Nagrađeni studenti upozorili na mračnu statistiku: Skoro svaki treći student doživljava patološke razine stresa
Studenti psihologije s Fakulteta hrvatskih studija, Iva Ignjačić i Petar Obad, dobili su Rektorovu nagradu za istraživanje koje ispituje što je zajedničko studentima koji su u anonimnom upitniku rekli da imaju mentalnu bolest. Istraživanje pokazuje da studenti koji znaju više o mentalnom zdravlju češće i priznaju da se bore s mentalnim bolestima te da studenti koji kažu da su emocionalno stabilniji rjeđe tvrde da imaju mentalne bolesti. Prema već postojećim nalazima, svaki peti do čak svaki treći student, ispunjava kriterije za barem jedan mentalni poremećaj.
Iva Ignjačić i Petar Obad su među dobitnicima Rektorove nagrade | Foto: Privatna arhiva
Ove godine 108 studentskih radova bit će nagrađeno Rektorovom nagradom za akademsku godinu 2024./2025. Rektorova nagrada dodjeljuje se za najbolje studentske znanstvene i umjetničke radove, posebne natjecateljske uspjehe pojedinaca ili timova te za društveno koristan rad u akademskoj i široj zajednici. Svečana dodjela Rektorove nagrade održat će se u četvrtak 6. studenoga 2025. u 10 sati na Sveučilištu u Zagrebu, odnosno u zgradi SEECEL-a, a dobitnici nagrade morat će izraditi i postere svojih radova koji će biti izloženi u SEECEL-u od 6. do 14. studenog.
Među dobitnicima Rektorove nagrade iz kategorije društvenih znanosti ove godine su Iva Ignjačić i Petar Obad s Fakulteta hrvatskih studija, koji su napisali rad na temu ‘Prediktori samodijagnosticiranja mentalnih poremećaja kod studenata Sveučilišta u Zagrebu’.
Cilj njihovog istraživanja bio je ispitati mogu li odabrane varijable predvidjeti samoidentifikaciju s mentalnim poremećajima. Istraživanje je provedeno na studentima Sveučilišta u Zagrebu u dobi od 18 do 25 godina, a uključene varijable su spol, dob, stupanj religioznosti, stupanj povjerenja u znanost, Velikih pet osobina ličnosti (ekstraverzija, ugodnost, savjesnost, emocionalna stabilnost i intelekt), dimenzije kiberohondrije (ekscesivnost, kompulzivnost, tjeskobu i traženje profesionalnog mišljenja) te zdravstvena pismenost u području mentalnog zdravlja.
Najveći problem je bilo prikupljanje uzorka
Podatke su prikupljali putem online ankete, a ispitali su više od 300 ispitanika, od kojih je u daljnju analizu bilo njih 284 uključenih. Najveći problem izazvalo im je prikupljanje uzorka jer se studentima ne daju rješavati ankete, s kojima ih se često ‘bombardira’. Kažu da nisu odustali i da su na kraju našli i više nego dovoljno ispitanika.
– Od bitnijih nalaza našega istraživanja možemo istaknuti srednju negativnu povezanost između samoidentifikacije i emocionalne stabilnosti. Isto tako, provedbom regresijske analize, emocionalna stabilnost pokazala se i kao najznačajniji prediktor samoidentifikacije uz zdravstvenu pismenost u području mentalnog zdravlja. Preciznije, višom emocionalnom stabilnošću može se predvidjeti manje samoidentificiranja, dok bi kod više zdravstvene pismenosti u području mentalnog zdravlja samoidentifikacija bila vjerojatnija, objašnjavaju studenti.
Kažu da im je nalaz vezan za emocionalnu stabilnost bio očekivan, budući da osobe niže emocionalne stabilnosti, odnosno one s izraženijim neuroticizmom, češće doživljavaju intenzivne emocionalne reakcije, lakše podliježu stresu i sklonije su interpretiranju svakodnevnih poteškoća kao simptoma mentalne bolesti. Objašnjavaju da takva osobina može povećati ranjivost na doživljaj vlastite mentalne problematike i potaknuti potrebu za samoidentifikacijom s mentalnim poremećajima.
Studenti doista često žive pod većim stresom
Ispitanici koji su bolje upućeni u mentalno zdravlje mogu lakše prepoznati simptome, a nagrađeni studenti, objašnjavaju da se time i normalizira i destigmatizira razgovor o mentalnim poteškoćama, zbog čega su i otvoreniji reći da se suočavaju s mentalnim bolestima. Dodaju da njihovi nalazi mogu pomoći u osmišljavanju edukativnih sadržaja koji mogu pomoći studentima da bolje razliku simptome od poremećaja. Također smatraju da nalazi o povezanosti emocionalne stabilnosti i samoidentifikacije mentalnih bolesti upućuju na potrebu razvoja otpornosti na stres kod mladih, kako bi se ublažila sklonost doživljavanja svakodnevnih poteškoća kao znakova psihopatologije.
Literatura iz psihologije snažno sugerira da studenti zaista često žive u većem stresu i češće imaju psihičke poteškoće u usporedbi s općom populacijom. Tako različita istraživanja navode da od 20 posto, pa do čak 40 posto studenata ispunjava kriterije za barem jedan mentalni poremećaj, što je, ovisno o istraživanju, od svakog petog do i više od svakog trećeg studenta.
– Razdoblje studiranja neminovno je stresno te ovdje opet želimo istaknuti važnost usvajanja vještina za nošenje sa stresom, koji je uvelike povezan s razvojem psihopatologije. Iako svi studenti proživljavaju stresna razdoblja, meta-analize pokazuju da više od 30 posto studenata tijekom svog studiranja doživi patološku razinu stresa, pričaju nam sugovornici.
‘Važno je i kritički razmišljati o toj temi’
Iako se o mentalnom zdravlju sve otvorenije govori, u konzervativnim krugovima ono je i dalje tabu tema. Naši sugovornici smatraju da je ono neodvojivo od fizičkog zdravlja. Upozoravaju da otići kod stručnjaka za mentalno zdravlje kada postoji potreba za tim, još nije jednako prihvaćeno kao otići kod liječnika kad imate prehladu. Mladi danas otvorenije pričaju o mentalnom zdravlju, no nije bitno samo koliko se priča, već i kako.
– S obzirom na nalaze prijašnjih i onaj dobiven u našem istraživanju, nije bitna samo kvantiteta, nego i kvaliteta, odnosno nije dovoljno samo sve više pričati o tome, nego je važno kritički razmišljati i informirati se iz pouzdanih i valjanih izvora, kako ne bi došlo do toga da pojedinci pojedine tegobe tumače kao nužno simptome nekih mentalnih poremećaja. Dakle, mladi su danas otvoreniji po tom pitanju, ali još je dug put od toga da ta tema bude u potpunosti prihvaćena u društvu i da se na probleme mentalnog zdravlja gleda u potpunosti ravnopravno s problemima fizičkog zdravlja, poručuju Iva Ignjačić i Petar Obad.
Radi dizanja svijesti predlažu više edukacija na svim razinama obrazovanja, ali naglašavaju da je važno doprijeti i do društvenih skupina koje nisu toliko u dodiru s temom mentalnog zdravlja, jer inicijative obično dopiru do ljudi koji su već upućeni u područje.
Fakultet hrvatskih studija | Foto: Fakultet hrvatskih studija web stranica
‘Tijekom cijelog studija većinu smo vremena proveli zajedno’
Oboje su studenti prve godine diplomskog studija psihologije na Hrvatskim studijima, a kažu da su se već nakon prvih nekoliko tjedana uvjerili da na fakultetu vlada iznimno topla i ugodna atmosfera. Budući da je studenata manje nego na drugim fakultetima, kažu da su se svi imali prilike upoznati te profesorima nisu samo broj, već ih većinom poznaju.
– Studiranje na Fakultetu hrvatskih studija bismo preporučili svakome tko iskazuje interes za društvena i humanistička pitanja, a studij psihologije posebno onima koje zanima rad s ljudima, psihologija, upoznavanje i razumijevanje unutarnjih procesa, kako su ljudi međusobno slični, ali i kako se međusobno razlikuju. Još jedne od glavnih tema na studiju psihologije su naravno mentalno zdravlje i mentalni poremećaji, koje se provlače kroz cijeli niz kolegija, pričaju studenti.
Dodaju da imaju priliku i slušati razna iskustva iz prakse i skupiti dodatna praktična znanja koja će im jednog dana biti od velike koristi kada završe studij i počnu raditi, jer njihovi profesori nisu samo teoretičari. Studenti su nam ispričali i što ih je potaknulo da se prijave za Rektorovu nagradu.
– Tijekom cijelog dosadašnjeg studija, većinu smo vremena proveli zajedno, neovisno jesmo li bili na predavanju, gubili se Kampusom tijekom rupe u rasporedu, ili u obližnjem kafiću. Sukladno tome, zajedno smo radili i na velikom broju seminarskih zadataka te smo skupa otkrivali što nas zanima i u kojem bismo se smjeru željeli kretati. Tijekom jednog kolegija na trećoj godini, dok smo razmišljali o mogućim istraživačkim pitanjima, zaključili smo da bismo se željeli usmjeriti prema zdravlju studenata. Primijetili smo kako se termini vezani uz mentalne poremećaje itekako olako shvaćaju i koriste među studentima, stoga smo se odlučili baviti temom samodijagnoze, pričaju nam.
‘Plan je da plana nema’
Kad su se uhvatili proučavanja literature, vidjeli su da baš tu postoji rupa u empirijskom istraživanju. U zadatku ih je vodila profesorica Katarina Jelić, a mentor im je bio profesor Vanja Kopilaš. Kažu da su ponosni jer su, osim što su dobili Rektorovu nagradu, doista uspjeli doći do novih spoznaja u psihologiji.
Za kraj smo ih pitali što planiraju nakon faksa, a oni su nam duhovito rekli da su pitanja iz statistike puno lakša od toga. Slažu se oko jednog: plan im je da plana nema.
– Iako oboje imamo zacrtane neke životne ciljeve, svjesni da nerijetko životne okolnosti odvedu skroz neplaniranim putem, zaključili smo da nas ništa ne može iznenaditi ako isprva nemamo zacrtano kako moramo djelovati. Smatramo da je najbolja opcija biti fleksibilan, a pri tome ne odustajati od onoga čemu težimo. Sve dok imamo zacrtano što želimo ostvariti, nije bitno hoćemo li do tamo doći jednim ili drugim putem. Definitivno je prva stavka diplomirati i pronaći posao u struci kako bismo odradili pripravnički staž i u potpunosti si otvorili vrata svih mogućnosti psihološke djelatnosti, a nakon toga, vidjet ćemo kuda će nas život odvesti, ali u svakom slučaju vjerujemo da ćemo se snaći i nadamo se da ćemo uspjeti u svojim naumima, zaključili su studenti psihologije.
