Mnogi članovi obitelji ovo nikada ne saznaju: Studenti istražili što mladi prolaze u tišini
U Hrvatskoj gotovo da nema znanstvenih istraživanja o iskustvima ‘autanja’ – trenutku kada osoba odluči podijeliti svoju seksualnu orijentaciju s drugima. Dvoje studenata psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Hrvoje Benčić i Lucija Kovačević, odlučili su to promijeniti. Na temelju intervjua s mladim homoseksualnim osobama istražili su kako izgleda proces prihvaćanja vlastite seksualne orijentacije i koliko na njega utječe podrška ili izostanak iste. Za svoje istraživanje su dobili i Rektorovu nagradu.
Mlada djevojka se drži za glavu | Foto: Canva
Mlade homoseksualne osobe u Hrvatskoj često prolaze kroz ključne trenutke života koji ostaju neistraženi, a jedan od tih ključnih trenutaka je i ‘autanje’ (eng. coming out). To je trenutak kada osoba odluči s bliskim osobama u svom životu podijeliti svoju seksualnu orijentaciju. Koliko je to mladim osobama u Hrvatskoj teško napraviti istražili su Hrvoje Benčić i Lucija Kovačević, studenti diplomskog studija psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za svoj su rad dobili i Rektorovu nagradu.
– Započeli smo s analizom dosadašnjih istraživanja u Hrvatskoj s LGBTQIA+ populacijom te smo ubrzo shvatili da su takva istraživanja gotovo nepostojeća. Jedina opcija bila je krenuti od same nule. Zapitali smo se koji bismo proces ispitivali, a da ga kontinuirano i jedino prolaze pojedinci seksualnih manjina te koji bi mogao predstavljati veliku premosnicu u njihovim životima. Tada nam je sinula ideja o procesu autanju. Potom smo shvatili da želimo dublje ući u problematiku i istražiti što i kako se događa pri samoprihvaćanju seksualne orijentacije, objasnili su nam Hrvoje i Lucija.
Proveli su intervjue s mladim homoseksualnim osobama: ‘Ispitali smo ih i o učincima školske i političke klime na proces autanja’
Kažu kako su se htjeli odmaknuti od klasičnih kvantitativnih istraživanja te su se na kraju odlučili za opsežne intervjue uživo s homoseksualnim osobama u dobi od 18 do 25 godina. Istaknuli su kako bi uključivanje drugih orijentacija u mali uzorak otežao ‘jasno izdvajanje tematskih cjelina i specifičnosti’.
– Intervjui su se sastoji od dva ‘bloka’ pitanja: iskustva autanja i proces samoprihvaćanja. U prvom bloku usmjerili smo se na pitanja o prvom iskustvu autanja, kasnijim iskustvima autanja i potencijalnim promjenama u istima, o iskustvima autanja različitim pojedincima (obitelji, prijateljima, kolegama…). Sudionike smo upitali i tome kako su pozitivne ili negativne reakcije okoline na autanje utjecale na njih i sljedeća iskustva autanja. Osim toga, ispitali smo ih i o učincima školske i političke klime na proces autanja. U drugom bloku smo se usredotočili na pitanja o samoprihvaćanju. Ispitivali smo sudionike o procesima i iskustvima koji su njima bili ključni u samoprihvaćanju. Pitali smo ih i o smjeru odnosa autanja i samoprihvaćanja (je li autanje doprinijelo većem samoprihvaćanju, je li samoprihvaćanje doprinijelo većom otvorenošću pri otkrivanju vlastite seksualne orijentacije…). Intervju je u prosjeku trajao od 45-60 minuta, opisali su Hrvoje i Lucija.
‘Najčešće su se prvo autali prijatelju, a najviše izazova i strahova pri autanju su spominjali vezano za članove obitelji’
Jedno od važnijih i neočekivanih spoznaja koji su otkrili u svom istraživanju je to što su otkrili da je procesa autanja i samoprihvaćanja zapravo povezan, odnosno kružan. Rezultati koje su dobili pokazuju da su autanje i samoprihvaćanje dinamični procesi koji ovise o podršci drugih i iskustvima iz okoline.
– Kad osoba počne prihvaćati sebe, lakše se odlučuje otvoriti drugima, a pozitivne reakcije iz okoline (posebice od strane obitelji i prijatelja) dodatno jačaju njezino samoprihvaćanje i potiču daljnje autanje. No, ako su reakcije negativne, taj se proces može zaustaviti ili usporiti. Nadalje, pokazalo se da su sudionici ovog istraživanja često opisivali uporabe procjene rizičnosti autanja pojedinoj osobi prije samog autanja. Pokušavali su predvidjeti otvorenost i stupanj inkluzivnosti osobe kojoj su se željeli autati te su shodno tome odlučili autati toj osobi ili ne. Najčešće su se prvo autali prijatelju, a najviše izazova i strahova pri autanju su spominjali vezano za članove uže i/ili šire obitelji, navode.
‘Nismo primijetili razlike u obrascima odgovora u iskustvima samoprihvaćanja s obzirom na rod’
Uz to, školska i politička klima bi također mogle biti presudan faktor u spremnosti na autanje i samoprihvaćanje. Ali, kažu, treba uzeti u obzir da rezultati ovog istraživanja vrijede samo za određeni kontekst te se ne mogu izravno generalizirati na širu populaciju mladih odraslih homoseksualnih pojedinaca.
– Kako naše istraživanje nije kvantitativne prirode, ne možemo pričati o generalnim razlikama između dvije ili više skupine (dobne, rodne ili drugih skupina), već možemo samo opisivati zamijećene obrasce u odgovorima. Primjerice, zanimljivo je spomenuti da nismo primijetili razlike u obrascima odgovora u iskustvima samoprihvaćanja s obzirom na rod (muškarci, žene i rodno nebinarni pojedinci pokazali su sličan obrazac odgovora). Kako smo se ograničili na dobnu skupinu 18-25 godina, nismo zamijetili drugačije podatke kod pojedinaca s različitim brojem godinama. U nekoliko smo odgovara, primijetili da bi se sudionici iz ruralnijih dijelova Hrvatske mogli razlikovati vezano za proces samoprihvaćanja, u odnosu na sudionike iz centralne Hrvatske. Stoga, bilo bi interesantno provesti kvantitativno istraživanje u kojem bi se ispitivale ove razlike, naglasili su Hrvoje i Lucija.
U intervjuu su ih pitali i za savjete drugima oko autanja: ‘Bit će u redu’
Na pitanje koliko je bilo teško pronaći sugovornike za njihovo istraživanje, odgovaraju da nije bilo teško zahvaljujući udrugama poput Iskorak i KALEIDOSKOP koje djeluju u Zagrebu i promiču prava i vidljivost LGBTI+ osoba. Oni su im, kažu, velikodušno priskočili u pomoć.
– Na društvenim mrežama nismo uspjeli zahvatiti veći broj sudionika te je jedna od hipoteza da su pojedinci koji su aktivni u LGBTI+ grupama više otvoreniji pričati o iskustvima autanja i samoprihvaćanja. Puno je teže bilo odbiti potencijalne sudionike, kako smo imali rigorozan set kriterija za uključivanje u istraživanje – pojedinci homoseksualne orijentacije, u dobi od 18 do 25 godina, čije je prvo iskustvo autanja bilo prije 6 ili više mjeseci, objasnili su Hrvoje i Lucija.
Na samom kraju intervjua svoje su ispitanike zamolili da daju savjete za nekoga tko tek započinje s procesom autanja, u stilu da bi taj savjet rekli i mlađoj verziji sebe. Neke od tih poruka su sljedeće: ‘Bit će u redu’; ‘Uvijek se može naći netko tko će pomoći, biti podrška i prihvatiti’; ‘U redu je ne biti u potpunosti siguran i uzeti si vremena za promišljanje i istraživanje’; ‘Treba ići svojim tempom i ne stavljati pritisak na sebe, jer coming out je vlastita odluka i u redu je i ne reći i osjećati se nespremno’; ‘Dobro je razgovarati s nekim ili zapisivati vlastite misli’.
