Pretraga

U prepunoj Kino dvorani SC-a studenti i stručnjaci raspravljali o gorućoj dvojbi: Cijepiti se ili ne?

A- A+

Velika Kino dvorana Studentskog centra u Zagrebu prije nekoliko dana pretvorena je u pravi mali forum rasprave oko teme koja se gotovo svake godine u ovo doba isprepliće u medijima. Cijepiti se ili ne pitanje je oko kojega se često vode brojne polemike pa je zbor studenata Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta organizirao javnu tribinu cijepljenja s ciljem da građanima omoguće vjerodostojan izvor informacija kako bi bili u mogućnosti stvoriti vlastito mišljenje.

Na tribini ‘Cijepljen biti ili ne biti’ sudjelovalo je oko dvjestotinjak sudionika, a kako nam je otkrio jedan od organizatora i član studentskog zbora Bruno Rački, tribina je najviše privukla studentsku populaciju te roditelje s malom djecom koji su aktivno sudjelovali u raspravi predvođenoj stručnjacima iz svijeta farmacije.

Izdvojeni članak

[Najmaturantica] Buduća farmaceutkinja smanjila bi količinu domaćih zadaća

Na tribini koju je moderirala profesorica Lidija Bac Rojecky sa Zavoda za Farmakologiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, sudjelovalo je pet predavača koji su u 20 minuta imali prilike iznijeti svoja neutralna, za i protiv stajališta, nakon kojih je publika postavljala pitanja.

– Članica skupine neutralnih bila je izvanredna profesorica Višnja Gaurina Srček koja je govorila o proizvodnji cjepiva i njihovim sastavnicama. Tim ‘ZA’ činili su univ. Mag. Pharm. Ingrid Kummer, koja je pričala o cijepljenju općenito, važnosti istoga te sezonskim cjepivima (posebice onoga za gripu) te dr. med. Darko Krnić koji je pričao o kontroli cjepiva i praćenju nuspojava. S druge strane, tim ‘PROTIV’ činile su dr. med. Lidija Gajski koja je pričala o preispitivanju cjepiva i njihovog omjera koristi i rizika te dr. vet. med. Ivana Delaš koja je govorila o nuspojavama i upozoravala na manjkavost zdravstvenog sustava u praćenju nuspojava cjepiva, pojasnio nam je Bruno.

Bruno je dodao kako je sudionike najviše zanimala sigurnost cjepiva i garancije sigurnosti, a najveći predmet rasprave stvorio se oko pacijentovih prava te kako pacijent može i mora postupiti u određenim situacijama. 

– Iako u globalu nije postignut nikakav zaključak, bilo nam je važno da su sudionici imali prilike čuti nekoliko različitih stajališta o cijepljenju, kako bi na taj način formirali vlastito mišljenje na koje nisu utjecali mediji, marketing i slično, zaključio je Bruno.