Hrvatski studenti briljirali na Olimpijskim igrama gluhih: Otkrili kako fakulteti mogu pomoći gluhim osobama
Olimpijske igre gluhih 2025. održane su u Tokiju od 15. do 26. studenog. Naši sportaši ostvarili su niz vrhunskih plasmana, a među dobitnicima medalja je i troje studenata iz Hrvatske. Razgovarali smo s bacačicom diska Mijom Nekić, taekwondoašicom Mijom Golešom i rukometašom Andrejom Juričevićem, koji su nam ispričali kako je bilo na natjecanju, ali i s kojim izazovima se susreću na fakultetu.
Andrej Juričević, Petra Goleš, Mia Nekić | Foto: Tomislav Čizmadija, Hrvatski deflimpijski odbor)
Prošlog mjeseca u Tokiju su održane Olimpijske igre gluhih, na kojima su hrvatski sportaši ostvarili vrhunske rezultate. Među osvajačima medalja su i dvije studentice i jedan student iz Hrvatske. S ponosom su predstavljali naši zemlju u Japanu, a nakon povratku u Hrvatsku ispričali su nam kako im je bilo na turniru, ali i kako im ide u studentskom životu.
Zlato iz bacanja diska pripalo je Miji Nekić, studentici digitalnog marketinga na Algebri u Splitu. Kaže da planira nastaviti nizati ovakve uspjehe među konkurencijom s oštećenim sluhom, no voljela bi jednog dana biti što uspješnija i u čujućoj konkurenciji.
– Osjećaj je nevjerojatan — jako sam ponosna i sretna. Što se samog natjecanja tiče, rekla bih da je najveći izazov bio ostati smirena i fokusirana. Riječ je o velikom natjecanju i znala sam da, bez obzira na sve oko sebe, na kraju postojimo samo ja i moja tehnika, a to je ono najvažnije, priča nam o iskustvima s natjecanja.
Galerija 2 Fotografija
Otvori
‘Puno mi pomaže čitanje s usana’
Sportom se bavi od malena i tijekom godina treninga razvila je radne navike, koje je primijenila i na fakultetske obveze. Kaže da je sve lakše kad se dobro organizira, štoviše smatra da je upravo dobra organizacija ključ toga što uspije balansirati treninge i obveze na fakultetu. U budućnosti se uz atletiku planira baviti i digitalnim marketingom, primarno društvenim mrežama i uređivanjem videa i fotografija.
Na Olimpijskim igrama gluhih sudjeluju i posve gluhe osobe i one kojima je sluh djelomično oštećen. Oštećenja sluha predstavljaju dodatne izazove u sportu i nastavi, no ovi studenti ih hrabro svladavaju.
– Mislim da je najveći problem komunikacija i prilagodba potrebama gluhih osoba, bilo u obrazovanju ili u sportu. Gluhe osobe nisu iste – neki djelomično čuju, neki su u potpunosti gluhi, neki koriste znakovni jezik, dok drugi ne. Meni je u obrazovanju najveća prepreka bila to što ponekad ne bih čula sve što profesor kaže, pa sam trebala uložiti dodatnu energiju kako bih nadoknadila propušteno. U sportu se također znalo dogoditi da ne čujem trenera, pa sam ga zamolila da ponovi. Na to sam navikla, a puno mi pomaže i čitanje s usana, što mi omogućuje da nadoknadim ono što nisam mogla čuti, priča nam Mia Nekić.
‘Sport me naučio disciplini, upornosti i nošenju s izazovima’
Petra Goleš osvojila je broncu na natjecanju u taekwondou. Kaže da joj je iskustvo s Olimpijskih igara gluhih nevjerojatno i nezaboravno, a osjećaj ponosa zbog predstavljanja Hrvatske neopisiv. Najviše će pamtiti trenutak osvajanja medalje te sreću i ponos koji je osjećala, jer put do toga nije bio nimalo lak.
– Taekwondoom se bavim već 14 godina. U to vrijeme trenirala ga je moja starija sestra, pa je mama upisala i mene. Na kraju se pokazalo da je to bila odlična odluka. Sport me naučio disciplini, upornosti i tome kako se nositi s izazovima bez odustajanja. Kroz treninge i natjecanja naučila sam poštovati protivnike, cijeniti tim koji stoji iza mene i vjerovati vlastitom radu. Te vrijednosti prenosim i izvan sporta, u svakodnevni život i svaku odluku koju donosim, priča nam Petra Goleš.
Kaže da joj je najveći izazov bio održati mentalnu snagu i fokus tijekom cijelog dana i svake borbe. Najveći pritisak bio je razumljivo prilikom borbe za medalju. Nakon poraza u polufinalu morala se ponovno mentalno posložiti i ostati maksimalno fokusirana za sljedeću borbu, no uspjela je u tome, a ostatak je povijest.
Galerija 2 Fotografija
Otvori
‘Važno je da profesori budu upoznati s potrebama gluhih studenata’
Studentica je Menadžmenta trgovine i turizma na Odjelu za stručne studije Sveučilišta u Splitu. Kaže da bi se nakon završetka karijere voljela baviti turizmom. Izbor fakulteta ovisio je i u tome što joj je Odjel izašao u susret s treninzima i ostalim sportskim obavezama. To razumijevanje joj je kao sportašici presudno da bez dodatnog pritiska može uskladiti fakultet i sport. Objasnila je i kako bi fakulteti nastavu mogli olakšati studenti s oštećenjima sluha.
– Važno je da profesori budu upoznati s potrebama gluhih studenata i da postoji fleksibilnost u načinu praćenja nastave i polaganja predmeta. Kada je okruženje prilagođeno, gluhi studenti mogu ravnopravno sudjelovati i ostvarivati izvrsne rezultate. Smatram da bi nam koristilo više seminarskih zadataka, a manje klasičnog ispitivanja, jer kroz seminare možemo dublje razumjeti gradivo i znanje pokazati na praktičan način. Takav pristup smanjuje pritisak, potiče istraživanje i omogućuje gluhim studentima da pokažu svoje stvarne vještine, a ne samo snalaženje na ispitu, poručuje Petra Goleš.
Naša rukometna reprezentacija na Olimpijskim igrama gluhih osvojila je zlato, pobijedivši Njemačku u finalu rezultatom 30:23. U pobjedničkoj momčadi bio je i Andrej Juričević, student Tehničkog fakulteta u Rijeci. S reprezentacijom igra godinu i pol dana, i ovo mu je druga zlatna medalja. Kaže da se na vrhunske rezultate polako navikava te se nada da će ih nastaviti ostvarivati još dugo.
– Igre u Tokiju zasigurno ću pamtiti kao svoje prve Deflimpijske igre i prvu zlatnu medalju s tog natjecanja. Najveći izazovi za mene bili su prvih pet-šest dana borba s jet lagom, kao i ozljede, nažalost i moje i mojih suigrača.
Japan ću pamtiti kao predivnu zemlju i izuzetno ljubazne ljude. Osim samog grada, posebno mi se svidjela njihova kultura i način života – vrlo su radišan i discipliniran narod, ispričao nam je Juričević.
Galerija 3 Fotografija
Otvori
‘Rukomet me oblikovao kao osobu’
O performansu na terenu u timskim sportovima ne ovise samo treninzi, već veliku ulogu igraju i odnosi van terena. To potvrđuje i Andrej Juričević, koji napominje da su u reprezentaciji ‘prava klapa’, što se vidi i na terenu. Dodaje da se jako dobro poznaju i provode puno vremena zajedno, posebice na pripremama. Kad nisu na okupljanjima reprezentacije, susreću se i na razini kluba, pa su stalno u kontaktu.
– Najveći izazov u timskim sportovima je to što ponekad ne možemo čuti savjete trenera ili suigrača, osobito ako se dogovor promijeni tijekom igre, što onda može utjecati na našu izvedbu. Sa sportom sam započeo u prvom razredu osnovne škole, sa sedam godina. Rukomet je jako utjecao na moj život – oblikovao me kao osobu i kroz sport sam naučio puno o sebi. Stvorio sam mnoštvo uspomena i stekao puno prijatelja, što mi je jednako važno kao i sami sportski uspjesi, priča nam Andrej Juričević.
Odabir fakulteta za njega je bio logičan jer je završio elektrotehničku školu, a elektrotehnika je i smjer koji je upisao. Ipak nakon završetka studija nada se što dulje ostati u sportu, a jednog dana vidi se i u struci.
Pridružite se našem Instagram kanalu.
