Deseta godišnjica velike tragedije: Slavonski studenti putovali doma za Božić, četvero ih poginulo
Put prema domu s fakulteta, koji je trebao voditi u zagrljaj obitelji, završio je tragično na samom početku. Tog 19. prosinca 2015. četvero studenata Sveučilišta u Mostaru, Tena Vračević, Domagoj Roso, Antonija Šarić i Vjekoslav Božanović, nikada nije stiglo kući u Slavoniju. Preminuli su u nezapamćenoj prometnoj nesreći. Za sobom su ostavili golemu tugu, a i deset godina kasnije velika rana teško zarasta.
Spomen-ploča preminulim slavonskim studentima koju je u mjestu Bijela postavilo Sveučilište u Mostaru | foto: Sveučilište u Mostaru/Unsplash
Taj 19. prosinca 2015. za Tenu Vračević, Domagoja Rosa, Antoniju Šarić i Vjekoslava Božanovića, studente Sveučilišta u Mostaru, trebao je biti sretan dan – još jedan odlazak kući u Slavoniju za božićne praznike. Međutim, uslijedila je velika tragedija koja je zavila u crno i mostarsko sveučilište, kao i čitavu Hrvatsku i njihovu rodnu Slavoniju: četiri mlada života naprasno su prekinuta.
Autom sletjeli u Neretvu
Na samom početku puta, između Mostara i Jablanice, u mjestu Bijela, njihov automobil hrvatskih registarskih oznaka, sletio je s kolnika i završio u rijeci Neretvi. Četvero mladih ljudi utopilo se, dok je jedan student uspio preživjeti nesreću. Na mjesto događaja ubrzo su stigli policija, hitna pomoć, vatrogasci i pripadnici gorskih službi spašavanja. Zbog jakog toka rijeke i teških uvjeta, izvlačenje vozila i tijela trajalo je satima, a promet na toj dionici bio je povremeno obustavljen. Policija je potvrdila da su stradali studenti putovali prema Hrvatskoj, kućama za božićne blagdane. Božićnu radost zamijenila je golema tuga. Student Stjepan Bošković je jedini preživio tragičnu nesreću.
Kako je otkrio za Glas Slavonije, neposredno prije nesreće, student koji je vozio auto, htio je promijeniti CD. U tom trenutku nailazila su vozila iz suprotnog smjere te je netko povikao: ‘Pazi, skreni!’. Auto je naglo skrenuo udesno i udario u brdo te je uslijedilo višestruko prevrtanje na cesti i zemljanom proširenju s lijeve strane. Vozilo je potom stražnjim dijelom skliznulo niz strminu u Neretvu. Stjepan se uspio izvući kroz razbijeno staklo i isplivati na površinu, pisao je Glas Slavonije.
Vijest o tragediji brzo se proširila, Sveučilište u Mostaru proglasilo je dane žalosti, a nastava je privremeno obustavljena. Od preminulih kolega studenti i profesori opraštali su se u tišini, paleći svijeće i ostavljajući cvijeće ispred fakulteta. Tijela poginulih studenata nakon identifikacije prevezena su u Mostar, gdje je održana zajednička komemoracija.
Od 2017. na mjestu nesreće stoji spomen-ploča
Sveučilište u Mostaru, ustvrdila je na komemoraciji tadašnja rektorica Ljerka Ostojić, od svoga nastanka do prosinca 2015. nije doživjelo tužniji skup. Da niti jedna riječ nema adekvatnu snagu da odrazi žalovanje za ovim mladim ljudima, rekao Mario Vasilj, dekan Fakulteta prirodno-matematičkih i odgojnih znanosti na kojem je studirao jedan od preminulih studenata, Vjekoslav.
– Zadrhtala su naša srca pred činjenicom da žalosna zemlja opet otvara jamu. Itekako bi svijet trebao zastati pred ovolikom boli, pred neodsanjanim snovima što ih zakloniše tajanstvene magle, riječi su tadašnjeg dekana Filozofskog fakulteta Zorana Tomića na čijem je fakultetu studirala studentica Tena.
Golema tuga zavladala je i među vršnjacima poginulih, njihovim kolegama studentima na mostarskom Sveučilištu.
– Ne postoje riječi da se opiše bol, tuga i žalost koju svi osjećamo, a na prvom mjestu roditelji. Vaš blagdanski put nije vas odveo zauvijek. Vratit ćete se kroz molitve, kroz snove, kroz sjećanja i uspomene, rekla je, opraštajući se u ime Studentskoga zbora Sveučilišta u Mostaru, tadašnja predsjednica zbora Janja Marušić, prenio je Radio Đakovo.
Nekoliko dana kasnije posmrtni ostaci studenata prebačeni su u Hrvatsku u njihova rodna mjesta, gdje su organizirani ispraćaji. Od 2017. godine, na mjestu stradanja studenata, čija imena i sudbine neće biti zaboravljeni, stoji spomen-ploča Sveučilišta u Mostaru. Iako je proteklo već deset godina, sjećanje na Tenu, Domagoja, Antoniju i Vjekoslava i dalje živi među njihovim bližnjima, kao bolni podsjetnik na krhkost života i naglo prekinutu mladost. Kako su još 2019. poručili iz Studentskog zbora u Mostaru – bio je to i ostao gubitak, velika rana koja teško da će ikada zarasti.
Spomen-ploča preminulim slavonskim studentima koju je u mjestu Bijela postavilo Sveučilište u Mostaru | foto: Sveučilište u Mostaru
