Dekan FPZG-a u ‘borasovski’ medijski nepismenom istupu traži od srednja.hr brisanje članka
Portal srednja.hr nastao je u svojim počecima isključivo s tadašnjim studentima FPZG-a. U četrnaestogodišnjem djelovanju rad faksa je bio česta tema naših novinara. Bilo je puno teških i neugodnih priča po djelatnike fakulteta, ali su se gotovo svi uvijek ponašali profesionalno. Dekan Dario Nikić Čakar prešao je tu liniju i zatražio od nas brisanje članka o obnovljenoj zgradi fakulteta koji je napisao aktualni student treće godine FPZG-a.
Dario Nikić Čakar pozira u službenoj posjeti novinara | ilustracija: baustela.hr
Slučaj o kojem ćete sada čitati podsjeća na jedan ne tako davni iz 2017. godine. Puno medijske prašine izazvao je tada rektor Damir Boras koji je odlučio tužiti studenta Sveučilišta zbog njegovih izjava tijekom blokade Hrvatskih studija. Rektor nije razumio svoju ulogu, ulogu jačeg prema slabijem, ali ju je shvatio nakon medijskih komentara koji su mu ih detaljno objasnili.
Pokušaj cenzure i stvaranje atmosfere autocenzure
Fakultet političkih znanosti, sa svojim studijem politologije i novinarstva, ima posebnu ulogu kada su u pitanju mediji. Na faksu se uči kako komentari ne podliježu ispravcima prema Zakonu o medijima. Uče nas kako netko može raditi pritisak na redakciju i kako isti može stvoriti atmosferu autocenzure. Učili su nas profesori kako je najbolji lijek pisanje i progovaranje o takvim pokušajima.
Dekan FPZG-a Dario Nikić Čakar svoju ulogu vidi tako što se može obratiti portalu srednja.hr i zatražiti uklanjanje članka o obnovi fakulteta koji mu se ne dopada. Nakon početnog susramlja, odlučeno je kako članak neće biti uklonjen jer naša uloga nije podilaženje cenzuri, stvaranje atmosfere autocenzure, osobito kada je dekan u krivu. To smo naučili na FPZG-u i hvala fakultetu na toj lekciji. Vrijeme je da mi sada nešto naučimo upravu fakulteta.
Naš novinar, Hrvoje Debeljak, objavio je komentar o svojem prvom iskustvu dolaska na FPZG u Lepušićevu ulicu. Naime, kao i cijela njegova generacija, kolega je studirao isključivo na zamjenskoj lokaciji zbog obnove faksa. Kako je obnova nakon gotovo tri godine završila, a prvi ispiti u veljači su se pisali na staroj-novoj lokaciji, to je bila dobra prilika za osvrt. Tu bi priča o komentaru našeg studentskog novinara stala. Međutim, primili smo neugodan mail od dekana Daria Nikića Čakara kojem se tekst toliko nije svidio da je zatražio njegovo uklanjanje.
Galerija 2 Fotografija
Otvori
Brisanje članka jer nismo imali dozvolu za pisanje
Razlozi za takav mail su različiti. Od toga što nismo imali dozvolu za fotografiranje i pisanje članka na faksu pa do faktičkih korekcija. Primjerice, naveli smo kako postoji umjetna trava na jednoj vanjskoj lokaciji, a riječ je ipak o prirodnoj tepih travi. Greška, uistinu.
Uz to, dekan navodi kako je veliki krimen što se naš novinar, inače najbolji mladi novinar svoje generacije, praktički trebao javiti faksu za dozvolu da napiše što misli o novom pročelju. Bit ćemo posve jasni. Zgrade fakulteta javne su zgrade. Novinari se ne trebaju posebno najavljivati kada pišu osvrte i fotografiraju takve zgrade. Čak i da to stavimo po strani, naša medijska kuća je imala vlastite fotografije iz službene procedure, kako je naziva dekan, od nekoliko dana ranije. Nikakve posebne fotografije nisu objavljene, osim dvije fotografije dvorana, što je jedan od indikatora kako uopće nije problem u tome.
Dojam kolege o ‘križevima’ koji krase prozore nije se dopao dekanu, toliko da ga je protumačio kao napad na arhitekte. Isto tako, u komentaru je upotrijebljen termin amfiteatar za A dvoranu. Nije pritom kolega mislio na nešto nalik pulskoj Areni, malo je naglasio jedinu stepeničastu dvoranu gdje se iz svake pozicije moglo vidjeti predavača, a ne gledati u potiljak kolega, kao u svim ostalim dvoranama. Pretjerivati naglašavanjem, koliko su nas naučili na fakultetu, dozvoljeno je u komentarima.
Zamjerio je Nikić Čakar što smo napisali kako FPZG više nije splet stanova jer se zna kako je zgrada od same izgradnje samostojeći objekt, dok su privatni stanovi u dvorišnom dijelu na adresi Lepušićeva 6/I katastarski samostalne cjeline neovisne o Fakultetu. Anegdote brucoša koji prvi put dolaze na faks i traže ga u stambenom bloku su uistinu urnebesne. Rijetko tko je uspio pronaći faks iz prve, osobito oni koji su ga tražili prije pojave Google Mapsa. Sigurno tome ne pomognu stanari u dvorištu koji su dosad prali aute niti nikakva distinkcija pročelja zgrade od ostalih stambenih objekata u ulici. Dopuštamo da su takve anegdote možda u potpunosti zaobišle našeg dekana. Imamo novo pročelje i faks je uistinu sada puno uočljiviji kao zasebna jedinica.
Dva mjeseca zavlačenja oko priče
Naš prvi kontakt s dekanom Nikićem Čakarom imali smo u prosincu, kada je naš sestrinski portal baustela.hr htio napraviti priču o obnovi faksa. Tražili smo kontakte izvođača radova i arhitekta koji je radio pročelje, uz izjavu odgovorne osobe s faksa. Tada se zbog svega dekan ispričao, dogovoren je novi pokušaj u siječnju koji se dogodio u drugoj polovici siječnja. Ni tada nismo uspjeli doći do traženih kontakata koji su nam bili važni za napraviti priču o nama izrazito zanimljivom rješenju novog pročelja. Sve se prebacilo na novi pokušaj sastanka početkom veljače, ali opet se i tada dogodio problem u komunikaciji pa je to bio tek dogovor oko dogovora kada bi se mogli susresti novinar i dekan.
Čini se da je sve lagodnije išlo drugim kolegama pa je tako jedan dnevni list uspio dobiti promptni susret s dekanom. Njihova priča izašla je na vidjelo prije nego što smo mi uspjeli uopće sjesti s dekanom i dobiti kontakte od drugih odgovornih ljudi, unatoč gotovo dva mjeseca od prvog javljanja.
Na samom susretu s našim novinarom s portala baustela.hr, dekan je pozirao za fotografiranje, premda to nije bila novinarova želja. Od svih uključenih u proces redakcije ostavljen je dojam neprofesionalnosti i guranja dekana samog sebe u prvi plan, premda to nije bio fokus naše željene priče. Sami tekst još nije objavljen jer se prikupljaju izjave relevantnih sugovornika, a to su arhitekt i izvođač radova.
Dojam dekana koji sebe stavlja u prvi plan obnove se pojačao sa zahtjevom uklanjanja članka s bizarnim razlozima. Komentari prema Zakonu o medijima ne podliježu niti ispravcima, a kamoli uklanjanjima članaka, što nije ništa drugo nego pokušaj cenzure. Ipak, ispravak je moguć kada su u pitanju netočne informacije. Je li uistinu važno što je trava prirodno rolani tepih, a ne umjetna ili je važnije tko se spominje i čija fotografija se pojavljuje u tekstu? Dojam je u oku promatrača.
*Komentar je stvav autora, a otvoreno pismo glavnog urednika FPZG zajednici možete pročitati ovdje.
