Naš profesor u radovima je pokazao da žiriji na Eurosongu možda baš i nemaju smisla
U eurovizijskom smo tjednu kada se u švicarskom Baselu 37 zemalja bori za pobjedu. I ove godine pobjednika bira publika i žiri u omjeru 50:50. Baš to zainteresiralo je profesora s FOI-ja Nikolu Kadoića koji je u znanstvenom radu analizirao kako na tom natjecanju glasa žiri i koliki oni utjecaj imaju na rezultate. Kako nam kaže, rezultati pokazuju da organizatori baš i nisu uspjeli osigurati objektivnost natjecanja vraćanjem žirija, kojeg nije bilo od 2003. do 2008. kada je pobjednika birala samo publika.
Nikola Kadoić na konferenciji CECIIS 2024. (Conference on Information and Intelligent Systems) | foto: privatna arhiva/FOI
Nikola Kadoić, izvanredni profesor na Fakultetu organizacije i informatike (FOI) Sveučilišta u Zagrebu, nastavno i znanstveno je aktivan u području odlučivanja. Jedno od mjesta odlučivanja su i glazbena natjecanja, među kojima je jedan od dugovječnijih svakako Eurosong. Tamo se različite države bore za pobjedu, a odlučuju publika i žiri u omjeru 50:50. Upravo to ponukalo je Kadoića da počinje analizirati matematički model koji je u pozadini odabira pobjednika tog natjecanja. Kadoić priznaje, tu se ne radi o nekoj posebnoj ljubavi prema Eurosongu nego više prema analitici.
– Dodatni poticaj za provedbu konkretnijih analiza došao je 2023. godine kada je Let 3 ostvario relativno slabi rezultat od strane stručnog žirija, a jako dobar rezultat od strane publike. To nije bilo prvi put da je neki naš izvođač iskusio ovakvu situaciju. Slično se dogodilo i Jacquesu Houdeku nekoliko godina prije. Jednostavno pitanje koja se nametnulo je – koji su argumenti koji opravdavaju da stručni žiriji imaju toliki utjecaj na rezultate natjecanja, započinje Kadoić u razgovoru za srednja.hr.
‘Osnovna ideja organizatora vezana uz osiguranje objektivnosti natjecanja nije ispunjena’
Sada tako Kadoić broji tri znanstvena rada o Eurosongu. Osim onog o Baby Lasagni i razlozima zašto nije pobijedio u 2024. godini, recentno je s kolegicama Nikolinom Žajdelom Hrustek i Majom Gligorom Marković objavio rad o tome mogu li žiriji objektivno procijeniti kvalitetu pjesama.
– Organizator Eurosonga vratio je žirije natrag na Eurosong kako bi se osigurala objektivnost natjecanja budući da su identificirane slabe strane u glasovanju publike kao što su glasovanje za susjedne zemlje i glasovanje dijaspore. Iako je inicijalna ideja organizatora ispravna, upitno je da li je ona realizirana. Naime, polazeći od teza da postoje više ili manje kvalitetne pjesme – s jedne strane, i da žiriji imaju sposobnost raspoznati kvalitetu pjesmama – s druge strane, za očekivati je da će žiriji u najmanju ruku slično rangirati pjesme. Ako žiriji ne bi slično rangirali pjesme, to znači da ili ne znaju raspoznati kvalitetu pjesama, ili su definicija kvalitete i/ili način njezinog raspoznavanja nejasni. Koji god da bi razlog bio, nametnuo bi se zaključak da osnovna ideja organizatora vezana uz osiguranje objektivnosti natjecanja nije ispunjena, pojašnjava nam profesor.
Publika na konferenciji CECIIS 2024. (Conference on Information and Intelligent Systems) | foto: privatna arhiva/FOI
To su istražili tako da su ispitivali sličnosti u glasovanju žirija različitih zemalja. Uzeli su sva održana Eurosong natjecanja od 2017. do 2023., dakle šest natjecanja jer je Eurosong u 2020. otkazan zbog korone, i za svaku godinu računali korelacije svakog nacionalnog žirija sa svim ostalim nacionalnim žirijima.
– Metoda koja je korištena zove se Spearmanov koeficijent korelacije ranga. Njegove vrijednosti kreću se u intervalu od minus jedan do jedan. Negativne vrijednosti blizu minus jedan značile bi da su dva žirija suprotno rangirali pjesme: ono što je jednom žiriju najbolja pjesma, drugome je najgora i tako za sve pjesme. Pozitivne vrijednosti blizu jedan označavaju poklapanje rangova dva žirija. Vrijednosti oko nula označavaju da nema sličnosti, to jest korelacije između dvije rang liste pjesama. Prosječni iznos svih 4.771 ovakvih korelacija za svih šest godina iznosi 0,3, što ukazuje na vrlo nisku ili nikakvu korelaciju. S obzirom na cilj organizatora oko vraćanja žirija u natjecanje, ovdje se očekivao znatno viši broj. Ovakav rezultat sugerira da inicijalni cilj organizatora vezan uz vraćanje žirija u natjecanje nije postignut: nacionalni žiriji međusobno različito vide kvalitetu pjesama, ili zbog nemogućnosti članova žirija da objektivno prepoznaju kvalitetu, ili zbog toga što je nejasno što je kvaliteta i kako objektivno razlikovati višu ili manju kvalitetu. S druge strane, napravili smo istu analizu na razini nacionalnih publika i tu je korelacija bila 0.45. Dakle, publike različitih zemalja su međusobno više usuglašene nego žiriji različitih zemalja međusobno, navodi Kadoić.
‘Načelno bi povećanje broja članova žirija moglo donijeti neke dobrobiti, no to tek treba dokazati’
– Kako žiri ima gotovo 50 posto utjecaja na konačni rezultat, a istovremeno uzevši u obzir njihove probleme oko objektivne evaluacije kvalitete pjesama, dolazimo sve češće do situacije u kojoj pobjeđuje izbor žirija, zbog čega se javlja nezadovoljstvo publike. Problem postaje tim veći kad je ukupni pobjednik tek peti izbor publike kao što se dogodilo prošle godine. Ironija je na vrhuncu dok se sjetimo trajnog slogana Eurosonga – United by music. Kako da se ujedinimo dok se moramo složiti s nečim što je naš tek peti izbor? Stoga u istraživanju zaključno predlažemo da se naprave modifikacije modela glasovanja, ističe Kadoić.
Što se konkretno Hrvatske tiče, ona se smjestila na osmo mjesto između 43 zemlje prema poklapanju rangova žirija i publike i na četvrto mjesto u smislu prosječnog odstupanja poklapanja rangova žirija i publike od aritmetičke sredine tijekom šest godina. Na primjer, naš žiri je u 2018. mislio prilično drugačije od publike. Primjerice, tada je publika Srbiji dala 12 bodova, a žiri nula. Pobjednici Netti iz Izraela hrvatski žiri je dao 10 bodova, a publika 6.
– Ako su generalno odudaranja jako niska, znači da se bodovi žirija i publike jako poklapaju i onda nema potrebe za postojanjem i žirija i publike. Jer isto misle. Ako su generalno odudaranja visoka, znači da publika i žiri misle različito i ima smisla da postoje u modelu glasovanja, ali moramo imati snažne argumente za njihovo postojanje. Argument da žiriji osiguravaju kvalitetu i objektivnost natjecanja, prema rezultatima našeg istraživanja nije praktično ostvaren. Načelno bi povećanje broja članova žirija moglo donijeti neke dobrobiti, no to tek treba dokazati provođenjem adekvatnih istraživanja, veli Kadoić.
Profesor nam otkrio i svoje najdraže eurovizijske pjesme
Kadoića pitamo što bi učinio kada bi bio na čelu Europske radiodifuzijske unije (EBU) koja organizira Eurosong. Prvo bi, naravno, započeo s analizom podataka koji nisu dostupni za javnost, što uključuje podatke vezane uz pojedinačno glasovanje članova nacionalnih žirija.
– Također, trebalo bi istražiti postoje li načini mjerenja onih aspekata koji se odnose na loše strane glasanja od strane publike, glasanje za susjede i glasanje dijaspore, i potom pokušati ciljano kreirati odgovarajuća pravila u modelu glasovanja. Bitno je da za svaki element iz modela glasovanja utvrdimo argument, ili više njih, zbog čega on treba biti u modelu glasovanja i da smo sigurni da istovremeno on ne uzrokuje neku nuspojavu. Savršeni model je nemoguće postići, no treba uvijek tražiti mogućnosti za poboljšanje. S obzirom da se glazba stvara za publiku, publika bi mogla imati veću ulogu u natjecanju. Žiri bi mogao imati neku svoju posebnu nagradu, kao što uostalom postoje i neke druge nagrade na Eurosongu. Na primjer, Marcel Bezençon nagrade, Barbara Dex Award/You’re a Vision Award, zaljučuje Kadoić, a na naše pitanje dodaje i da su mu najdraže pjesme s Eurosona Volare, Waterloo, Hold me now, od naših Nostalgija, Sveta ljubav, Marija Magdalena i Rim Tim Tagi Dim.
