Pretraga

Dnevnik jedne brucošice: Najuzbudljiviji povratak u Zagreb ikada

A- A+

Nakon 18 godina napustila sam Široki Brijeg i došla živjeti u Zagreb. Tu sam upisala studij novinarstva, upoznala nove ljude te se našla u brojnim, meni do sad nepoznatim, situacijama. Moje ime je Nera i odlučila sam pisati dnevnik o svemu što me snašlo kao brucošici u novom gradu.

5. travnja 2013.

Putovanje busom natrag u Zagreb svaki put me pomalo izmrcvari ili se unervozim zbog vozača zbog kojih se osjećam ko vreća krumpira u gepeku. Ovaj put nisam čak mogla ni doživiti vožnju jer mi je nešto drugo zaokupilo pažnju svih deset sati koliko sam provela u i isprid busa.

Izdvojeni članak

Domišljati načini zezanja vozača autobusa

Po običaju čim uđem u bus pičim do zadnjih sjedala se ne volim voziti naprid i po đavlu točno do mene sidne jedan strac cirka 70 godina. Jedva se on doguzeljo do sjedala, a onda me puko njegov dah koji je peko za oči od mješavine alkohola plus valjda tjednima neopranih zubi.

Kako se puno ljudi vraćalo poslje Uskrsa znala sam da će bit pun bus i da se neću moć primistit di meni pane na pamet. Zato sam trpila i čekala da napokon krenemo. Moram priznat da sam se slipila sa prozorom samo kako me starac ni slučajno ne bi takno rukom. Odjednom se on probudio i stao galamiti na sav glas. Pričo je nepovezano o tome kako triba pobiti svu mlađariju jer su bezobrazni, neodgojeni, da ga je sin izbacio iz kuće iako je svoj život podredio njemu i još pustih nebuloza.

U jednom trenu sam ga zamolila da se podigne jer sam planirala otić do vozača i reć mu da se bojim i da neću sidit pored njega. U tom trenu me počeo vrijeđati da je cili bus gledo prema nama. Priko puta su sidila neka dva lika iz Mostara i upleli su se nastojeć mi pomoć da se ne crvenim ko paprika.

Izdvojeni članak

Dvije trećine mladih priznalo da su doživjeli nasilje u vezama

Tada se pajdo uspio ustat i teturajući gurati momke. Valjda su u tom trenutku svi skontali kako bi moglo doći do nereda pa se drugi vozač uputio prema nama. Ja sam sve to vrime stajala pored njih jer nisam znala šta da napravim. Taman kad sam okrenila glavu, on je valjda tio udariti ovog i sitnijeg momka koji mu je govorio da ušuti pijanu glavu i prestane svima kvariti put. Kako je zamahno rukom, promašio je momka i udario mene pa svom svojom težinom pao po meni.

Prvo sam izgubila svjest jer sam udarila jako glavom u pod, a onda kad sam došla sebi ležala sam na ulici izvan busa i vidila 30 glava kako zure u mene. Kosa i roba su m bile mokre jer me valjda neko polio vodom da dođem sebi. Kad su svi, a i ja ustanovili da sam dobro i da mi ne triba doktor jer je jedina posljedica ogromna kvrga na zatiljku, odlučili smo nastavit put.

Naravno da su pijanca izbacili te mu pozvali sina. Navodno ga niko nije izbacio nego je on oduvik problematičan i stalno biži od kuće. Vozač mu zna sina pa mu je telefonski objasnio o čemu se radi.

Mene samo zanima kako se ja uvik nađem u takvoj situaciji i baš moram svaki put ispaštati, bilo zbog svoje ili zbog tuđe gluposti.

7. travnja 2013.

Trenutno se nalazim u bolnici jer dva dana povraćam i jer se ispostavilo da ona kvrga nije bila samo kvrga. Zapravo sam fasovala potres mozga i sad me ne puštaju dok ne obave sve pretrage.

Izdvojeni članak

Tinejdžer u borbi s tumorom: Dosta mi je bolnica, zadnje dane ću se zabavljati

Jako zanimljivo. Rezime mog cilog života bi mogo biti 5 P: pila, padala, plakala, povraćala, posjećivala bolnice. Ok, možda bi se našla još pokoja riječ al ovim sam pogodila u samu srž. Kad čovik sa strane pogleda starci mi stvarno jesu u pravu. Jedini moj talent je krast bogu dane i u tome sam odlična.

Sad i kad bi možda bio zadnji tren da se primim knjige i porješavam koji kolokvij ako planiram zadržati status kakvog-takvog studenta, ja se smucam po bolnici i kljukam tabletama da ne osjećam bol. E da u ovih 5 bi mogla dodati i još jedno P kojim bi zaokružila cilu priču – propalitet.

Ne znam zašto sam baš danas tako negativna, to jest negativnija nego inače, možda mi je samo došo takav period, a i ne znam do kad će me držati. Samo znam da nisam ok, već duže vrime i to mi se nikako ne sviđa. Jedino što me trenutno oraspoložuje je činjenica da su samnom u sobi 2 stare žene, vjerojatno prijateljice jer jedna drugu kajla na žešće, a druga ništa ne konta. Ne tiba mi ni tv, jer gledam humorističnu seriju uživo.