Blizanci zajedno upisali Medicinski i sve godine prošli s 5.0. Upravo su dobili dvije Rektorove nagrade
Luciana i Andro Koren blizanci su s kojima smo vas prvi puta upoznali 2020. godine kada su zajedno upisali studij na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Pet godina kasnije njihova su se imena pojavila na listi dobitnika Rektorove nagrade – svatko je dobio po dvije. Još ranije im je u ruke otišla i Dekanova nagrada. Sada su šesta godina faksa, a stižu se uz studij baviti i dodatnim aktivnostima, poput nogometa i modelinga. E da, i dosadašnjih pet godina studija prošli su s 5.0.
Luciana i Andro Koren | foto: privatna arhiva
U ljeto 2020. godine podijelili smo s čitateljima inspirativnu priču dvoje blizanaca koji su briljirali na maturi i prijemnom pa skupa upisali Medicinski fakultet u Zagrebu. Luciana i Andro Koren godinu kasnije su osvojili i dekanovu nagradu, a svoju priču na Medicinskom privode kraju – sada su šesta godina. Pred sam kraj studiranja stiže im još jedna pohvala za trud i rad: Luciana i Andro osvojili su svatko po dvije Rektorove nagrade.
Dobili su po dvije Rektorove nagrade
Andro nam pojašnjava, nagrađeni su za projekte U nijansama hrabrosti – Priče iza platna i Zdravlje srca za sve. Prvi projekt bio je izložba u suradnji s udrugom Sve za nju – izložili su radove žena fajterica koje vode bitku s rakom dojke te na sceni kratkim glumačkim radom predočili njihove inspirativne priče.
– Oboje smo umjetničke, ali i znanstvene duše te smo taj spoj predočili na nama svojstven način. Drugi projekt bio je u suradnji s kolegama s Medicinskog fakulteta, FER-a i Filozofskog fakulteta. Održali smo radionicu gdje smo educirali i napravili probir na određene komorbiditete (arterijska hipertenzija, povišeni šećer, BMI, zdravlje srca…) u populaciji slijepih i slabovidnih osoba. Budući da je ta populacija često zaboravljena i marginalizirana te im je dostupnost medicinskim potrebama dosta ograničena zbog same prirode njihove bolesti, odlučili smo ih educirati i ukazati im na određene probleme generalnog zdravlja. Napravili smo također edukativne materijale u obliku videa gdje smo objašnjavali posebnosti određenih bolesti i kako promjenama životnog stila utjecati na njih, navodi Andro.
Luciana dodaje, posebno im je drago što su projektima u središte stavili marginalizirane skupine pacijenata čije je zdravlje često ugroženo, a rijetko istaknuto u javnosti.
– Od samog početka vjerovali smo da se ambicijom, empatijom i inicijativom može graditi osvještenije i suosjećajnije društvo te potaknuti promjene koje nadilaze akademske okvire. Rektorova nagrada bila je prekrasno priznanje, ali najveća je nagrada stigla mnogo ranije, upravo u osmijesima pacijenata i promjenama koje su projekti donijeli u nama samima, a i svima koje su dotaknuli. Navedene inicijative ispunile su me na način koji ne mogu naučiti ni u jednoj knjizi, a često i dan danas volim reći da su ‘Obojile moje priče u nijanse hrabrosti’. Ako smo barem jednoj osobi uspjeli prenijeti tu istu boju, ostvarili smo ono što smo od početka željeli, pokazati da zajedništvo i suosjećanje mogu nadjačati izolaciju i strah koji nažalost često prate bolest, ističe Luciana.
Za sada su sve godine na medicini prošli s 5.0
Njihova priča bila nam je iznimno interesantna na početku avanture zvane studiranje, pa nas je zanimalo i kako im je bilo studirati proteklih godina i kako se osjećaju sada kada im se studij bliži kraju. Na šestoj godini, nastavlja Luciana, sve sjeda na svoje mjesto – prošli su konceptualno zahtjevnu pretkliniku, a onda i prošle godine stvarno zakoračili u svu ljepotu kliničke medicine pri radu u bolnici i s pacijentima. Tome su se, kaže, veselili otkako su prvi puta odgovarali na pitanja za srednja.hr.
– Za sad smo sve godine prošli s prosjekom 5.0. Nije nam to bio primarni cilj, ali za svaki ispit nastojimo naučiti najbolje jer vjerujemo da to dugujemo sebi i našim budućim pacijentima. Osim toga, posvetili smo se i znanstvenom radu, kako u obliku radova, tako i sudjelovanjem na raznim kongresima što uvelike doprinosi kontinuiranoj edukaciji, a i nikad ne odbijamo pojesti fini kolač u Opatiji s našim mentorom, prof. dr. sc. Robertom Likićem, dr. med. Ono što posebno cijenim jest mogućnost da kroz studij otkrivaš sve dimenzije sebe, intelektualnu, emocionalnu i ljudsku, posebno ako te privlači izazov izlaska iz zone komfora i stalnog traganja za novim spoznajama. Svjesna sam kao i većina mojih kolega da studij medicine zahtijeva trud, upornost, a ponekad i odricanje. No, kada znaš da ćeš jednog dana biti oslonac za nekoga u njegovim najtežim i najranjivijim trenucima, sav se taj trud čini ne samo opravdanim nego i duboko smislenim, kaže Luciana.
Andro nastavlja – Medicinski fakultet sam po sebi jest težak i zahtjeva dosta odricanja, ali uz dobru organizaciju vremena stigne se i uživati u studentskom životu u pravom smislu te riječi.
– Tijekom obrazovanja upozna se mnogo genijalnih stručnjaka, liječnika vizionara koji pomiču granice znanosti svakodnevno i to nas sve inspirira. Medicina je jako zanimljiva i ako nešto radiš s guštom, onda ti to neće predstavljati problem. Zasada sam iznimno zadovoljan pruženim prilikama i nadam se da sam barem dijelom opravdao povjerenje svojih kolega i profesora, kaže nam Andro.
‘Što si više obveza zadaš izvan fakulteta, to lakše barataš s vremenom potrebnim za učenje’
Uz izvrsna akademska postignuća, dakle, stižu se baviti i dodatnim aktivnostima. Kako na faksu, tako i izvan njega. Zanimalo nas je kako uspijevaju pronaći vremena za sve i imaju li neki savjet oko organizacije. Kada bi morala navesti čarobnu formulu za uspjeh na fakultetu, kaže Luciana, to bi bile usađene radne navike, jasni prioriteti i ono najvažnije – entuzijazam prema području interesa i okruživanje dobrim, plemenitim ljudima koji će uskočiti sa savjetom kad je najpotrebnije.
– Također, iako možda zvuči pomalo paradoksalno, što si više obveza zadaš izvan fakulteta, to lakše barataš s vremenom potrebnim za učenje. Uz to, razvijaš se u više sfera, bogatiji si iskustvima i ispunjeniji pa se uz disciplinu uvijek možeš osloniti na motivaciju. Zato sam se uz medicinu odlučila posvetiti zanimljivoj kombinaciji nogometa, modelinga, stranih jezika i rada u studentskim sekcijama, a uz sve te aktivnosti vežem samo posebna sjećanja, navodi Luciana.
Luciana i Andro Koren na nogometnom turniru ‘Naša dica Kožino’ | foto: privatna arhiva
Sve je pitanje dobre pripreme, veli Andro u odgovoru na isto pitanje. Naglašava i da nije jedan od onih koji idealiziraju život i studiranje, to je velika žrtva i mogu se tijekom procesa očekivati usponi i padovi.
– Nitko nije robot da može funkcionirati savršeno 24 sata dnevno. Bit će boljih i lošijih dana, ali bitno je znati zašto ste ovdje i potruditi se i uložiti vrijeme u ono što stvarno volite. I najbitnije od svega, ne odustati. Mnogi ljudi kriju se iza naših uspjeha, uzeli su nas pod svoje i prepoznali nešto u nama za što ni sami nismo znali da imamo. Njima dugujemo ostvariti nešto, napraviti nešto od sebe, navodi Andro.
Spremni su teoriju pretvoriti u praksu i raditi u medicini
U narednim godinama ove briljantne blizance očekuje specijalizacija. Luciana nam kaže da ju trenutačno najviše privlače onkologija, reumatologija i dermatologija.
– No, poznavajući mene i interes prema medicini možda se zaljubim i u neko drugo područje. Sigurna sam da ako se držim istih principa kao na faksu; da samo strastveno, znatiželjno i iskreno pristupam svemu što radim, vjerujem da ću pronaći najbolju opciju, kako za sebe, tako i za buduće pacijente, zaključuje Luciana.
Andro, pak, najviše naginje prema kirurškim strukama poput ortopedije, otorinolaringologije ili plastične kirurgije. No, dodaje, ta odluka past će nekada kasnije, potrebno je prvo završiti fakultet i krenuti raditi pa će vidjeti što će mu život donijeti. Ipak, nije mu svejedno što se bliži kraj studentskom životu.
– U jednu ruku mi je žao jer je studentski život stvarno lijep. Puno novih ljudi iz različitih krajeva Hrvatske i svijeta se upozna i kada pogledam unazad, to jesu najbolje godine mog života. U drugu ruku, spreman sam teoriju pretvoriti u praksu i pokazati sebi i drugima što znam i mogu u svom području, podcrtava Andro.
Više tekstova iz serijala o najstudentima čitajte na poveznicama:
Lovro nije mogao u gimnaziju pa je upisao strukovnu. Danas na zahtjevnom faksu prolazi s 5.0
Bartol je lani bio jedan od najmaturanata: I na faksu je prošao s 5.0, a uz to trenira svaki dan
Mislav je 2017. bio među najmaturantima. Onda je upisao Medicinski i sve godine prošao s 5,0
Jan studira fiziku na PMF-u i prolazi s 5.0: Na kolegiju koji mi je bio najteži sad sam demos
Na jednom od studija koje je najteže upisati Kristina prolazi s pet: Otkriva zanimljiv recept za to
Jure je na pravu prošao s 5.0: ‘Još nisam naišao na predmet koji me ne zanima’
