Istrijanka na fakultetu u Trstu: ‘Cijena je neznatno viša, a tekovine bolonje dosljedno se implementiraju’
Nora Markežić ove je godine maturirala u talijanskoj školi ‘Leonardo da Vinci’ u Bujama u Istri, te je na studij odlučila otići u talijanski Trst. Gledamo li udaljenost, nimalo čudan potez, budući da je udaljenost od Buja do Trsta niti 50 kilometara. No ipak strana je zemlja, pa smo Noru pitali o nekim pojedinostima vezanim za tamošnji studentski život te funkcioniranju bolonje u zemlji njezina podrijetla. Ova 19-godišnjakinja odlučila je upisati Geologiju, koja je prema njenim riječima dobro povezana sa srodnim fakultetima u Europi, pa pruža mnoge opcije nakon studija.
Foto: Privatna arhiva
Nora Markežić je 19-godišnja studentica prve godine geologije na Fakultetu za matematiku i prirodne znanosti u Trstu. Iako je srednju školu završila u istarskim Bujama, odlučila je nastaviti školovanje preko granice. Obzirom da je završila talijansku školu te da je od Buja do Trsta ni 50 kilometara udaljenosti, njen potez nije nimalo začuđujući, a kako sama kaže mnogo je kolega iz njenog kraja također nastavilo obrazovni put u Italiji. Kakve su tamo mogućnosti za studente te nastava na fakultetima, otkriva nam Nora, iako je za sada odradila tek nekoliko tjedana predavanja.
Godina studija 1180 eura, što je neznatno iznad školarina u Hrvatskoj
Kako je Nora završila srednju školu po talijanskom programu, nije morala prolaziti procedure prijevoda diplome te ispit iz talijanskog jezika. Učenici iz drugih škola u Hrvatskoj bi morali. Kada je riječ konkretno o geologiji, fakultet u Trstu cijenjen je i u širim okvirima.
– Poznato je da je Geologija je u Trstu kvalitetan fakultetski smjer, jer su profesori dobro povezani s kolegama u inozemstvu, što utječe na to da je međunarodna suradnja kvalitetna, a studentima se na taj način pružaju mnoge opcije za vrijeme i nakon studija. Drago mi je u svakom slučaju što sam otišla studirati u Trst, jer mi Hrvatska što se tiče geologije i nije predstavljala neku inspiraciju, objašnjava Nora.
O provedbi bolonjskog procesa u Hrvatskoj često se raspravlja, pa smo pitali Noru, kakva je Italija u tom pogledu, jer ipak zemlja podrijetla ovog obrazovnog modela.
– Da studenti su primjerice podijeljeni u manje skupine, pa se profesori stignu malo više posvetiti svakom pojedincu, rekla nam je Nora.
Obrok u menzi dva eura, a smještaj u stanu cijenom približan domskom
Kod nas su vrlo aktualne teme vezane za cijene prehrane u studentskim restoranima. Inače u Italiji one nisu za sviju iste.
– Kako bih dobila iskaznicu za menzu, morala sam imati papir na kojem su obračunata sva primanja mojih ukućana, codice fiscale (nešto poput našeg OIB-a nap. a.) i osobnu iskaznicu, koje sam onda odnijela u Erdisu, to jest instituciju koja je u nekoliko talijanskih gradova zadužena za studentska pitanja. Nakon toga te u odnosu na primanja ukućana svrstaju u jednu od četiri grupe, gdje je različit iznos subvencije, pa studenti plaćaju od dva do šest eura. Ja sam upala u grupu gdje mi je obrok dva i hrana je sasvim uredu, potanko je obrazložila 19-godišnja Nora.
Studentski dom se u Trstu prema Norinim saznanjima plaća 160 eura, no ona je zajedno s četiri kolege iz Hrvatske odlučila iznajmiti stan, pa je prošla i nešto jeftinije.
– Ja sam našla stan za 148 eura sa četiri cimera, koji su bez iznimke iz Hrvatske. Imamo dvije veće sobe, kuhinju, dva kupatila i sobu za učenje, govori Nora.
Trst često doživljavamo kao veliko sajmište, što je predrasuda ostala još iz doba Jugoslavije.
– Ja bih rekla da je grad vrlo lijep, ali Talijani su malo nezgodni, jer su puno zatvoreniji od nas Balkanaca, zaključuje brucošica na Geologiji u Trstu.
