Ovako svako jutro u 6 izgleda najveći studentski dom u Hrvatskoj: ‘Kao prognani kršćani kroz povijest’
Ni mrkli mrak i magla vani, ni činjenica da je petak u šest sati ujutro, ne zaustavljaju studente da dođu na misu zornicu u studentskom domu Stjepan Radić u Zagrebu. Neki su možda samo navukli jaknu na pidžamu, govori svećenik, drugi su se malo više sredili, ali namjera im je ista – tamo su, kažu nam, jer im Gospodin pomaže raditi oko srca i spasenja.
Galerija 11 Fotografija
Otvori
– Pitali su me prijatelji da dođem i ovo mi je lijep način povezivanja da dolazimo svi zajedno, a ujedno lijepa priprema za Božić. Malo se disciplinirati i podnijeti neku žrtvu. Jako mi je fora ovakvo što vidjeti u studentskom domu. Svi koji dođemo smo studenti i mislim da je super što su ovako organizirali.
Priča nam tako studentica Martina jutros netom prije šest sati ispred kino dvorane Forum u studentskom domu Stjepan Radić u Zagrebu, najvećem u Hrvatskoj s više od 4.000 stanara. Tamo se svakim radnim danom u šest ujutro okuplja stotine studenata na misama zornicama pod organizacijom studentskog kapelana. Na improviziranom oltaru na pozornici kina stoje svijeće, kalež i hostije, a studenti usto pjevaju i sviraju.
Svećenik: ‘Mudrost je to velika da brinemo o svom duhovnom životu’
– Mi smo došli ovoga jutra ovdje zato što nemamo tvrdo srce. Uspjeli smo se ustati ujutro. Nekome je bilo teže, nekome lakše, netko je samo na pidžamu navukao jaknu, netko se uspio malo i srediti. Ali došli smo ovdje ujutro da nam Gospodin pomaže raditi oko našeg srca i oko našeg spasenja. Mudrost je to velika da brinemo o svom duhovnom životu, ali i da znamo prepoznati ono što nam Bog govori o našim životima. Svakom od nas ovdje drukčije govori. Nekom brucošu na jedan način – došao si ovdje hrabro, nastavi sa svojim fakultetom, nastoj tako izgrađivati društvo, nekome tko je pri završetku fakulteta da ga ohrabri za neke nove korake u njegovu životu. Gdje god bili, da budemo stvarno ljudi i kršćani koji proslavljuju svog Gospodina. Ali i da ne budemo samo oni koji znaju kritizirati sa strane, već oni koji znaju izgrađivati sebe s gospodinom i njegovom svetom Crkvom, kazao je u propovijedi don Ivan Dvoraček iz župe Duha Svetoga na Jarunu, a uz njega je bio i don Ivan Šibalić.
Ovog jutra na zornici nije bio studentski kapelan, ujedno zaposlenik SC-a don David Leskovar. Svećenik koji je vodio misu rekao nam je da ga izvanredno nema zbog drugih obveza, ali da kapelan inače vodi misu od ponedjeljka do četvrtka. Htjeli smo mu postaviti nekoliko pitanja, no kazao je kako bi bilo bolje da se obratimo samom kapelanu. Podsjetimo, kapelan nas je pozvao na mise zornice od ponedjeljka do petka u šest ujutro kako bi se upoznali s njegovim radom, a još uvijek čekamo njegove odgovore na pitanja koja smo mu postavili.
– I ja sam kao student ovdje od 2010. do 2015. dolazio na mise zornice. Postojala je jedna uzrečica tada, da Sava ima dušu, ali da je ona nestala kad su obnovljeni paviljoni. No, zapamtite, nisu zgrade duša, nego vi. I dalje izgrađujte i gradite ovaj dom i društvo, rekao je pri kraju propovijedi svećenik, a tijekom nje govorio je i o negativizmu koji se pojavljuje u nogometu zbog negativnih komentara pojedinaca oko sudaca ili trenera, što, napomenuo je, stvara problem tvrdoće srca i ravnodušnosti.
‘Fora mi je. Kao prognani kršćani kroz povijest’
Na mise dolazi i student Mate. Smatra da je odličan početak dana pomoliti se, poslušati Božju riječ i iskoristiti to pripremno vrijeme došašća pred Božić.
– Ustajem se prije šest, ali dobra motivacija su i svi drugi koji idu na zornice jer znaš da nisi jedini i da se svima spava. Korisno je također početi raditi u sedam nakon zornice i kavice. Ranije sam išao neredovito na zornice, a zadnjih nekoliko godina sam počeo ići svakodnevno, uglavnom radi zornica na Savi jer veliki učinak ima tako velika masa mladih ljudi. Mislim da je to super prostor za zornicu te da velik broj ljudi krene dolaziti jer je jako blizu. Fora mi je. Kao prognani kršćani kroz povijest, navodi Mate.
Nakon mise koja traje pola sata dio studenata zaputio se na fakultet, dio nazad u svoje sobe, dok su mnogi stali u red za doručak u menzi koja se otvara nešto kasnije, u sedam sati ujutro. Neki su pak ostali u kino dvorani kod svećenika na ispovijedi ili u molitvi.
– Tijekom svake zornice osjetim posebnu zahvalnost i utjehu što mi pomaže da ostanem vedra kroz cijeli dan. Uz to pripreme me za blagdansko raspoloženje. Jednom je jedan svećenik spomenuo da je svaki odlazak na misu svojevrsni oblik žrtve koju prihvaćaš kako bi pravilno slavio Boga. Lako je ostati doma, ali korisnije je spremiti se i otići. Motivaciju pronalazim u tome što znam koje će mi osjećaje boravak ondje probuditi i kako ću se osjećati nakon. Nije ugodno probuditi se u 5:30 i hodati po mraku, ali nama na Savi to hodanje traje tri minute pa se za to isplati stisnuti zube. Rekla bih da je prostor u dvorani kvalitetno iskorišten. Znam da nije Crkva, ali istovremeno vjerujem da je predivno i važno slaviti Boga bilo gdje, gdje se ljudi mogu okupiti u miru i zajedništvu, zaključila je studentica Ozana.
Pridružite se našem Instagram kanalu.
