izvođače. Zapravo nikad nisam razmišljala o tome da ću jednog dana možda postat njihov izvođač. Ljudi nisu ni svjesni da je skoro u svakoj pjesmi moj glas u pozadini, a da to niti ne znaju. Naravno da je lakše biti sporedan nego glavni lik, nisi izložen očima javnosti, a radiš ono što voliš. Ljubav prema glazbi i pjevanju sam naslijedila od mame, koja se bavi tim poslom od mog rođenja. Dan danas se susretnem s nekom pjesmom za koju shvatim da je nikad nisam čula u orginalnoj verziji već u maminoj. Kako sebe smatram malo povučenijom osobom, mislila sam da nikad nebih mogla pjevati u bendu, dok nisam bila ‘bačena u vatru’ i tako zavoljela taj posao. Tako je isto bilo i sa samostalnom karijerom. To mi je otvorilo dosta vrata, donijelo neke nove suradnje i ljude. Još ni sama nisam svjesna da su iza mene dvije pjesme i da me ljudi polako počinju prepoznavati.

Od kad si stupila na scenu uspoređuju te s Jelenom Rozgom, ali i nagađaju da bi mogla biti nova pjevačica Magazina. Kako ti gledaš na te usporedbe?

Ljudi imaju potrebu ‘novo’ lice povezivati sa ‘starim’ i od samog sam se početka susrela s raznim usporedbama što izgledom, što glasom. S obzirom da su to sve uspješni ljudi, u tom pogledu mi je to veliki kompliment, ali isto tako jedva čekam napraviti nešto da ljudi povezuju moj rad s mojim imenom.

Kakav je osjećaj kad te netko prepozna na ulici?

Neobično mi je, ali i nekako simpatično. U zadnje vrijeme postaje sve češće, pa se još navikavam na sve to.

Odnedavno te se često može čuti na radijskim postajama. Što ti kolege i prijatelji kažu na glazbeni uspjeh i čitaš li komentare na društvenim mrežama?

Svi su me upozorili da nikad ne smijem čitati komentare na društvenim mrežama, ali teško je ne pogledati. Reakcije su više nego pozitivne, kako ljudi koji me poznaju, tako i onih koji me ne znaju. Često dobijam na facebooku i instagramu poruke podrške što me iznimno veseli.

Domenica Žuvela | foto: Osobna arhiva

Što slušaš u slobodno vrijeme?

Volim starije pop/rock bendove kao Toto, čak planiram u ožuljku iduće godine ići u Zagreb na njihov koncert. Ne znam talijanski, ali taj mi je jezik premelodičan i zato volim izvođače kao što su Pino Daniele, Laura Pausini.. Uzora u tom pogledu nemam, a prednost dajem pjesmi, ne izvođaču jer dobru pjesmu mogu slušati danima da mi ne dosadi.

Budući da si apsolventica i studiranje ti je pri kraju, ima li nešto za čime žališ i što bi, da možeš, promijenila?

Ne žalim ni za čim. Da mogu promjenila bih sustav i koncept školovanja, uvela više prakse, a manje teorije. Možda bih se manje nervirala oko nekih nebitnih stvari, ali sve je to životna škola koju moramo proći.

Što nakon diplome?

Ne razmišljam još što će biti nakon diplome. Cijeli svoj studij sam paralelno radila, tako da mislim da mi taj papir neće drastično promijeniti život, ali će svakako okruniti jedan period mog života. Radit ću i dalje ono što volim, a nadam se da će vrijeme donijeti neke nove izazove.

Odgovori