Iva je biologinja koja ruši predrasude o paucima i zmijama: Upozorila nas je na ‘apokalipsu kukaca’

Pauci, strige, zmije, gušteri i druge male životinje kod mnogih izazivaju strah, no želimo li pomoći našem planetu, moramo razmišljati i o njima. Poruka je to koju je poslala biologinja i influencerica Iva Čupić, poznata i kao Samsa Critters, na našoj online konferenciji ekoLucija 101. S Ivom smo razgovarali o svemu od otrovnih vrsta u Hrvatskoj, strahu kojeg mnogi osjećaju od kukaca i gmazova, uništavanju mnogih vrsta kukaca i kako ih zaštititi, pa sve do najluđih stvari koje je doživjela na terenu.

Iva Čupić, poznatija kao Samsa Critters na društvenim mrežama | Foto: srednja.hr

Iva Čupić je od malih nogu bila fiksirana na ‘beštijice’, rekla nam je. Tako ih zove jer su to životinjice koje se drugima baš i ne sviđaju, objasnila nam je kad smo je ugostili na našoj četvrtoj online konferenciji ekoLucija 101. Riječ je o projektu koji u fokus stavlja sve one koji čine nešto da očuvamo naš planet za generacije koje dolaze, a među njima je i Iva.

– Sjećam se situacije u nižim razredima osnovne škole. Neka curica me pitala koja mi je najdraža životinja, a ja sam rekla reptili, na što me ona pogledala i rekla: misliš leptiri? Ja sam na to bila uvrijeđena, objasnila je kroz smijeh Iva.

Kao dijete, vrijeme je provodila u prirodi. Pronalazila je male životinjice koje mnogi od nas niti ne vide, crtala ih, donosila ih doma na užas svoje obitelji. Iako su one oduvijek bile njena strast, kad je došlo vrijeme da odabere faks, Iva je odlučila nešto što možda ne biste očekivali – upisala je Likovnu akademiju.

– Išla sam linijom manjeg otpora. Tad sam mislila da moraš upisati nešto u čemu si jako, jako, jako dobar. Tad sam zaključila kako neću biti najbolja i neću prva upasti na biologiju, stoga nema smisla da je upišem. Tek nakon dvije godine Likovne akademije sam zaključila da želim raditi ono čime sam opčinjena, prisjetila se naša gošća.

Tako je u konačnici završila studij Biologije na zagrebačkom PMF-u. Osim što radi u struci, Iva i crta, slika, ali i snima videa za društvene mreže gdje je poznatija kao Samsa Critters. Kad je pitaju čime se sve kao biologinja bavi, Iva ima spreman odgovor.

– U jednom trenu bude puno pitanja, a obično završim objašnjenje sa: zavlačim se u blatne rupe, u podzemlje, objasnila je Iva kroz smijeh.

Obrazuje o kukcima i gmazovima, ali i autizmu

O Ivinom interesu prema biologiji i živim bićima ne bismo mogli razgovarati bez da ne spomenemo njenu dijagnozu autizma koju je dobila tek prošle godine, a o kojoj otvoreno progovara. Pauci i gmazovi vodozemci oduvijek su je fascinirali više nego što je, možda, uobičajeno, ali tek je s dijagnozom autizma dobila i odgovor na pitanje zašto je tome tako.

Te su životinjice, naime, njen specijalni interes. Riječ je o karakteristici koja je jako česta kod osoba s autizmom. Kao što netko može imati prirodni talent za sport ili glazbu, tako netko s autizmom može imati dubok interes za neku temu. Specijalni interesu su, jednostavno, samo dio njihove osobnosti.

– U jednom trenu mi je netko rekao: ‘Iva zašto ti svaki put kad upoznaš nove ljude pričaš o zmijama?’ To nije zato što mislim da je to nešto posebno o čemu treba pričati ili da sam ja kul jer se bavim zmijama. Ne, ja sam jednostavno anksiozna i želim pričati o nečemu što volim, i to je to, završimo na tome, objasnila je naša gošća.

Iva Čupić, poznatija kao Samsa Critters na društvenim mrežama, bila je gošća naše ekoLucije 101 | Foto: srednja.hr

Danas zna i da autizam objašnjava i to što se teško povezivala s vršnjacima u školi, što nije s njima razgovarala, što ih je čak teško i pamtila. Taj posljednji simptom naziva se prosopagnozija, a očituje se kao nesposobnost prepoznavanja lica.

– Sjećam se jedne užasno sramotne stvari. Na početku drugog razreda nisam znala s kime idem u razred, jer nisam raspoznavala lica. To mi je užasno zanimljivo. Povezano je s time što su ljudi evolucijski razvili način prepoznavanja lica koji nije u komadićima. Ne vidimo prvo oko pa nos, nego lice u cijelosti. Ljudi s prosopagnozijom to ne mogu, gledaju djeliće. Ljude sam pamtila po obleki koju nose, po ruksacima, ako je netko nosio stalno neku narukvicu, pirs – savršeno, objasnila je Iva dodajući kako joj je to uvijek bilo izrazito teško, jer je svjesna da bi izgledala kao da je bezobrazna zbog nečeg što je potpuno van njene kontrole.

‘Ljudi nisu svjesni što je bioraznolikost’

Njena potraga za stručnjakom koji će joj dati pravu dijagnozu potrajala je čak deset godina. Danas se, ipak, o autizmu i drugim neurodivergentnim stanjima puno više govori i zna, a to je jedan od razloga zašto i ona progovara o svom iskustvu.

– Stvarno je tužno što ti jako puno treba da dođeš do pravih stručnjaka, ali imam osjećaj da se s društvenim mrežama i time što ljudi puno više pričaju o tome, puno lakše se dolazi do tih informacija, do stručnjaka koji se time bave, navela je Iva.

Tako i ona koristi svoje društvene mreže kako bi progovarala o autizmu, no najviše vremena posvećuje educirajući o životinjicama koje žive oko nas. Često, primjerice, snima koje sve životinje pronalazi u šetnjama prirodom. Nevidljivi svijet životinja koji nas okružuje je bogat, ali na nama je da se pobrinemo da takav i ostane.

– Dosta se često priča o bioraznolikosti, ali ljudi možda nisu posve svjesni što sve taj pojam podrazumijeva. Najčešće se misli kako bi bilo lijepo da nam ostanu sve vrste koje su divne i krasne: tigrovi, nosorozi, pande, pčele i slično. Važnost zaštite tih životinja se komunicira jer njih ljudi vole, a zaštitom njih se štiti ogromno stanište gdje dolazi sve ostalo. Ipak, bilo bi dobro razjasniti da bioraznolikost podrazumijeva cijele ekološke mreže, pa i ono što ljudi mrze. Recimo, komarce, lisne uši. Davno smo životinje podijelili na štetnike i one koji koriste, što u prirodi apsolutno nema smisla, objasnila je Iva.

Objasnila je i da je hranidbeni lanac u stvarnosti više složena mreža koju u ravnoteži drže beskralješnjaci o kojima niti ne razmišljamo.

– Vidimo sisavca, vidimo pticu, različite vrste bilja. To je odlično, ali to tu negdje staje, to je nama bioraznolikost. Sve što je maleno, što je skriveno, obično doživljavamo kao neku smetnju, poručila je.

Iva Čupić, poznatija kao Samsa Critters na društvenim mrežama | Foto: srednja.hr

Nevidljiva apokalipsa kukaca

No, klimatske promjene ugrožavaju i životinje koje obično ne primjećujemo – sve dok ne utječe na nas. Jedan takav primjer je takozvani ‘windshield‘ fenomen. Ljudi su počeli primjećivati da nakon duže vožnje više ne moraju čistiti staklo prepuno kukaca, kao što su morali prije. To ih je potaknulo da se zapitaju nestaju li kukci.

– To je anegdotalni primjer gdje ljudi primjećuju da je broj jedinki kukaca drastično pao, samo što to nikome ne stvara problem. Naravno, bolje ti je da ti mušice ne smetaju dok voziš. Od 2020-tih to zovemo ‘insect apocalypse’, i to je toliko grozno koliko zvuči, navela je Iva.

No zbog raznih drugih društvenih i političkih događaja koje okupiraju medijske prostore, apokalipsa insekata i klimatske promjene naprosto su pale u drugi plan, smatra naša gošća.

– Kakve klimatske promjene? To je palo u zaborav, zajedno s ovim što je izrazito bitno i problematično za naš opstanak. To nije pitanje hoćemo li imati bioraznolikost. Ne. To je pitanje: hoće li bioraznolikost uzdržavati tebe? Ako je nema, mi patimo. To nije apokalipsa koja će se dogoditi preko noći, ona će trajati godinama, upozorila je mlada stručnjakinja.

Na pad broja kukaca nisu utjecale samo klimatske promjene. Tome je kumovalo sve od zagađenja, korištenja pesticida, do unesenih invazivnih vrsta.

– Ozbiljna je situacija. Puno toga će se mijenjati u narednim godinama. Teško je točno predvidjeti sve promjene, ali negativno je što su se gotovo sva predviđanja vezana uz porast temperature ostvarila brže nego što se očekivalo. Pokušavam ne biti negativna, ali realno je da se promjene događaju brže nego što smo predviđali i trebat ćemo im se prilagoditi, rekla nam je mlada biologinja.

No, ima tu i pozitivnih primjera, navela je naša gošća. Zadnjih se godina financira dosta projekata koji se bave očuvanjem biološke raznolikosti, a u razne projekte se sve više uključuju i građani. Uz to, bioraznolikost u našim šumama zapravo je na dosta visokoj razini.

– Dobro je što u Hrvatskoj nismo uništili velik broj naših šuma. Kad gledate po ostatku Europe, zna se dogoditi da u njihovim šumama nema jelenaka ili drugih vrsta, ali kod nas se to jako dobro održava. Naravno, to ne znači da moramo sad sve ‘potaracat’, objasnila je Iva uz smijeh.

Iva Čupić, poznatija kao Samsa Critters na društvenim mrežama | Foto: srednja.hr

Zašto se bojimo pauka i zmija?

Naša se gošća dotaknula i teme koja zanima mnoge – zašto se nekih životinja toliko bojimo?

– Postoji teorija da nam je taj strah urođen da se možemo braniti. No, kritika te teorije ističe da, kad gledate zemlje gdje postoji najveći broj opasnih pauka i zmija, primjerice u Aziji, Južnoj Americi, Africi, tamo nemate fobije od zmija i pauka. Tamo nema riječi uopće za to, njima su ti organizmi dio suživota, istaknula je Iva.

Zato će mnogi Europljani ili građani SAD-a reći da imaju arahnofobiju, strah od pauka, ili ofidiofobiju, strah od zmija. Iva nam je objasnila da je to dijelom kulturološki, a dijelom i naučeno. No, čak i vrste kojih se bojimo potrebno je zaštititi od izumiranja. Neke od njih su zaista ugrožene, ali svatko od nas im može pomoći.

– Beskralješnjaci su u lošem položaju. Dosta pomaže da se ostave područja gdje nije u potpunosti pokošeno. Da ne postoje toliko travnatih površina koje su srezane na dva milimetra. Time pomažemo oprašivačima s kojima dolaze drugi organizmi. Ako imaš vrt, uvijek je dobro da imaš raznolikost u vrtu i da se dio ostavi za takve organizme, savjetovala je naša gošća, dodajući da je važno izbjegavati prevelik pritisak staviti na pojedinca, jer veće promjene moraju biti na globalnoj razini.

Cijeli razgovor s Ivom Čupić u kojem ćete čuti i o otvornim vrstama koje žive u Hrvatskoj, mitovima o kukcima u koje mnogi vjeruju, Ivinom procesu snimanja videa za društvene mreže, kao i anegdotama s terenskog rada, pogledajte u videu ispod.

Projekt ekoLucija 101 provodi portal srednja.hr. Zlatni partner projekta je Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu (FER). Srebrni partner je Regionalna energetsko-klimatska agencija Sjeverozapadne Hrvatske (REGEA). Partneri projekta su Ured Europskog parlamenta u Hrvatskoj i Stemi. U sklopu projekta smo otvorili natječaj kojim nagrađujemo najbolje eko-projekte škola u Hrvatskoj. Odgovore na često postavljana pitanja o natječaju pročitajte ovdje, a prijavite se ispunjavanjem ovog obrasca. Pravilnik natječaja ‘ekoLucija 101’ pročitajte ovdje.