Meksička avantura studentice iz Zagreba: Meksiko je istovremeno predivan i užasno opasan
Studentica pete godine komparativne književnosti i
španjolskog, Zagrepčanka Ela Varošanec, dobila je
stipendiju Sveučilšta zahvaljujući kojoj je šest
mjeseci provela u Mexico Cityju slušajući predavanja
na prestižnom privatnom sveučilištu. Kako se snašla u
jednom od najmnogoljudnijih, ali i najopasnijih
gradova na svijetu, kakvo je iskustvo studiranja tamo
te bi li ikad živjela tamo otkrila je u razgovoru za
portal Srednja.hr.
Galerija 10 Fotografija
Otvori
Ela Varošanec, studentica komparativne književnosti i
španjolskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
nedavno se vratila sa šestomjesečne avanture u
Meksiku. Ona je, naime, dobila stipendiju sveučilišta
i pola godine provela u Mexico Cityju, slušajući
predavanja, putujući, ali i učeći o sasvim drugačijoj
kulturi. U razgovoru nam je ispričala koliko je
drugačije studirati, a pogotovo živjeti u jednom od
najopasnijih i najmnogoljudnijih gradova na svijetu.
Prilično visoki kriteriji za dobivanje stipendije
Razmjenu uspostavlja Sveučilište u Zagrebu kao
institucija s ostalim sveučilištima u inozemstvu. Kako
biste dobili ovakvu stipendiju, morate ispuniti dosta
oštre kriterije. – Tražili su me dva pisma preporuke,
za koje mislim da su igrali dosta veliku ulogu, a
naravno da je trebalo poslati i motivacijsko pismo i
životopis. Nisam sigurna, ali vjerujem da gledaju
akademski uspjeh, moj je prosjek otprilike 4.4. Što se
životopisa tiče, moram priznati da je moj prilično
bogat, jer se bavim s jako puno stvari – bila sam u
državnoj debatnoj reprezentaciji, a danas ih vodim u
klasičnoj gimnaziji. Radim za maticu hrvatskih
iseljenika, sudjelujem u raznim radionicama, pomažem u
lutkarskim predstavama, kao i u kazalištu. Uglavnom
imamo životopis pun različitih stvari i područja.
Dobro govorim španjolski, engleski i talijanski jezik,
i mislim da je sve to utjecalo na moje dobivanje
stipendije, ispričala je studentica.
Život u opasnom kvartu
Sav posao koji se tiče prijava i slanja svih potrebnih
stvari bio je tek početak. Trebalo je odabrati stan, i
to s popisa koji su joj poslali, iz čega se nije moglo
znati o kakvom se stanu zapravo radi. Drugi problem je
i veličina Mexico Cityja. Na kraju je odabrala stan po
prijedlogu cure koje je već živjela u njemu. Iako je
stan bio prostran, dobro uređen i u blizini kampusa,
nalazio se u iznimno opasnom kvartu u kojem nije bilo
pametno noću hodati sam. – Mexico City praktički nema
domove, jer tamo žive prljavo bogati ljudi, ali i jako
siromašni s druge strane. Stan sam mjesečno plaćala
2200 kuna, a u to je bilo uključeno sve što treba, pa
i osoba koja je jednom tjednom čistila prostorije.
Iako je kvart relativno opasan, meni se nikad nije
ništa dogodilo. Postoje jako opasni kvartovi, oni u
koje ni policija ne ulazi, no ima i sigurnih mjesta,
rekla je Ela.
‘Studiranje je prekrasno iskustvo’
Zemlja je generalno jako korumpirana i opasna, mnoga
su mjesta poznata po iznimno nasilnim pljačkama i
sličnome, no treba se znati ponašati i možete ostati
sigurni, tvrdi studentica. Svjetla točka, između
ostalog, je način studiranja na sveučilištu gdje je
dobila stipendiju. – Studiranje tamo i ovdje je nebo i
zemlja. Bitno je naglasiti da se radi o privatnom
sveučilištu, jednom od najskupljih i najprestižnijih u
zemlji, gdje semestar stoji sedam tisuća eura, no nudi
svašta. Na predavanju je najviše 25 studenata,
profesori su vrlo pristupačni – većini se govori ti,
za konzultacije su uvijek dostupni… Sveučilište je
sjajno opremljeno, no malo se pretjeruje oko
sigurnosti. Na fakultet se ne može ući bez iskaznice
fakulteta. Sami kampus ima dva košarkaša terena unutar
kompleksa, terene za tenis, rukomet i američki nogomet.
Također postoji ogromna teretana te izvannastavne
aktivnosti poput desetak borilačkih vještina, grupnih
sportova, zumbe, salse i slično, opisala je Varošanec.
Zemlja u kojoj vlada korupcija i strah
Uz studiranje i mnoge izvannastavne aktivnosti, Ela je
i dosta izlazila, no izlasci u domovini i Mexico
Cityju ne mogu se usporediti. Kao što je već rekla,
ovaj je grad vrlo opasan. Uz stalne pljačke i nasilje,
razvijena je i vrlo dobro organizirana mreža
korupcije. – Tamo vlada vrlo organizirani kaos,
postoje zakoni koji se poštuju i paralelno postoji
dobro razvijena mreža korupcije. Meksiko je druga
država najopasnija država za novinare. Od sto posto
napada na novinare, poput fizičkih napada i nasilnih
ubojstava, čak je 70 posto njih izvršeno od strane
bilo koje vrste javnih službi, rekla je studentica.
Bez obzira na brojna upozorenja, Ela tvrdi da joj se
nikada ništa loše nije dogodilo te da je sve stvar
toga kako se ponašate i koliko pazite.
‘Sve je dosta skupa priča’
Na pitanje je li stipendija dovoljna za preživljavanje
u gradu od 25 milijuna stanovnika, Ela tvrdi da bi se
moglo preživjeti, no sve skupa je vrlo skupa priča, u
koju se morala uključiti i njena majka te joj
financijski pomoći. – Stipendija je u biti pomoć, da
nisam putovala i da sam našla jeftiniji stan, dalo bi
se preživjeti. Zagrebačko sveučilište za putne
troškove izdvojilo je pet tisuća kuna, što nije ni
blizu dovoljno. Petnaest tisuća kuna potrošila sam bez
da sam uopće stigla u Mexico City. Mjesečno sam
trošila četiri do pet tisuće kuna, s time da sam
vidjela veliki dio Meksika, svaki vikend bila sam na
putu, objasnila je Ela. Najviše su joj u pamćenju
ostali Guanajuato, gdje se održava festival posvećen
Cervantesu, Guadalajara, mjesto gdje se održava jedan
od najvećih književnih sajmova na svijetu te Chiapas i
Oaxaca, jer je to ‘neki drugi Meksiko’. Kako kaže
studentica, te su dvije države kulturno najbogatije, a
ekonomski najsiromašnije. – Treba spomenuti kristalno
čisto more, plaže za koje biste inače rekli da su
fotošopirane na slikama, no zaista nisu. Ništa ne može
opisati osjećaj slobode koji imate kada ste tamo
nalazite, oduševljeno prepričava studentica.
‘Meksikanci otvoreni, no rasisti prema samima sebi’
Na spomen Meksikanaca, Ela ima oprečna mišljenja. –
Meksikanci su otvoreniji i srdačniji nego mi, pogotovo
prema strancima, Europljanima. Veliki su rasisti, no
prema sebi samima. Bijela je koža tamo znak velike
ljepote. Meksikanci se dive bjelkinjama, teško je to
opisati dok ne doživite. Cijeli je taj način
razmišljanja meni nejasan, nepoznato mi je društvo
gdje se ljudi cijene prema boji kože, a tamo je to
stvarnost i velik problem njih samih jer smatraju da
su Europljani bolji, ljepši i slično, ispričala je Ela
i kroz smijeh priznala da je tamo bila smatrana
prekrasnom, pametnom, nevjerojatnom do te mjere da su
joj pjevali pod prozorom. Prema njenim riječima,
cjelokupno društvo je telenovelizirano, a sapunice su
jako dobar odraz stvarnog života.
Vratila bi se bilo kada, no nije sigurna da bi tamo htjela živjeti
Iako studiranje u Meksiku smatra predivnim iskustvom,
Ela nije sigurna bi li se tamo vratila živjeti. –
Meksiko je divan i tamo bi se vratila bilo kada,
posjetiti prijatelje i vidjeti stvari koje nisam
uspjela. S druge strane, postoje neke stvari koje je
jako teško podnijeti. Nešto o čemu nikada ne
razmišljate, poput prava na slobodu kretanja. U
Meksiku to nije datost, postoje mnoga mjesta na koje
ne možete ići sami, pogotovo ako ste žena. Kada se
smrači nije pametno ići na neka mjeta, recimo u mojem
kvartu nije bilo pametno izlaziti po noći. Ne možete
izlaziti sami, niti se sami vraćati, pa ni taksijem
jer nije rijetkost da vas opljačkaju, objasnila je
Varošanec.
Sve su to stvari zbog kojih ova studentica nije
sigurna da bi se vratila zauvijek, no da je Meksiko
poseban, a iskustvo studiranja još posebnije, jasno je
iz cijele njezine priče.
