Da nisu uvijek učenici i studenti ti koji su nepismeni, znaju svi. Neki profesori se ponašaju kao da ne trebaju biti točni što se tiče gramatike i vokabulara, a niti osjećaju potrebu informatički se opismeniti. Tri iskustva s nepismenim profesorima, ali i onim ubitačno dosadnim na portalu S4S podijelila je studentica Ana Jerković. Ona poručuje profesorima da oni oblikuju budućnost ove zemlje i da moraju biti svjesni da ‘čovjek uči dok je živ’.
Priča prva. Jučerašnje predavanje kasnilo je 15 minuta. Ne jer je
profesor kasnio, nikako. Profesor V. vrlo je odgovoran u svom poslu i
nikad ne kasni na predavanje. Vrijeme je izgubljeno na pripreme za sat:
uključivanje računala,
projektora i USB-a, traženje USB-a u My Computer-u, otvaranje
prezentacije i traženje tipke F5 za pokretanje iste.
Nažalost, ovakav
scenarij nije rijedak slučaj.
U ovo informacijsko vrijeme otužno je vidjeti kako se pojedinci s
titulama doktora, magistra ili docenta muče s najobičnijim računalom.
Ako su uspjeli svladati mnoštvo teorije, pročitati mnoštvo i napisati
isto toliko knjiga, trebali bi odvojiti sat-dva i savladati vrlo
jednostavni Power Point.
Priča druga. Profesor K. nema problema s paljenjem računala, prikazivanjem prezentacija s brojnim efektima i umetnutim grafikonima i tablicama, a ne! On ide ukorak s vremenom. Nažalost, zaboravio je da se, unatoč razvoju tehnike i tehnologije, još uvijek služi standardnim hrvatskim jezikom, a njegovo poznavanje istog nije baš na razini.
Tako procesi o kojima on priča imaju tri djela, umjesto tri dijela, nešto je izrađeno po mjeri ćovijeka, a ne čovjeka, dok je, po njegovu mišljenju, neki proizvod vjerovatno naj bolji u svojoj klasi. Neće, naravno, zbog ovakvih pogrešaka propasti svijet, ali imajte na umu da podučavate pojedince koji će sutra stati pred grupu ljudi i morat će se znati izraziti! Jednom intelektualcu nepoznavanje vlastitog jezika ne ide u prilog. Možda jezik nije Vaša struka, ali budite dobar primjer akademskoga građanina svojim učenicima!
Priča treća. Profesor A. najveći je problem našeg obrazovnog sustava. On je pismen – informatički i pravopisno, ali je užasno dosadan! Ne zna probuditi interes kod studenata niti im prenijeti svoje znanje, koje zasigurno ima kad je na toj poziciji. Nije kraj svijeta – i to se može naučiti. Ubacite sliku u prezentaciju, ispričajte koju anegdotu da razbijete monotoniju u izlaganju, postavite pred studenta pokoji problem (izazov je jednako dobra, ako ne i bolja, motivacija od novca).
Čitavo znanje ovog svijeta na vrijedi ako kao profesor niste u stanju to znanje prenijeti studentima. Čast iznimkama, naravno (a ima ih!!!). I nemojte misliti da Vam zamjeramo. Jasno nam je da ste i Vi ljudi, a ljudski je griješiti. Isto tako, ljudski je i priznati pogrešku i ispraviti je. Vi ste ti koji oblikuju budućnost ove zemlje, odgajate i učite generacije koje će se sutra znanjem i sposobnošću stečenima na fakultetu boriti sa svijetom i za svijet. Budite svjesni svoje odgovornosti! Čovjek se uči dok je živ!
