Epilog štrajka na Hrvatskim studijima: Ustavni sud odbacio tužbu Sindikata uz izdvojeno mišljenje 3 sudaca

Ustavni sud Republike Hrvatske odbacio je ustavnu tužbu Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, koju je podnio na presudu Vrhovnog suda o nezakonitosti štrajka na Hrvatskim studijima u travnju 2017. Ustavni sud u svojoj odluci tvrdi da se pitanja zbog kojih je dio zaposlenika štrajkao ne mogu razrješavati štrajkom jer ne pridonose zaštiti i promicanju njihovih gospodarskih i socijalnih interesa. Troje ustavnih sudaca u izdvojenom mišljenju pak smatra da je ustavnu tužbu Sindikata trebalo prihvatiti i utvrditi povredu ustavnog jamstva prava na štrajk.

foto: Studentski sabor Hrvatskih studija

Ustavni sud Republike Hrvatske sredinom prosinca 2018. donio je odluku kojom odbija ustavnu tužbu Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (NSZVO). Sindikat je tužbu podnio povodom presude Vrhovnog suda RH iz travnja 2017., kojom je pravomoćno presuđeno da je štrajk dijela zaposlenika Hrvatskih studija početkom travnja 2017. bio nezakonit.

Ustavni je sud u cijelosti prihvatio argumentaciju prethodnih sudskih presuda o štrajku na Hrvatskim studijima iz kojih proizlazi da razlozi zbog kojih je dio nastavnika stupio u štrajk nisu opravdani u smislu Zakona o radu.

Ustavni sud konstatirao da zabrana štrajka nije bila protivna Ustavu

Odlučeno je: Profesori Hrvatskih studija idu u štrajk!

– Ustavni sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju podnositelj (op.a. Sindikat) želio pokrenuti štrajk na Hrvatskim studijima zbog statusnih promjena u radu te znanstveno-nastavne ustanove do kojih je došlo odlukama Senata Sveučilišta u Zagrebu s početka 2017. godine kojima je izmijenjen status te ustanove, te je ona iz statusa sveučilišnog centra postala sveučilišni odjel. Sudovi zaključuju da se protiv tih odluka već vodi upravni spor pred nadležnim upravnim sudom po tužbi podnositelja, te smatraju da je to pravni put kojim se sindikat može na zakonit način ‘boriti’ protiv statusnih promjena Hrvatskih studija, stoji u odluci Ustavnog suda.

Dalje se ističe kako se u suštini radilo o pitanjima autonomije Hrvatskih studija i da se takva pitanja ne mogu razrješavati štrajkom ‘čiji je cilj promicanje gospodarskih i socijalnih interesa članova sindikata’.

– Štrajk je interesni spor, a ne pravni i njime se ne mogu rješavati pravni sporovi između radnika i poslodavca, zaključuje Ustavni sud s konstatacijom da zabrana štrajka nije bila protivna Ustavu.

Izdvojeno mišljenje troje sudaca: Ustavnu tužbu trebalo je prihvatiti i utvrditi povredu ustavnog jamstva prava na štrajk

Od 13 ustavnih sudaca, njih troje dalo je znakovito izdvojeno mišljenje na odluku Suda. Suci Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec u izdvojenom mišljenju tvrde kako je ustavnu tužbu Sindikata trebalo prihvatiti i utvrditi povredu ustavnog jamstva prava na štrajk. Štoviše, ističu kako obrazloženje na kojem je većina sudaca utemeljila odluku može imati dalekosežne negativne posljedice za mogućnost korištenja ustavnog prava na štrajk.

Uprava Sveučilišta u Zagrebu pokrenula sudski postupak za zabranu štrajka na Hrvatskim studijima

– Također, smatramo da je pitanje stupnja slobode koje nastavnički kolektiv u zasebnim sastavnicama određenog sveučilišta ima u pogledu odlučivanja o strukturi i sadržaju obrazovno-nastavnog programa koji bi se na njima trebao provoditi legitimni interes kojeg zaposlenici tih sastavnica mogu štititi u okviru svog Ustavom zajamčenog prava na štrajk u odnosu prema središnjim upravljačkim tijelima sveučilišta, smatraju Abramović, Kušan i Selanec.

Ukazuju da većina sudaca u odluci povod za štrajk nastavnika Hrvatskih studija označava ‘pravnim sporom’, a ne ‘interesnim sporom’ iz čega proizlazi da nije bilo povoda za organiziranu akciju sindikata.

Neprihvatljiv način na koji je većina sudaca zaobišla odgovoriti na argumentaciju Sindikata iz tužbe

– Naša je obveza ukazati da većina ničime ne obrazlaže što točno čini sadržaj ključnih pojmova na kojima temelji svoje obrazloženje. Obrazloženje ne ukazuje niti na jedno načelo odnosno kriterij prema kojem bi zaposlenici mogli razlučiti interesni od pravnog spora sa svojim poslodavcima. Kao što smo već naveli, problematičnom nalazimo činjenicu da je većina u potpunosti ignorirala aspekt argumentacije koji se odnosi na tvrdnju podnositelja (op.a. Sindikat)  kako se štrajkom ujedno štitio interes poboljšanja radnih uvjeta na konkretnoj znanstveno-nastavnoj sastavnici, stoji u izdvojenom mišljenju, a troje sudaca dodatno ističe kako im posebno nije prihvatljiv način na koji je većina sudaca zaobišla odgovoriti na argumentaciju Sindikata.

Pravomoćna presuda Vrhovnog suda: Štrajk na Hrvatskim studijima bio je nezakonit

Troje ustavnih sudaca tvrde kako su njihovi kolege ignorirali argumentaciju Sindikata koja se odnosi na zaštitu zaposlenika, unaprjeđenje radnih uvjeta i jačanje kapaciteta nastavničkog kadra.

– Ovakvim pristupom većina produbljuje već postojeću neodređenost pravnih kriterija temeljem kojih bi građani odnosno njihove sindikalne udruge mogli odlučiti je li određeni interes koji imaju kao radnici moguće štititi štrajkom kao oblikom sindikalne kolektivne akcije, upozoravaju i dodaju kako iz odluke većine proizlazi da ‘mogućnost sudske zaštiite interesa zaposlenika oduzima “ekonomski ili socijalni” karakter njihovom sporu s poslodavcem’.

Pristupom većine sudaca, ustavno jamstvo prava na štrajk gubi svoju bit

Odlučno odbacuju takav pristup jer, kako tvrde, on dovodi do zaključka da niti jedan spor između poslodavca i zaposlenika nije interesni.

Sindikat od rektora Borasa traži smjenu uprave Hrvatskih studija: I Divjak od rektora traži odgovornost

– S obzirom da je svako umanjenje kvalitete uvjeta rada (…) moguće predstaviti kao ograničavanje prava iz radnog odnosa, ovako široko određeno stajalište koje je podržala većina u konačnici nalaže da se spor o bilo kojoj vrsti uvjeta rada kod bilo kojeg poslodavca rješava ‘pravnim putem’ pred sudovima, a ne demokratskim oblikom udruženog izražavanja nezadovoljstva politikom poslovanja konkretnog poslodavca, ističu Abramović, Kušan i Selanec i podcrtavaju kako takvim pristupom ustavno jamstvo prava na štrajk gubi svoju bit.

Dodaju i kako je na socijalnoj državi da pravnim okvirom osigura dostojanstveni minimum kvalitete uvjeta rada, a da je sve iznad tog minimuma pitanje interesnog nadmetanja između poslodavaca i zaposlenika.

– Ovakvom ‘jurisdikcijom’ nadmetanja između poslodavaca i zaposlenika koju nameće većina, slabi se pozicija zaposlenika i njihovih sindikalnih organizacija na tržištu rada. Štoviše, suzuje se prostor izravnog demokratskog nadmetanja i borbe između različitih interesnih grupacija građana na tržištu rada, zaključuju ustavni suci u svojem izdvojenom mišljenju.

Odluku Ustavnog suda, kao i izdvojeno mišljenje sudaca Abramovića, Kušan i Selanca, možete pročitati u nastavku. (*Ako se dokumenti ne prikazuju ispravno, potrebno je osvježiti stranicu.)

Odluka Ustavnog suda

Izdvojeno mišljenje ustavnih sudaca Abramovića, Kušan i Selanca na odluku Ustavnog suda

Odgovori