Pretraga

Dnevnik jedne brucošice: 50 nijansi jadnije

Zovem se Nera i dolazim iz Širokog Brijega. Ove godine sam upisala novinarstvo u Zagrebu, što znači da sam se našla u novoj sredini te okružena novim ljudima. Zbog toga sam odlučila pisati dnevnik kako bih se uvijek mogla prisjetiti svega što mi se događalo na prvoj godini studija.

8. veljače 2013.

Kako je cili svit poludio za pornjavom, kupila i ja knjigu ’50 nijansi sive’, nije da su mi ispiti pa da nemam vrimena čitat neke gluposti umisto učiti, al nema veze. Kad već ništa od Kreše, onda bar da o seksu čitam iz knjiga. Kako to jadno zvuči al šta ću, moram razraditi taktiku kako ću ga razuvjeriti da na kraju on mene bude maltretiro , a ne ja njega.

Nakon napornog štiva tribalo mi je malo zabave i opuštanja, pa sam pristala na Jelenin prijedlog da odemo na masažu i saunu. Iako se jezim od same pomisli ajd odlučila sam ić s njom jer me danima pila. Na masaži sam umirala od smjeha jer je radio neki prezgodan lik i kad me počeo masrati hihotala sam se ko neko dite od 10 godina. Zove se Nikola i razminili smo brojeve. Dogovorili smo se za kavu i znam da nisam tribala pristat al šta sad, lik je zgodan i zabavan, a kava ne znači da varam Krešu.

Jelena mi je samo uputila prijeteći pogled, al nije se tila petljati. Valjda mi je pun kufer njegove pristojnosti i pa sam zato jedva dočekala da mi još neko pokaže naklonost. Koliko go mi je Ivan bio previše uživljen u cilu priču i ono upoznavanje sa starcima, toliko mi se čini da se Krešo ne snalazi najbolje u vezi.

Kad sam došla u stan javio mi se Nikola i otišli smo na par piva u birc na kvartu, nakon čega smo otišli do njega u stan. Ono što sam rekla da kava neću privarit Krešu, nije baš ispala istina.

9. veljače 2013.

Ujutro sam se probudila, skontala da Nikola još spava pa sam se izgubila bez ikakve poruke ili objašnjenja. Osjećala sam se ko zadnje govno, zapravo osjećala sam se 50 nijansi jadnije, al sam odlučila da nikad neću priznat Kreši da sam ga privarila odma na početku naše veze. Ovo se dogodilo sad i nikad više, pa nije ni vrijedno spomena.

A ne samo da bi izgubila momka, nego i prijatelja. Moram priznat da se osjećam gore nego što sam mislila, možda to znači da mi je stvarno počelo biti stalo do Kreše. Bravo Nera, uspila si sje*** nešto što nisi smila. Inače znam čuvati tajne, al me ovo već prvi dan muči pa me strah da neću izdržat i da ću morat sve priznati.

Istuširala sam se, došla sebi i smireno nazvala Žaca, šta ću on me najbolje zna i njemu jedinom mogu ispričat a da me ne osuđuje. Jedini je problem što on stvarno voli Krešu i što će mu biti krivo jer sam kučka.

Mobitel mi je zvonio svakih pet minuta, ali se nisam tila javljati Nikoli. Ne znam oću li tog lika više ikad vidit u životu, al me trenutno asocira na najgoru stvar što sam nekom mogla napraviti.