Preminula profesorica Dijana (53), studenti su je obožavali: ‘Božuri koje je posadila još će dugo cvasti’
Tužna vijest stiže s Veleučilišta u Križevcima. U dobi od 53. godine preminula je profesorica Dijana Horvat. Nekrolog koji je objavilo Veleučilište svjedoči tome koliko je bila omiljena i među kolegama, ali i studentima kojima je nesebično prenosila znanje. Često je radila i poslove koji nisu bili u opisu njenog radnom mjesta – brinula o kućnim ljubimcima u Ratarni i uređivala cvjetnjake Veleučilišta. Od studenata, koje je uvijek tretirala ravnopravno, dobivala je samo najviše ocjene.
Ovih dana tuga je zavladala hodnicima Veleučilišta u Križevcima – u 54. godini života protekli je tjedan preminula profesorica Dijana Horvat. Na Veleučilištu u Križevcima, tadašnjem Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima, radila je od 2008. godine, prvo kao asistentica iz bilinogojske grupe predmeta. Iste godine počinje raditi u Laboratoriju za kontrolu kvalitete poljoprivrednog reprodukcijskog materijala VGUK-a, a 2013. imenovana je voditeljicom Laboratorija. Doktorat je obranila 2017. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.
‘Bila je iznimno marljiva i odgovorna osoba na koju se uvijek moglo računati’
Tijekom rada na Veleučilištu u Križevcima birana je za nastavno zvanje predavača, zatim višeg predavača i početkom 2024. godine postala je profesoricom stručnog studija, a predavala je kolegije Osnove genetike i oplemenjivanja bilja, Proizvodnja i dorada sjemena i Ukrasno bilje i oblikovanje vrtova. Kao autorica ili koautorica objavila je više od 30 znanstvenih i stručnih radova te sudjelovala na više domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova.
– Profesorica Horvat bila je iznimno marljiva i odgovorna osoba na koju se uvijek moglo računati. Vodila je brigu o cijelom nizu odgovornih poslova. Bila je stručnjak, znanstvenik, voditelj laboratorija, voditelj aktivne kolekcije sjemena, nastavnik, a uvijek je bila puna planova što još treba napraviti, što još poboljšati. U svemu što je radila, i studenti i osobe s kojima je radila cijenili su ju i voljeli. Studenti su voljeli slušati njezina predavanja, osim obaveznih kolegija koje je predavala, rado su upisivali i izborni kolegij Ukrasno bilje i oblikovanje vrtova, a mnogi su je birali za mentoricu svojih završnih ili diplomskih radova. Rado su bili na vježbama i stručnoj praksi kod profesorice Dijane, kako su je zvali. Voljeli su i zajednički rad na kolekcijskom polju, ili u cvjetnjaku, a profesorica Horvat je ravnopravno radila s njima, u čizmama, radnoj odjeći, kako je zahtijevao posao. Nikada, baš nikada nisu se potužili na njezin rad, štoviše, uvijek su ga ocjenjivali najvišim ocjenama u studentskim anketama, navode s Veleučilišta u Križevcima.
‘Božuri koje je posadila još će dugo cvasti’
Profesorica Horvat je, ističu s Veleučilišta, nesebično prenosila svoje znanje ne samo na studente, već i na mlađe suradnike i rado dijelila svoje bogato iskustvo te davala stručne savjete svima koji su za takvim savjetima imali potrebu. Zato su je, poručuju, poštivali i voljeli mnogi korisnici usluga Laboratorija, kao i kolege u široj stručnoj zajednici.
– Duga je tradicija ispitivanja kvalitete sjemena na Veleučilištu, čak od davne 1893., no Laboratorij za kontrolu kvalitete poljoprivrednog reprodukcijskog materijala VUK-a kakav je danas, dobro opremljen i funkcionalan, ustrojila je Dijana Horvat. Dijana je na Veleučilištu radila i mnoge poslove koji i nisu bili u opisu njenog radnog mjesta. Brinula je o okolišu i zajedno sa studentima uređivala je cvjetnjake Veleučilišta. Uvijek je bila puna ideja što bi se još moglo posaditi i kako okoliš učiniti ljepšim. Božuri koje je posadila još će dugo cvasti na našoj Ratarni!, opisuju s Veleučilišta.
Prisjećaju se i njene ljubavi prema životinjama, upravo zahvaljujući njoj oni su postali stalni stanari Ratarne, a profesorica Horvat najviše se brinula o njima.
– Dijana je u duši bila prava agronomka. Svi razgovori na poslu i izvan njega vrtjeli su se oko toga što ćemo posaditi, kako uspijeva naše povrće ili cvijeće, jesu li se pojavili kakvi problemi i kako ih možemo riješiti. Dijana će na Veleučilištu ostati nezamjenjiva po svojoj energiji, predanosti i odgovornosti, ostat će u sjećanju svojih kolega, u sjećanju brojnih bivših studenata Veleučilišta, kao i svih kolega i prijatelja s kojima je radila i družila se i koji su je voljeli, stoji u oproštajnoj poruci sveučilišta.
