Najbolji maturanti otkrili što bi mijenjali u hrvatskom obrazovnom sustavu

Učenici često međusobno raspravljaju o tome kako poboljšati obrazovanje. Imaju zanimljive prijedloge i s obzirom na to da su dio sustava, znaju što ih smeta tijekom školovanja. Ali, ljude na pozicijama za odlučivanje ne interesira što misle mladi pa niti jedan pokušaj reforme nije uključio srednjoškolce u proces kreiranja boljeg obrazovnog sustava.

Mišljenje učenika o problemima u hrvatskim školama često se podcjenjuje, jer profesori, stručnjaci, ministri, političari, znanstvenici, akademici te ostali nadležni smatraju da mladi nemaju dovoljno znanja i mudrosti da bi ih uključili u toliko važan proces reforme obrazovanja, koji svi skupa već godinama neuspješno pokušavaju provesti.

I dok se ‘mudraci’ dogovore je li ispravno kurikulum ili kurikul, što znače ishodi i tko će jednog lijepog dana biti zaslužan za reformu hrvatskog obrazovanja, mi smo, po uzoru na Fincepitali srednjoškolce što bi mijenjali pa da nastava u školama bude bolja, korisna i zanimljiva.

Za sugovornike smo odabrali maturante koji su rasturili državnu maturu te se time istaknuli kao najbolji učenici u svojoj generaciji.

Manji razredi i više praktične nastave

– Štošta bih mijenjao u obrazovnom sustavu. Smanjio bih razrede pa da se omogući individualniji pristup učenju, barem malo. Ovako se zbog jednog učenika ostalih tridesetak ne zaustavlja. Zatim, u gimnazije bih uveo više praktičnih vježbi iz predmeta, umjesto štrebanja teorije, a promijenio bih i broj predmeta, to jest broj obaveznih i broj izbornih. Na primjer, mi smo u matematičkoj gimnaziji imali dva sata filozofije koju mnogi moji kolege ne bi uzeli, rekao nam je Marijan Smetko, koji je na ovogodišnjoj državnoj maturi bez ijedne greške riješio ispite iz informatike i matematike.

Bivši maturant zagrebačke V. gimnazije tijekom srednje škole najviše je volio fiziku i informatiku, a najmanje već spomenutu filozofiju te geografiju, zbog politički previše pristrane profesorice. Kod svojih profesora najviše cijeni kada znaju dobro objasniti gradivo, da nisu prestrogi ali da tjeraju učenike na rad, a voli i nastavnike koji nisu previše ozbiljni već imaju i smisla za humor.

– Nitko me još nije pitao što bi trebalo mijenjati u hrvatskom obrazovanju, no s prijateljima iz razreda sam već raspravljao o promjeni sustava. To je zapravo dosta česta tema među učenicima, kaže Marijan, koji će od jeseni krenuti na Fakultet elektrotehnike i računarstva.

Sada već bivši maturant zagrebačke gimnazije komentirao je i državnu maturu, za koju smatra da je dobra kao nekakva univerzalna i generalna provjera znanja. Malo mu se ne sviđa što se svake godine mora mijenjati katalog i područja koja se ispituju, ali po njemu je inače solidno rješenje.

Maturant iz Virovitice ima je priliku ravnatelju i profesorima predstaviti svoje mišljenje

S državnom maturom zadovoljna je većina ‘najmaturanata’ koje smo pitali za mišljenje o hrvatskom obrazovanom sustavu. O završnoj provjeri u srednjoj školi pozitivno mišljenje ima i Marin Kutnjak, koji je s 98.13 posto uspješnosti riješio ispit iz hrvatskog pa je bio najbolji u generaciji. Bivši maturant Katoličke klasične gimnazije s pravom javnosti u Virovitici bi tijekom obrađivanja gradiva veću pažnju usmjerio na razumijevanje i primjenjivanje nastavnih sadržaja.

– Smatram da u tome veliku ulogu ima stručno usavršavanje školskih djelatnika. Nužno je povećati ulaganja u obrazovni sektor kako bi hrvatsko školstvo moglo pratiti svjetske obrazovne tokove. Hrvatski prosvjetni djelatnici i učenici svake godine pokazuju svoj potencijal koji bi uz veću potporu iznjedrio još veće, uz ionako iznimne, rezultate, ističe svestrani Marin, kojem su najdraži matematika, hrvatski jezik, geografija i biologija, jer ga često potiču na dodatno istraživanje, a odlučio se upisati Prirodoslovno matematički fakultet u Zagrebu (PMF).

Kao i kolega iz Zagreba, Marin bi povećao slobodu učenika pri biranju gradiva i predmeta koje žele više učiti već u ranijim fazama obrazovanja, kako bi se ostvarila bolja podloga za željeni fakultet i eventualno buduće zaposlenje. Marin smatra da je u pojedinim područjima potrebno reducirati gradivo te razvijati i poticati kreativnost, samostalan rad, istraživački duh i razne vještine kod učenika.

U hrvatskom obrazovanju mu se sviđa što nastavni plan i program profesorima daje prostora za aktivnosti, vježbe i projekte koji su učenicima zanimljivi i često tijekom njihove provedbe nauče više nego li tijekom ‘uobičajene nastave’.

– Detaljan pristup nastavnoj građi te dodatni rad i ustrajnost profesora i učenika omogućuju da učenici naše domovine budu prepoznati i na međunarodnoj razini, što potvrđuje kvalitetan školski sustav koji, dakako, može biti još bolji i zato su promjene neophodne, objašnjava Marin Kutnjak. Brucoš PMF-a kod profesora iznimno cijeni kompetenciju, objektivno ocjenjivanje, trud u provođenju izvannastavnih aktivnosti, kvalitetno provođenje nastave, obrađivanje sadržaja na učenicima lakši i zanimljiv način, ali i razumijevanje te pristupačnost, a smatra da na odmet nije ni poneka šala.

[Videoanketa] Mladi nam otkrili što treba mijenjati u hrvatskom obrazovanju

Neke testove zamijeniti samostalnim istraživačkim radovima

Za razliku od većine, Marin je imao priliku svoje mišljenje predstaviti ravnatelju i profesorima njegove škole. U Katoličkoj klasičnoj gimnaziji bili su otvoreni i za savjete kako bi se nastava i ostale školske aktivnosti mogle kvalitetnije i ugodnije provoditi pa predlaže da se metodologija promjeni i u njemu najdražim predmetima, ali posebno bi trebalo poraditi na povijesti i stranim jezicima gdje smatra da je potrebno puno više radionica, istraživanja i multimedijskog sadržaja.

I Laura Cvetković iz Gimnazije Jastrebarsko, koja je s fiziku riješila sa 100 posto, imala je priliku s kolegama predstaviti svoje prijedloge kako poboljšati školovanje mladih.

– Hrvatski obrazovni sustav nije toliko loš i ne bi ga trebalo mijenjati iz temelja, ali postoje stvari koje bi se trebale promijeniti. Neki od brojnih testova provjere znanja trebali bi se zamijeniti samostalnim istraživačkim radovima kako bi se učenike poticalo na razmišljanje, a ne ‘bubanje’ pojmova. Također smatram da bi se broj učenika po razredu trebao smanjiti zbog lakše i kvalitetnije komunikacije, ističe Laura za nju najvažnije promjene.

Sviđa joj se raznolikost i opširnost gradiva koje se nudi u školama, a kod profesora najviše cijeni kada s poštovanjem pristupaju svojim učenicima te kada su istinski zainteresirani za predmet koji predaju i pokušavaju ga prezentirati na što zanimljiviji način.

– Najdraži predmet mi je matematika čisto jer više volim rješavati zadatke, nego učiti napamet pojmove, definicije i slično. Hrvatski mi je najmanje drag predmet zbog količine gradiva koja se odrađuje na satu, ali i u njemu pronalazim elemente koji mi se sviđaju. Lektira je uglavnom zanimljiva, smatra buduća studentica FER-a.

Veći naglasak na povezivanje gradiva iz različitih predmeta

Bivši maturant II. gimnazije u Zagrebu Joško Bilandžić na ovogodišnjoj državnoj maturi je imao 100 posto iz fizike, a vrhunski rezultat postigao je i iz biologije. On također smatra, vjerojatno kao i svi ostali srednjoškolci, da je naš obrazovni sustav previše baziran na čisto teoretskom znanju i učenju podataka. Stoga bi veći naglasak stavio na primjenu naučenog znanja te povezivanje gradiva iz različitih predmeta.

– Najbolji primjer za to bi trebali biti prirodoslovni predmeti u kojima se često uče iste stvari samo iz različitih kuteva te je njihovo povezivanje neophodno. Sviđa mi se što obrazovni sustav ipak nudi određenu širinu te nam omogućava da steknemo uvid u različita područja ljudskog znanja, kaže nam Joško, koji se veseli Medicinskom fakultetu  u Zagrebu.

Dodaje kako mu je kod profesora najbitnije da učenike nauče kako povezivati i na pravi način razmišljati o naučenom gradivu. Upravo mu je zato najdraža kemija, jer teoretsko znanje može iskoristiti na konkretne situacije, kao što su pokusi. Budući student ‘Medicine’ nema najgori predmet, ali priznaje kako mu je ponekad nastava iz povijesti bila zamorna jer je zahtijevala pamćenje ogromne količine podataka, dok se bit nekog povijesnog razdoblja izgubi u tom moru informacija.

– S mnogima sam razgovarao o toj temi i mislim da je svima jasno da se određene reforme moraju dogoditi. Što se tiče državne mature, mislim da je pozitivna kao jedan presjek kroz cjelokupno gradivo srednjoškolskog obrazovanja, ali i kako nije pošteno da se četiri godine truda i rada svedu na tri ili četiri ispita gdje su u jednakom položaju oni koji su konstantno radili i oni koji su upisali instant pripreme dva tjedna prije mature. Trebalo bi uvesti neki oblik redovitijeg praćenja rada, predlaže Joško Bilandžić da se uvede neki primjereniji pristup koji neće poticati kampanjsko učenje.

Maturanti podvojenog mišljenja: Je li mogućnost odabira 10 studija previše?

Kod profesora bitna predanost radu i ljubav prema svome zanimanju

Viktor Škorjanc, najbolji iz kemije, također smatra da je preveliko značenje stavljeno na samo jedan test, što rezultira velikim stresom. Predlaže da se uvede i druga prilika za one koji nisu zadovoljni svojom ocjenom, bez da im se sužuje izbor fakulteta kao na jesenskom roku ili da moraju gubiti godinu dana.

– Dovoljno je zaspati na jedan obavezan ispit državne mature i praktički morate izgubiti cijelu godinu. Također, smatram kako pitanja iz književnosti bez polaznog teksta i povijest jezika kao dio ispita iz hrvatskog ne bi trebale biti dio obaveznog dijela mature. To nisu znanja ili vještine koje su potrebne svim učenicima i učenje toga za mene je bio čisti gubitak vremena, kaže nam budući student Prirodoslovno matematičkog fakulteta.

Viktor dodaje kako ipak imamo vrlo nekonzistentan način ocjenjivanja u našim školama pa upis na fakultet ne bi smio ovisiti o nečemu toliko nevjerodostojno poput ocjena u različitim školama. Zato mu je matura vrlo dobro, ali ne i savršeno rješenje.

Posebno mu se sviđa što imamo jako dobre javne škole i što je obrazovanje dostupno svima. Što se tiče samog sustava, ne može se sjetiti ničega posebno kvalitetnog. U načelu smatra kako imamo dobar sustav koji jednostavno treba neke preinake.

– Za početak smatram kako su dva predmeta sasvim suvišna u našemu sustavu: latinski jezik i vjeronauk. Ako se želimo smatrati sekularnom državom nastava vjeronauka trebala bi se održavati isključivo u crkvenim ustanovama, a etika, kao vrlo kvalitetan predmet, ne bi trebala biti ograničena na tako mali broj učenika. Nadalje, latinski jezik, kojeg sam učio iz iste knjige kao i moja 35 godina starija majka, okarakterizirao bih kao najsuvišniji predmet s kojim sam se susreo, kritizira mladi kemičar. 

Smatra da bi učenici mnogo više profitirali kada bi vrijeme potrošeno na latinski jezik posvetili učenju nekog živog stranog jezika. Osim toga, slaže se s kolegama da veći fokus mora biti na praktičnom znanju i vještinama koje neće tako lako zaboraviti.

– Kod profesora je, slično kao i kod drugih profesija, bitna predanost radu i ljubav prema svome zanimanju. U svom obrazovanju susreo sam se s nekim iznimnim profesorima koji su bili spremni žrtvovati dio svojeg slobodnog vremena kako bi radili s nadobudnim učenicima poput mene i takve stvari bi me naprosto oduševile, prisjetio se Viktor.

Povijest s najviše kritika

Svoje mišljenje o hrvatskom školstvu pristala je podijeliti i Maja Begić iz Gimnazije Požega. Maturantica, koja je ispit iz fizike riješila bez greške, a matematiku sa 95 posto točnih odgovora, bi sve mijenjala u hrvatskom obrazovnom sustavu. Osim više prakse, smanjila bi količinu gradiva, jer je često morala učiti i stvari koje joj nikada u životu neće koristiti, dok ono bitno ne nauči toliko dobro i temeljito.

– Najgori predmet još od osnovne škole mi je povijest. Nisam ju voljela jer je tu dosta stvari trebalo učiti napamet, pogotovo godine, kad je što bilo. Godina je uvijek bilo najviše za učiti, a sada se ne sjećam skoro ničega, rekla je Maja.

Za državnu maturu misli da ima dobrih i loših strana, a kao najvažniji napredak ističe to što se danas puno manje ljudi na fakultete upisuje preko veze. Kod profesora najviše cijeni kada se trude i znaju prenijeti znanje, a sviđa joj se i kada učenicima daju priliku teoriju primijeniti u praksi.

– Često smo u školi, na satu razrednika ili međusobno pričali što bi trebalo mijenjati u hrvatskom obrazovanju. Međutim,nikada nije ništa postignuto. Čak se i veliki broj profesora žali na naš obrazovni sustav, ali još nitko nije ništa pokrenuo da se nešto uspješno promijeni, upozorila je buduća studentica FER-a.

Odgovori