Pretraga

Dnevnik jedne brucošice: Zbog 1. aprila ispala sam prava budala

A- A+

Doselila sam se iz Širokog Brijega u Zagreb, gdje sam upisala novinarstvo na FPZG-u. Budući da volim pisati te da ću jednog dana postati novinarka, odlučila sam zapisati sve što mi se događa kao brucošici. Moje ime je Nera, a ovo je moj dnevnik koji dijelim sa svima vama.

1. travnja 2013.

Napokon se nisam morala drndati u busu nego sam došla kući sa nekim poznanikom od starog, da budem iskrena nisam sigurna kako se zove Damir, Davor ili Dejan… Ma uglavnom nešto na D i iako je on tio pričat samonom o mom životu, recesiji i HDZ-u, valjda je skonto da mi nije do priče u trenutku kad sam nabila slušalice u uši. I mislim da mi je tada Žac psovo sve po spisku jer je on svoje zaboravio, pa je ovoga na D moro slušati skoro pet sati.

Izdvojeni članak
prvi april na kalendaru

Dan rezerviran za podvale: Deset najuspjelijih prvoaprilskih šala ikada

Kad sam stigla kući starci su izletili iz kuće, zahvaliti D, nakon čega sam znala da sljedi ‘the talk’. Dok sam umilnom facom gledala u njih kako mi drže prodiku, mala Jopa je skakala po meni tražeći da se igram s njom. Nakon 15 minuta prekinila sam ih i rekla im da mi sve prigovore napišu mailom jer nisam došla da mi pokvare praznike.

Inače bi na to vjerojatno poludili, al im je možda došlo do glave kako neće ništa postići sad u 19. godini mog života i da su zakasnili po pitanju mog oblikovanja u odgovornu i spretnu osobu. Ja bar priznam da se na mene ne tribaju oslanjat nit me pustit da se bavim bitnim stvarima. Ako im je dosadno i triba ih raspoložit – tu sam, al ako traže osobu kojoj bi povjerili životno bitnu stvar, preporučujem da me priskoče.

Na Uskrs je ko i svake godine bila puna kuća čega sam se nekako moram priznat i poželila. U takvim trenutcima dobijem inspiraciju pa lupam gluposti češće nego obično. Ako išta bar atmosferu popravim i ne dozvoljavam da se priča o ozbiljnim temama kad su blagdani.

2. travnja 2013.

Svake godine sebi obećam da neću nasist na glupe prvoaprilske šale i opet iz godine u godinu to zaboravim. Jučer me je prvo izdigo stari, zatim Kike i Krešo. Tri pada na foru u jednom danu su mi zaista rekord.

Izdvojeni članak

Produženi praznici za škole i fakultete do 8. travnja

Stari mi je onako sav ozbiljan došo s pričom kako je odlučio da se ja više ne vraćam u Zagreb jer je njemu dosta mog trošenja para bezpotrebno. Složio je cilu priču kako je pričo sa starom i da će oni otić samnom autom da sve moje stvari potramo nazad, a što se tiče faksa kako zna da nisam ništa rješila pa nije šteta što ću odustati.

Naravno da mi ni na kraj pameti nije bio taj 1. april jer sam se svakoko pribojavala da bi uskoro mogo doć taj dan kad će oni skontat kako ja trošim bogu dane. Počela sam plakati ko malo dite i kumiti i moliti da mi ne rade to. Obećala sam mu da ću sve položit i da ću popravit svoje životne navike. Pustio me je da plačem dok mi nisu popucali kapilari oko očiju pa se onda raspalio smijat. Nije ni reko prv…. ja sam mu već skočila za vrat i izudarala ga koliko god sam jače mogla.

Ok, jedan šok bi me tribo osvjestit da ostatak dana pazim, al nije bilo tako. Otišla sam na kavu sa Kike koja mi je rekla kako je shavtila da nije spremna za brak,a ni za majčinstvo i da je krajnji rok za obavit abortus. Molila me da idem s njom kod nekog lika koji će joj obaviti pobačaj za 200 maraka i kojeg je našla priko interneta. Ja sam joj tribala bit moralna podrška ali i svjedok ako se dogodi neko sranje. Stvarno me zanima kako se ljudi uspiju tako uozbiljit da sam popušila još jednu foru.

Izdvojeni članak

Google razljutio svijet prvotravanjskom šalom

Zadnja, al i ne manje vrjedna fora bila je od kretena Kreše koji me također uhvatio nespremnu. Skoro je bila ponoć i više nikom nije bilo ni na kraj pameti zbijanje šala na tuđi račun. Nazvo me na mobitel kako bi me obavjestio da odlazi u Englesku i da se više ne planira vraćat u Hrvatsku. Kao on trenira košarku još od pete godine života, prodo mi je priču kako je dobio ponudu koju ne može odbiti. Tio mi je to reć tek kad se vratim gore, al nije izdržo.

Naravno da sam izgledala ko pokisla kokoš i da mi je opet malo falilo da zaplačem, jer nekako sam se navikla na njega i ne bi mogla zamislit da mi ode skroz iz života. Kad je reko da se zezo zbog tog famoznog 1. aprila samo sam mu spustila slušalicu.

Kroz glavu mi je prošlo kako bi najrađe zadavila onoga ko je smislio da se na taj datum od ljudi pravi budala.