Osječka dekanica među najutjecajnijima je u svijetu: ‘Vrhunska znanost se može raditi i u Hrvatskoj’
Činjenica da se ponovno našla među najcitiranijim znanstvenicima svijeta za osječku dekanicu Stelu Jokić je prije svega poticaj, a ne odredište. Vjeruje da se vrhunska znanost može stvarati i u Osijeku pa zato u svom mandatu želi poticati rast svog fakulteta, jače ga povezati s gospodarstvom, ali i međunarodnom zajednicom. A dio takvog sustava trebaju biti i studenti čiji nastavnici imaju zadaću stvoriti okruženje u kojem svaki od njih može ostvariti svoj puni potencijal, smatra naša sugovornica.
Stela Jokić | foto: privatna arhiva
Za dekanicu Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeku, Stelu Jokić, praktički više nije iznenađenje da se i za proteklu godinu našla na listi dva posto najcitiranijih znanstvenika, koju svake godine objavljuju istraživači Sveučilišta u Stanfordu. Iako su joj samo 43 godine, već je ostvarila iznimne znanstvene uspjehe – Jokić je na toj listi četvrtu godinu zaredom. To je i bio povod da je kontaktiramo. Odmah u uvodu prisjeća se kada je prvi puta doznala da je uvrštena na ovu listu.
– Bila sam na fakultetu, usred radnog dana, i zapravo sam potpuno neočekivano dobila informaciju od više kolega koji su tu informaciju pročitali na internetu. U tom trenutku osjetila sam prije svega veliko zadovoljstvo i ponos i ogromnu sreću, ali i snažnu potvrdu da predan i dugotrajan rad doista daje rezultate. Takvo međunarodno priznanje uvijek je dodatni poticaj – ne samo osobni, nego i za instituciju iz koje dolazite, govori Jokić.
Bavi se vrlo važnim globalnim problemom
A kako je dospjela na ovu listu? Kada je riječ o istraživanjima koja provodi, ona se, objašnjava nam, nalaze se na sjecištu prirode, znanosti i inovacije. Znanstveno se bavi razvojem zelenih tehnika za ekstrakciju bioaktivnih spojeva iz biljnog materijala, a sve što otkrije u laboratoriju nastoji primijeniti u gospodarstvu te puno radi upravo na transferu znanja i tehnologije.
– U posljednje vrijeme moj tim i ja posebno se posvećujemo onome što se često zanemaruje – otpadu nastalom tijekom procesiranja hrane. Iako ga industrija uglavnom doživljava kao teret, taj ‘otpad’ zapravo je skriveni rudnik visokovrijednih sastavnica: antioksidansa, prirodnih boja, vitamina i raznih bioaktivnih komponenti. Primjenjujući principe zero-waste pristupa, trudimo se svaki dio biljnog materijala iskoristiti do maksimuma. Uz pomoć ekološki prihvatljivih, zelenih otapala izdvajamo vrijedne spojeve koji bi inače završili kao otpad – a koji mogu postati ključni sastojci u razvoju potpuno novih proizvoda u prehrambenoj, kozmetičkoj ili farmaceutskoj industriji. Ukratko, nastojim pokazati kako znanost može pretvoriti ono što smatramo otpadom u resurs, a inovacije učiniti alatima za čišći okoliš, održiviju proizvodnju i odgovorniju budućnost, navodi nam Jokić.
Studenti su je najbolje mogli upoznati kroz kolegije koje im je držala, poput Elemenata strojeva, Projektiranja uređaja u procesnoj industriji, Tehnološkog projektiranja, te Optimizacije i projektiranja industrijskih procesa.
– Zbog svoje nove funkcije (dekanice, op.a.) i manjeg udjela u nastavi odabrala sam da u narednom periodu predajem na kolegijima koji su moja bliska struka i moja ljubav, a to su Osnove farmaceutske tehnologije te Ekstrakcija i izolacija farmakološki aktivnih komponenti na sveučilišnom integriranom prijediplomskom i diplomskom studij Farmacija kojeg izvodimo u suradnji s Medicinskim fakultetom Osijek, kaže Jokić.
Od ove godine je dekanica
U svoj prvi dekanski mandat tek je zakoračila s početkom ove akademske godine. Na naše pitanje zašto se uopće odlučila kandidirati odgovara da je tako postupila jer vjeruje da Prehrambeno-tehnološki fakultet Osijek ima izniman potencijal za daljnji rast, snažnije povezivanje s gospodarstvom, internacionalizaciju i intenziviranje znanstvene izvrsnosti.
– Funkciju dekanice vidim kao priliku da taj razvoj strateški usmjerim i ubrzam. To je velik izazov, ali i odgovornost koju prihvaćam s entuzijazmom. Fakultet čine ljudi – nastavnici, istraživači, stručni suradnici, administracija i studenti – i upravo u sinergiji svih njih vidim prostor za iskorake koje želim ostvariti, ističe Jokić.
Nema sumnje da dekanska uloga sa sobom donosi i niz administrativnih obveza. Je li ih moguće uskladiti s radom u znanosti? Jokić priznaje da je taj dio dekanskog posla zahtjevan, no i da je sve moguće uz dobru organizaciju i snažan tim. Uostalom, dodaje, proteklih je osam godina bila prvo prodekanica za znanost, pa onda i za promidžbu i suradnju s gospodarstvom, što joj je pružilo vrlo dobru podlogu za funkciju koju trenutno obnaša.
– Upravo to iskustvo naučilo me kako balansirati strateške, administrativne i znanstvene zadaće, te sam uvjerena da ću i u novoj ulozi moći nastaviti aktivno doprinositi znanstvenim projektima i razvoju naše akademske zajednice. Smatram da su znanost i suradnja s gospodarstvom sastavni dio mog profesionalnog identiteta i ne vidim ih kao nešto čega se trebate odreći kad preuzmete upravljačku funkciju. Upravo suprotno – važno je ostati aktivan i u istraživanjima kako bi strateške odluke bile utemeljene na stvarnim potrebama i trendovima struke, kaže Jokić.
Usavršavala se u brojnim zemljama, zašto se vratila u Osijek?
A bogato iskustvo ima i po pitanju usavršavanja na institucijama u brojnim zemljama svijeta – od SAD-a, Italije, Mađarske i Njemačke do Slovačke, Srbije, Slovenije, Austrije, Francuske i Španjolske, kroz različite programe mobilnosti i stipendije. I sama potvrđuje da su međunarodna iskustva doista neprocjenjiva i vjeruje da bi ih svaki znanstvenik trebao iskusiti. No, zašto se uopće odlučila vratiti u Osijek?
– Ipak, unatoč svemu što sam vidjela i naučila, uvijek sam osjećala snažnu povezanost sa svojim fakultetom i gradom. Željela sam stečena znanja i vještine vratiti u svoju zajednicu, razvijati ih upravo na matičnom fakultetu te tako doprinijeti rastu i prepoznatljivosti naše znanstvene sredine. Prehrambeno-tehnološki fakultet Osijek danas pruža iznimno kvalitetnu istraživačku infrastrukturu, otvorene mogućnosti za međunarodnu suradnju i – što mi je osobno najvrjednije – okruženje ljudi s kojima dijelim iste profesionalne i etičke vrijednosti. Vratila sam se jer vjerujem da se vrhunska znanost može raditi i ovdje. A rezultati koje sam zajedno sa svojim timom postizala tijekom svih ovih godina potvrđuju da je to uistinu moguće i zato imamo iz mjeseca u mjesec brojne istraživače iz cijele Europe koji upravo u našim laboratorijima provode svoja istraživanja, navodi Jokić.
Tijekom karijere primila je niz priznanja i nagrada. Posebno su joj drage nagrada Utjecajna hrvatska žena 2025, Državna nagrada za znanost, Državna nagrada za promidžbu i popularizaciju znanosti, kao i nagrade Hrvatske akademije tehničkih znanosti Rikard Podhorsky i Vera Johanides. Dobitnica je i prestižne nagrade Danubius Young Scientist Award 2015 koju su joj dodijelili Savezno ministarstvo znanosti, istraživanja i ekonomije Republike Austrije te Institut za dunavsku regiju i srednju Europu.
– Svaka od tih nagrada predstavlja mi svojevrsni vjetar u leđa – potvrdu da se predan rad, upornost i znanstvena strast doista prepoznaju. Ipak, ono što me najdublje motivira nije sama nagrada, nego znatiželja, istraživački duh i želja da otkrijem nova, održiva i primjenjiva rješenja. Priznanja mi pokazuju da moj rad ima vrijednost i vidljivost, ali istodobno nose i odgovornost: da nastavim stvarati rezultate koji će koristiti studentima, znanstvenoj zajednici i gospodarstvu, te biti poticaj mladim istraživačima koji tek ulaze u svijet znanosti, odgovara nam Jokić na pitanje koliko ju motiviraju priznanja koja je primila.
Hrvatska mora riješiti problem ‘krutosti sustava’
Budući da je i sam nizala velike uspjehe već na početku karijere, među onima je koji najbolje mogu odgovoriti na pitanje što bi se trebalo mijenjati u sustavu znanosti kako bi stanje bilo povoljnije za mlade u znanosti.
– Danas mladi istraživači, u usporedbi s vremenom kada sam ja bila asistent, imaju znatno širi spektar mogućnosti: pristup brojnim programima mobilnosti, međunarodnim razmjenama, radionicama i edukacijama. To predstavlja ogroman napredak i otvara im vrata globalne znanstvene zajednice. Ipak, kako bi njihov razvoj bio još uspješniji i trajno održiv, ključno je dodatno ojačati sustavnu podršku, posebno kroz projekte i inicijative namijenjene mladim istraživačima. Takvi programi omogućuju stjecanje prvih praktičnih iskustava, razvijanje kompetencija i pripremu za prijave na veće, kompetitivne nacionalne i međunarodne natječaje. Ulaganje u mlade znanstvenike nije samo ulaganje u pojedince – to je ulaganje u budućnost znanosti u Hrvatskoj. Oni donose energiju, kreativnost i nove ideje koje dugoročno jačaju kvalitetu istraživanja, međunarodnu prepoznatljivost naših institucija i razvoj cijelog znanstvenog sustava, smatra naša sugovornica.
Gotovo svakog od najcitiranijh znanstvenika svijeta s kojima smo razgovarali pitamo isto – kada bi izdvojili jednu stvar koju akademska zajednica treba promijeniti unutar sebe, što bi to bilo. Isto pitanje postavljamo i dekanici Jokić.
– Krutost sustava. Cijeli sustav znanosti i obrazovanja trebalo bi postaviti tako da se znanstvena zajednica, a s njom i visoko obrazovanje brzo i lako prilagođava promjenama u suvremenim trendovima i potrebama realnog sektora. Znanstvenici bi trebali lakše ‘mijenjati’ područja znanosti kojima se bave kako bismo širili inter- i multidisciplinarnost, studijski programi trebali bi se u većoj mjeri moći mijenjati na razini institucije kako bi se kurikulumi lakše prilagođavali potrebama tržišta rada, a sve to trebalo bi pratiti i daleko veće financijsko ulaganje u znanost i visoko obrazovanje. Bez takvih iskoraka, naš će obrazovni sustav teško zadržati konkurentnost i relevantnost u globalnom okruženju, iako bi upravo njegova prilagodljivost i otvorenost prema promjenama trebale biti temelj napretka budućih generacija, smatra Jokić.
Nastavnici trebaju stvarati okruženje u kojem će se može iskoristiti potencijal svakog studenta
Za kraj razgovora dotaknuli smo se i onih zbog kojih fakulteti i postoje – studenata. U proteklom su razdoblju često meta kritika jer roditelji sve više preuzimaju uloge koje bi sami trebali obavljati, na primjer, zovu referadu umjesto da to učini sam student. Jokić kaže da se i njima to povremeno dogodi, najčešće kada su u pitanju brucoši.
– U takvim situacijama uvijek nastojimo pristupiti profesionalno i ljubazno, ali i jasno naglasiti da je studij vrijeme u kojem mladi ljudi razvijaju samostalnost, odgovornost i profesionalnu zrelost – a upravo su to kompetencije koje neće steći ako netko drugi komunicira umjesto njih, kaže Jokić.
Podcrtava, razlike između starijih i novijih generacija studenata zasigurno postoje, no ona ih promatra prvenstveno kao rezultat dubokih društvenih i tehnoloških promjena, a ne kao prednost jednih nad drugima. Ipak, svaka generacija ima potencijal, a nastavnici su ti koji bi se trebali prilagoditi njima, zaključuje.
– Starije generacije rasle su u okruženju koje je poticalo strpljivost, temeljitost i učenje iz knjiga, pa su često pokazivale veću dugoročnu koncentraciju i stabilnije zadržavanje znanja. Današnji studenti, s druge strane, oblikovani su digitalnim okruženjem u kojem su informacije dostupne trenutačno, a ritam života izrazito ubrzan. Zbog toga brzo savladavaju nove digitalne tehnologije, ali kod dijela studenata primjetan je manjak dugotrajnog fokusa i ustrajnosti – vještina koje su starije generacije prirodno razvijale. U konačnici, vjerujem da se potencijal svake generacije može maksimalno iskoristiti ako se mi kao nastavnici prilagodimo njihovim specifičnostima, moderniziramo metode rada i stvorimo okruženje u kojem svaki student može ostvariti svoj puni potencijal. Upravo u toj prilagodljivosti leži snaga i budućnost akademske zajednice, zaključuje naša sugovornica.
Pridružite se našem Instagram kanalu.
