Blaženki Divjak novi je šef rektor Boras: Nakon 3 godine sukoba, bit će to ‘tvrda kohabitacija’
Nakon porazno lošeg izbornog rezultata za nju, a iznenađujuće dobrog za HDZ, Blaženka Divjak najavila je svoj odlazak s funkcije ministrice znanosti i obrazovanja. Goruću fotelju resora, kako ju je nekad nazivala, zamijenit će onom profesorskom. No, da bi mogla biti jednako, a i znatnije vruća govori i činjenica da se Divjak vraća na profesorsku poziciju na Sveučilištu u Zagrebu gdje će joj de facto ‘šef’ biti rektor Damir Boras. Posljednje tri godine na relaciji rektor-ministrica nije bilo puno ljubavi. Ono čega nije nedostajalo jesu sukobi, optužbe pa čak i pravni procesi, a Divjak je nerijetko javno isticala svoju netrpeljivost prema upravi Sveučilišta na čelu s Borasom. Sav taj teret sada će ponijeti na novo-staro radno mjesto gdje će se, na hijerarhiji moći, ponovno naći na nižem položaju od svog protivnika.
Foto: srednja.hr/screenshot RTL, montaža srednja.hr
Blaženka Divjak danas se oprostila s funkcijom ministrice znanosti i obrazovanja. Tom je prilikom najavila povratak u akademske vode, a iz Ministarstva su nam potvrdili da se vraća na varaždinski Fakultet organizacije i informatike, inače sastavnicu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je prije ulaska u politiku radila kao redovna profesorica matematike. Budući da će joj ‘šef’ biti rektor Damir Boras, povratak Divjak na Sveučilište neće biti baš jednostavan. U posljednje tri godine, a posebice u jeku kampanje za parlamentarne izbore, udarala je po odlukama Sveučilišta i žestoko kritizirala upravu na čelu s Borasom.
Sukob oko Hrvatskih studija
Na samom početku mandata ministrica Divjak dosta je oštro nastupila prema Sveučilištu u Zagrebu. Pokrenula je dva upravna nadzora, oba vezana za situaciju na Hrvatskim studijima. Prvi upravni nadzor pokrenula je zbog sporne promjene statusa Hrvatskih studija kojom su iz Sveučilišnog centra postali Sveučilišni odjel. Taj postupak nikad nije završen zbog toga što, kako je ministrica više puta istaknula, Sveučilište nije dostavilo potrebnu dokumentaciju. No, to ju nije spriječilo da barem triput javno istakne kako je, prema analizi Ministarstva, mišljenja da su Hrvatski studiji kao Sveučilišni odjel ilegalno ustrojeni te kako nezakonito izvode nastavu.
SVEUČILIŠNI ODJEL
Podsjetimo, prema članku 64. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju “Sveučilišni odjel se osniva kao sastavnica sveučilišta koja sudjeluje u izvedbi studijskih programa te razvija znanstveni umjetnički i stručni rad u jednom znanstvenom polju ili interdisciplinarnom znanstvenom području te sudjeluje u izvedbi studija”. Nezavisni sindikat i Ministarstvo isticali su kako Hrvatski studiji izvode nastavu u sedam znanstvenih polja i tri znanstvena područja pa prema tome Sveučilišni odjel nije adekvatan ustroj za tu instituciju.
Posljedica takvog stava ministrice rezultirala je time da Hrvatski studiji, nakon gotovo 6 godina, od Ministarstva nisu dobili potvrdu (ali ni uskratu) dopusnice za obavljanje znanstveno-nastavne djelatnosti. Kada smo zadnji puta ministricu upitali za komentar o tome istaknula je kako su u Ministarstvu stava “da se ne može izdati potvrda onim visokim učilištima koja djelatnost obavljaju suprotno propisima”.
Drugi upravni nadzor koji je pokrenula odnosi se na 33 javna natječaja za zapošljavanje na Hrvatskim studijima. Postupak je to usko vezan uz ‘aferu koeficijenti’ zbog koje je ministrica, nedugo nakon dolaska na čelo resora, blokirala zapošljavanja na svim javnim sveučilištima zbog navodnog prekoračenja koeficijenata. Ni taj postupak nikada nije dovršen, no naznačio je, odmah u startu, dosta tvrdu kohabitaciju Divjak i Borasa.
PREPISIVANJE, SLOBODA GOVORA I TUŽBA PROTIV STUDENTA
Sukob oko Hrvatskih studija nastavio se u siječnju ove godine kada su Hrvatski studiji postali fakultet. Ministrica je tada tvrdila da za to nisu dobili zeleno svjetlo njenog Ministarstva. Preciznije, tvrdila je da Ministarstvo nije dobilo odluku Senata Sveučilišta u Zagrebu da su Hrvatski studiji postali fakultet pa, posljedično, nije dala ni uskratila suglasnost da se Fakultet upiše u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu. Unatoč tomu, tada je istaknula, Hrvatski studiji 7. siječnja u isti su registar upisani kao Fakultet hrvatskih studija. Zbog toga je pred Visokim trgovačkom sudu ministrica Divjak uložila žalbu, tvrdeći da je prije upisa u registar Trgovačkog suda, Fakultet hrvatskih studija trebao biti upisan u Upisnik visokih učilišta koje vodi Ministarstvo. Visoki trgovački sud je 4. veljače ove godine kao neosnovanu odbio žalbu Ministarstva.
Koliko se zaoštrio cijeli sukob najbolje govori činjenica da je dekan Fakulteta hrvatskih studija i njen prethodnik Pavo Barišić protiv ministrice Divjak podnio kaznenu prijavu za zlouporabu položaja i ovlasti. Ako se dokaže njena krivnja, prijeti joj kazna od šest mjeseci pa čak do pet godina zatvora.
Afera koeficijenti
Čim je stupila na dužnost, u prvom tjednu na čelu resora znanosti i obrazovanja, Divjak je krenula oštro prema svim sveučilištima. Do kraja lipnja blokirala je daljnja zapošljavanja zbog navodno prekoračenja obračunskih koeficijenata u iznosu od 30 milijuna kuna, od čega se 10 milijuna odnosilo samo na Sveučilište u Zagrebu. Koeficijenti se odnose na zapošljavanja kojih je, prema tadašnjim navodima Ministarstva, na sveučilištima bilo previše zbog čega je i došlo do prekoračenja limita.
OBRAČUNSKI KOEFICIJENTI
Kako smo tada objašnjavali, nekoliko je mogućih uzroka ‘probijanja’ obračunskih koeficijenata. Svako novo radno mjesto na sveučilištima, temeljem suglasnosti ministra znanosti i obrazovanja, ulazi u Centralni obračun plaća (COP). Kako se radi o novom radnom mjestu, ono nije moglo biti isplanirano na početku proračunske godine pa je tako, novim zapošljavanjima, moguće vrlo brzo prekoračiti obračunski koeficijent. Obračunski koeficijent, osim na taj način, moguće je bilo privremeno probiti zbog odlazaka profesora u mirovinu. Naime, do šest mjeseci prije odlaska nekog profesora ili profesorice u mirovinu, moguće je njihove koeficijente raspodijeliti za napredovanja drugih nastavnika u sustavu ili zapošljavanje novih. Ako se u tom periodu još uvijek isplaćuju plaće za uskoro umirovljene profesore, a njihovi su koeficijenti djelomično ili u potpunosti utrošeni na napredovanja i nova zapošljavanja, onda u tom periodu imamo privremeno probijene obračunske koeficijente.
Bilo kako bilo, probijanje obračunskih koeficijenata u protuvrijednosti od 10 milijuna kuna na Sveučilištu u Zagrebu u javnosti je odjeknulo kao nešto što se ne može tako lako pripisati tek proceduralnim osobnostima zapošljavanja i napredovanja, već kao svojevrsna afera uprave Sveučilišta. O koeficijentima se tada na sjednici Senata raspravljalo tek pod točkom ‘razno’, no iz uprave Sveučilišta, kako smo i izvijestili, mogli su se čuti navodi o izmišljenim aferama.
Sukob oko upisnih kvota na Ekonomiji
Valja istaknuti i prošlogodišnji sukob sa Sveučilištem u Zagrebu u vezi upisnih kvota na Ekonomskom fakultetu. Naime, na sjednici Senata Sveučilišta održanoj 19. ožujka prošle godine izglasano je povećanje upisnih kvota na Ekonomiji od čak 60 posto u odnosu na prijašnju akademsku godinu. U brojkama, u 2018./2019. Ekonomski je fakultet moglo upisati 1.610 studenata, a od sljedeće je akademske godine, prema odluci Senata, taj fakultet trebalo upisati čak 2.545 studenata.
Na tu je odluku ministrica oštro reagirala kazavši kako je Sveučilište takvu odluku donijelo bez ikakvih konzultacija s Ministarstvom. Dodatno je istaknula da, s obzirom na Odluku Vlade o programskom financiranju, spomenuto povećanje kvota nije opravdano te, ako se ne ponudi adekvatno opravdanje, ta se upisna mjesta neće moći financirati iz državnog proračuna. Oštro je tada zatražila da se “ne zlorabi autonomija sveučilište nego da se odgovorno odnosimo prema potrebama gospodarstva i sredstvima poreznih obveznika”.
Sukob oko mature
S rektorima sveučilišta, pa tako i s Borasom, Divjak se sukobila i oko pitanja ispita iz izbornih predmeta na ovogodišnjoj državnoj maturi. Kada je početkom svibnja izjavila da se izborni predmeti na maturi neće pisati uslijed situacije s koronavirusom, na to su reagirali i rektori svih sveučilišta osim riječkog i pulskog. U priopćenju koje potpisuje i rektor Boras, čelnici šest sveučilišta usprotivili su se ministrici Divjak istaknuvši da sveučilištima trebaju izborni predmeti na državnoj maturi. Osim toga, ukorili su je za zbunjivanje maturanata, a maturante pozvali da ozbiljno pristupe ispitima državne mature, kako onim obveznim, tako i onim izbornim. Osim toga, pozvali su Ministarstvo da se “drži potpisanih ugovora s Rektorskim zborom Republike Hrvatske i svakim pojedinim sveučilištem o provedbi državne mature”.
Ministrica Divjak reagirala je na to pismo rekavši kako su rektori zapravo obmanuli javnost. Istaknula je da ih je tri puta zvala na sastanke, čak i ponaosob, no prema njenim navodima, rektori se nikada nisu odazvali na sastanak. Naglasila je dodatno kako i tu ima izuzetaka, kao primjerice rektorica Sveučilišta u Rijeci Snježana Prijić Samaržija s kojom se sastala i koja nije bila jedna od popisnica pisma rektora.
Optužbe u kampanji
U kampanji za parlamentarne izbore ministrica je posebno oštro udarala, među ostalima, i po Sveučilištu u Zagrebu. Zagrebačko sveučilište je tako optužila, zajedno uz Osijek i Zadar, za ilegalna zapošljavanja koja su se događala u travnju, za vrijeme vrhunca zdravstvene krize uzrokovane pandemijom koronavirusa. Utvrdili su tada iz Ministarstva da već nekoliko godina upozoravaju za navedeni problem u sustavu.
NA ŠTO SE TOČNO ODNOSE ‘ILEGALNA ZAPOŠLJAVANJA’?
“‘Ilegalno zapošljavanje’ znači da nije ishođena prethodna suglasnost Ministarstva financija temeljem Odluke Vlade RH o ograničavanju korištenja sredstava predviđenih Državnim proračunom Republike Hrvatske i financijskim planovima izvanproračunskih korisnika državnog proračuna za 2020. godinu (NN 41/20). Navedene osobe zaposlene su na teret sredstva državno proračuna izvor 11 – opći prihodi i primici. Osobe su zaposlene bez prethodno izdanih suglasnosti jer ne postoji mehanizam u Registru zaposlenika niti ovlast ovog Ministarstva da spriječi takvu vrstu unosa podataka”, službeni je to bio odgovor Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Divjak je i od Ministarstva financija zatražila da provede nadzor nad sveučilištima i fakultetima na kojima su
se ilegalna zapošljavanja navodno događala. Uputili smo tada upit Ministarstvu financija i od njih dobili dosta čudan odgovor. Oni su, prema odgovoru koji smo dobili, proveli nadzor nad fakultetima koje Ministarstvo znanosti i obrazovanja uopće nije spomenulo u kontekstu ilegalnih zapošljavanja. Rektori triju sveučilišta, uključujući i Borasa, odbacili su navode ministrice Divjak istaknuvši da nije bilo ikakvog ilegalnog zapošljavanja te da država ni nakon rebalansa proračuna nije smanjila sredstva za sveučilišta, već su sav novac za odgovorno zatvaranje godine bez gubitaka dobili odlukom Sabora.
Gostujući na RTL-u početkom lipnja ministrica Divjak direktno se obrecnula na rektora Borasa. Kazala je kako veće iskorake u visokom obrazovanju iz Ministarstva nisu uspjeli postići zahvaljujući nekim rektorima i akademskim klikama koji su sprječavali promjene. Upitana na koga misli, rekla je da se njene riječi odnose na rektora najvećeg hrvatskog sveučilišta – dakle, rektora Borasa – koji “umjesto da daje priliku najboljima, zapravo čuva sinekure”. Bio je to možda jedan od najoštrijih osvrta ministrice na rektora Sveučilišta u Zagrebu.
Što ovo konkretno znači za njen povratak na Sveučilište?
Povratkom na Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu, Blaženka Divjak vraća se na Sveučilište u Zagrebu čiji je taj fakultet sastavnica. To znači da će joj u poslovnom smislu rektor Boras biti nadređen. Još jedan važan aspekt ove priče je da je Senat Sveučilišta u Zagrebu u posljednjih šest godina, uz tek nekoliko glasnih protivnika, svesrdno prihvaćao prijedloge rektora Borasa. Za ovu je situaciju taj podatak od posebne važnosti uzevši u obzir da Senat donosi brojne važne odluke vezane za profesore sveučilišta, što odlaskom iz Ministarstva znanosti i obrazovanja postaje i Divjak.
Jedna od tih odluka odnosi se na financiranje aktivnosti profesora i sastavnica Sveučilišta u Zagrebu. U tom je kontekstu dosta bitan Fond za razvoj Sveučilišta kojim zajedno upravljaju Senat i rektor. Fond za razvoj Sveučilišta svojim sredstvima, među ostalim, podupire i potiče razvoj ljudskih resursa, nastavnih djelatnosti, međunarodnih suradnji i istraživačkih potencijala. To znači da se preko Fonda financiraju i projekte znanstvenika i nastavnika na Sveučilištu. Tako primjerice budući projekti ministrice Divjak, ukoliko ih bude imala i za njih tražila financiranje Sveučilišta, moraju proći filter odobrenja rektora i Senata.
Uzevši u obzir da su senatori do sada već podržali rektorove prijedloge vezane za transformaciju Hrvatskih studija i odbijanje kandidature predloženika za dekana Filozofskog fakulteta, i to unatoč glasnom protivljenju zaposlenika, a ponekad i cijelih stručnih vijeća sastavnica, zanimljivo će biti vidjeti kako će se donositi odluke vezane uz ministricu na odlasku i njezinu znanstveno-nastavnu djelatnost. Ne možemo i nećemo prejudicirati što bi Senat ili rektor u specifičnim situacijama mogli odlučiti, no jedno je sigurno – o ministričinoj sudbini u više će aspekata odlučivati Senat i rektor Sveučilišta s kojima se Divjak žestoko sukobila u posljednjih nekoliko godina.
