Pretraga

Treba li Senat birati rektora: Što je manji broj ruku koji odlučuje, veća je šansa muljaže

Već se šest mjeseci na Sveučilištu u Rijeci raspravlja o načinu izbora rektora i modelima njegova poboljšanja. Ta je rasprava još značajnija s obzirom na najavljeno donošenje novoga Zakona o znanosti i visokom obrazovanju koji regulira izbor rektora. No i prije toga, u Rijeci smatraju kako je nužno široko otvoriti raspravu o ovom pitanju, čuti različita mišljenja i doći do najoptimalnijih rješenja. Treba li povećati izbornu bazu te kako doskočiti krizi upravljačke strukture na sveučilištima samo su neka od pitanja o kojima se mozga na riječkom sveučilištu.

Tribina ‘Kako birati rektora’ | Foto: uniri.hr

Kako birati rektora? Pitanje je to o kojem u posljednjih šest mjeseci intenzivno raspravljaju upravljačke glave Sveučilišta u Rijeci. Tu su raspravu sa sveučilišnih tijela odlučili preseliti i u javnost te čuti različita mišljenja i prijedloge.

Na tribini o načinu izbora rektora početkom tjedna u Rijeci, rektorica Snježana Prijić Samaržija naglasila je važnost rasprave o načinu izbora rektora, pogotovo s obzirom na najavljeno donošenje novoga Zakona o znanosti.

– Pitanje načina izbora rektora je iznimno važno, jer je bitno imati dobre institucije, a onda i njihovo rukovodstvo. Današnji način izbora rektora, a bira ga Senat, potencijalno može imati problem lobiranja. Osim ovakvog modela izbora u posljednje se vrijeme pojavljuje mogućnost širenja izborne baze, s nekoliko varijanti, te izbor putem javnog natječaja, kazala je riječka rektorica i dodala kako je teško govoriti o najboljem sustavu, zbog čega je nužno široko otvoriti raspravu i čuti najrazličitija mišljenja.

Situacija u kojoj izbori za rektora postaju samo predstava

O konkretnijim problemima procesa izbora rektora, poput sukoba interesa i sukoba privrženosti, govorio je Nikola Baketa s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu. Istaknuo je kako akti javnih znanstvenih organizacija slabo definiraju sukob interesa te da ga je potrebno snažnije normirati. Etika, podcrtao je Baketa, itekako ima veze s izborom rektora.

– Izostanak normiranosti etičkog sustava reflektira se na izbor rektora. Iznutra, mreža ljudi može si međusobno pogodovati na različite načine te je i prije samih izbora moguće stvoriti bazu iz koje ćete crpiti potporu. Izvana, sveučilišna autonomija može se iskoristiti kao izgovor u kojekakvim situacijama, primjerice, prilikom odbijanja upravnih nadzora ili pak podnošenja ustavnih tužbi, rekao je Baketa i dodao kako u situaciji podnormiranosti sustava etike u znanosti i visokom obrazovanju, izbori za rektora postaju samo predstava.

Politički utjecaj na sveučilišta

Naglasio je i kako je puno lakše utjecati na vrlo malo izborno tijelo (Senat) te kako bi jedno od rješenja moglo biti širenje izborne baze. Ksenija Grubišić s Pravnog fakulteta u Zagrebu podcrtala je kako je zapravo lako uočljiv politički utjecaj na sveučilišta, s obzirom na to da je trenutni zakon o znanosti doživio 15 izmjena. Što se tiče izborne baze koja bira rektora, rekla je kako važeći zakon zapravo ne propisuje da je izborno tijelo nužno Senat, ali su svojim statutima sveučilišta odredila da tako jest. Dodala je i da je sklona boljim rješenjima i promjenama, no bez učestalih promjena zakona ili njegovih čestih izmjena i dopuna.

Dario Čepo, docent s Pravnog fakulteta u Zagrebu, istaknuo je kako u konceptu autonomije sveučilišta vidi začetke problema s procesom izbora rektora. Naime, kazao je, zakonske promjene svjedobno su udaljile Ministarstvo iz odlučivanja po tom pitanju i sva je moć prešla u ruke rektora. Kako je naglasio, autonomija sveučilišta trebala je zajamčiti jačanje akademskih sloboda i akademske zajednice, no danas akademska sloboda nije u srži autonomije.

Značajni demokratski deficiti kod izbora rektora

Čepo je istaknuo tri demokratska deficita kod izbora rektora.

– U prvom redu, to je netransparentnost i nevoljkost otvaranja procesa izbora prema javnosti i medijima, tu je zatim i zastupljenost studentskih predstavnika koje je izabrao iznimno mali broj studenata, i na kraju činjenica da je Senat iznimno pasivizirano i atomizirano tijelo uvjetovano ogromnim ovlastima rektora, rekao je Čepo dodajući kako bi trebalo razmisliti o opciji obvezatnosti glasovanja. Također, smatra, nužno je poboljšati reprezentativnost Senata i ne ga nužno ‘dijeliti’ po područjima, već razmotriti reprezentativnost u smislu zvanja članova Senata.

Čepo se dotaknuo i izborne baze koja bira rektora.

– Što više smanjite broj ruku koje mogu odlučivati, eksponencijalno raste šansa da taj broj ruku bude potkupljiviji. Količina moći koja postoji ovisi o tome na koliko je skupina raspršena. Na izborima 1848., prvima na kojima su izravno birani zastupnici u Sabor, biračko pravo imalo je oko 3 do 4 posto stanovnika. To je veća demokratska legitimnost od izbora rektora u hrvatskoj akademskoj zajednici, istaknuo je Čepo.

Promišljanja o izbornom modelu na Sveučilištu u Rijeci

Dekanica pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i predsjednica Odbora za statutarna pitanja Sveučilišta u Rijeci profesorica Vesna Crnić Grotić predstavila je zaključke Odbora, koji je pokušao unutar postojećih pravnih okvira dati prijedloge za demokratskiju i progresivniju proceduru izbora rektora. Kako je pojasnila, bili bi uvedeni predizbori na fakultetima. Potom bi svaka sastavnica odabrala dva kandidata i to samo one sastavnice koje imaju status pravne osobe. Nakon toga, u roku od 8 dana bili bi raspisani izbori, a onda bi Senat glasovao o tim kandidatima.

– Studenti imaju veliku ulogu u Senatu, a njihova je legitimnost zabrinjavajuća. To jest problem i to treba naglasiti. Postoji dubinska, sistemska greška u načinu na koji se izabiru predstavnici studenata. Druga skupina koja treba biti isključena iz glasovanja jesu pročelnici odjela i ravnatelji ostalih sastavnica, jer oni ovise direktno o rektorovoj volji. Kod uvođenja vanjskih kandidata, mislim da bismo trebali biti oprezni, jer to otvara vrata uplivu politike, rekla je Crnić Grotić.

O modelu izbora rektora kojega predviđa nacrt prijedloga Zakona o znanosti na kojemu radi resorno Ministarstvo govorio je Frane Staničić s Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Što bi trebao donijeti novi zakon?

– Bit će predloženo da rektor ne mora nužno biti zaposlenik institucije za koju se bira i da ne mora biti redoviti profesor, ali morat će biti vrhunski znanstvenik ili umjetnik. Nacrt također i predviđa 2 modela sveučilišta: sadašnji model i tzv. distributivni model (po uzoru na austrijski model). Izbor rektora ostavlja mogućnost javnog poziva ili javnog natječaja iz redova šire akademske zajednice. Sveučilišta bi mogla izabrati koji model žele za sebe. U distributivnom modelu rektora ne bira Senat, nego Savjet od 9 članova. Provodi se javni natječaj nakon kojega Senat predlaže Savjetu tri najbolja kandidata, pojasnio je Staničić ideje iz prijedloga novoga Zakona o znanosti kojega priprema Ministarstvo znanosti.

Igor Radeka iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja u konačnici je zaključio kako s obzirom na dugi staž i sindikalni rad tijekom kojeg prati ovu tematiku nije pretjerani optimist.

– Istraživanje koje je Nezavisni sindikat proveo 2016. godine pokazalo je kao jedan od ključnih problema krizu upravljačke strukture na sveučilištima i to je jasna pokazatelj da nešto treba mijenjati. Ako u Zagrebu 70 ljudi izabire svojeg čelnika, a to je samo 1% od ukupnog broja ljudi, to je svakako premala izborna baza, smatra Radeka, zaključujući kako nije slučajno da se o ovoj temi otvoreno raspravlja upravo na Sveučilištu u Rijeci.

________________________________

*Tribinu ‘Kako birati rektora – potrebe i mogućnosti revizije izbora’ organizirala je Udruga za razvoj visokog školstva ‘Universitas’ na Kampusu Sveučilišta u Rijeci.