Profesor FER-a godinama je među najutjecajnijima na svijetu: ‘Najveća mi je motivacija učiti mlade’
Sada već naširoko poznato istraživanje znanstvenika sa sveučilišta Stanford, koje rezultira listom najcitiranijih svjetskih znanstvenika, prvi je puta objavljeno 2019. godine. Od tada pa sve do danas na njoj je ime Svena Lončarića, akademika i profesora Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. I sam je nekoć bio student tog fakulteta, a onda je odlučio doktorski upisati u SAD-u. Ondje je shvatio da je širina znanja koje je stekao na FER-u potpuno ravnopravna znanju stečenom na bilo sveučilištu u svijetu. Danas to znanje prenosi mladim stručnjacima, a prilika da to može raditi najveća mu je motivacija, kaže za srednja.hr.
Sven Lončarić | foto: FER
– Lista Sveučilišta Stanford s dva posto najutjecajnijih svjetskih znanstvenika po broju citata prvi put je objavljena 2019. godine i od tada sam svake godine imao čast biti na toj listi. Kad sam saznao da sam na toj listi bio sam na Fakultetu. Bio sam naravno iznenađen, ali bilo mi je drago jer je to na određeni način priznanje za cjelokupni znanstveni rad u području umjetne inteligencije i obrade slike, kojim sam se bavio tijekom svoje profesionalne karijere, započinje tako svoju priču akademik i profesor Sven Lončarić s Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu (FER).
Dvije su liste koje znanstvenici sa Stanforda kreiraju prilikom svog istraživanja – jedna je godišnja, a druga je vezana uz utjecaj tijekom cjelokupne karijere. Lončarić je na obje. Zanimalo nas je što ga motivira, a on nam odgovara da je stava da je u ljudskoj prirodi težnja ka izvrsnosti u poslu koji radimo pa je za većinu ljudi upravo to glavna motivacija. No, ima još jednu.
– Kao sveučilišnom nastavniku i znanstveniku, najveća motivacija u radu mi je prilika za obrazovanje mladih stručnjaka, koji su ključni za razvoj društva, navodi Lončarić.
I sam je nekoć bio student FER-a
Da biste bolje upoznali profesora Lončarića, važno je prepričati sam početke njegove karijere. I sam je nekoć bio student FER-a. Nakon tamošnjeg studija, put ga je odveo na doktorski studij u SAD, gdje je kao Fulbrightov stipendist doktorirao u području obrade slike.
– Tijekom doktorskog studija u SAD-u vidio sam da je širina i detaljnost znanja koje sam stekao na FER-u potpuno ravnopravna znanju stečenom na bilo kojem drugom svjetskom sveučilištu, kaže Lončarić.
Kada se vratio u Hrvatsku, postao je docent na FER-u. Zadaća mu je bila uz nastavne aktivnosti razvijati i znanstvene. U to vrijeme je na FER-u formirao istraživački laboratorij za obradu slike u kojem je pokrenuo znanstveno-istraživačke aktivnosti. Njegova glavna područja znanstvenog interesa danas su teorija i primjena obrade i analize slika, umjetna inteligencija, umjetne neuronske mreže i duboko učenje.
– Za uspješna znanstvena istraživanja potrebno je osigurati financijska sredstva pa sam tako tijekom cijele karijere pripremao prijave znanstvenih projekata za natječaje za dobivanje znanstvenog financiranja. Tako sam omogućio sam zapošljavanje većem broju doktorskih studenata koji su obranili doktorate znanosti. Nekoliko godina kasnije ponovo me je profesionalna znatiželja odvela u SAD gdje sam dobio profesorsku poziciju na Sveučilištu New Jersey Institute of Technology. Tada sam ponovo dobio priliku steći nova iskustva koja sam nakon povratka u Hrvatsku primjenjivao u vlastitom radu, navodi Lončarić.
‘Potrebno je poticati mlade da se obrazuju u STEM području’
Hrvatska je, nastavlja, po izdvajanjima za znanost ispod prosjeka EU tako da je posao znanstvenih istraživanja u našim okvirima izazovniji nego u bogatijim i razvijenijim zemljama koje izdvajaju značajno više sredstava za znanost.
– Manja izdvajanja za znanost znače da je teže osigurati sredstva za znanstvene projekte koja omogućuju nabavu znanstvene opreme i financiranje za plaće doktoranada koji sudjeluju na znanstvenim projektima i koji u okviru tih projekata rade na svojim doktoratima. Doktori znanosti u području tehnike preduvjet su za razvoj hrvatskog gospodarstva, za stvaranje poduzeća temeljenih na znanju, koja razvijaju inovativne proizvode s velikom dodanom vrijednošću. Svjetske statistike pokazuju da je nacionalni bruto dohodak neke zemlje proporcionalan broju stručnjaka u STEM području. Zbog toga je potrebno u Hrvatskoj poticati mlade ljude da se obrazuju u STEM području jer će tako imati veliki izbor radnih mjesta i odlične uvjete zapošljavanja, a istovremeno će doprinositi razvoju društva i rastu životnog standarda, obrazlaže profesor svoj odgovor o tome zašto mu je važno sudjelovati u obrazovanju mladih stručnjaka.
Upitan postoji li istraživanje koje smatra prekretnicom u svojoj karijeri, kaže, ne bi izdvajao samo jedno. Jer je tijekom karijere bio voditelj ili suradnik u nizu projekata od kojih je svaki dao određeni doprinos znanosti u području računalnog vida.
– Postignute rezultate mogu zahvaliti svojim brojnim suradnicima te naročito doktorskim studentima, koji su svojim radom omogućili razvoj novih metoda računalnog vida te brojne primjene u raznim područjima kao što je promet, gospodarstvo, medicina. Kao sveučilišni nastavnik istovremeno sam unapređivao nastavu te uvodio nova područja u studijske programe FER-a i drugih fakulteta. Primjerice, ove godine prošlo je trideset godina od uvođenja predmeta Neuronske mreže u diplomske studije FER-a, što znači da su studenti FER-a već prije 30 godina mogli stjecati znanja i vještine na kojima se temelje moderni sustavi umjetne inteligencije, navodi Lončarić.
‘Umjetna inteligencija već mijenja načine učenja i poučavanja’
Umjetna inteligencija tema je o kojoj se danas naširoko raspravlja. U Hrvatskoj su rijetki stručnjaci koji bi nam bolje od Lončarića mogli odgovoriti je li ranijih godina bilo očekivano da će ona ući u ovako široku uporabu.
– Računalni vid jedna je grana umjetne inteligencije koja pokušava s pomoću računala ostvariti sposobnost vizualne percepcije kakvu ima čovjek. To obuhvaća kognitivne procese kao što su prepoznavanje objekata u vizualnim scenama, praćenje pokretnih objekata i klasifikacija objekata. Razvojem strojnog učenja i računalnih tehnologija tijekom zadnjih desetljeća i povećanjem procesne moći računala postalo je moguće ostvariti sve složenije sustave umjetne inteligencije, uključujući velike jezične modele i sustave generativne umjetne inteligencije. Mislim da je društvo u cijelosti iznenađeno naglim interesom za sustave umjetne inteligencije kao što je ChatGPT te rastu i obimu njihovih primjena u raznim segmentima gospodarstva. U budućnosti možemo očekivati daljnji razvoj umjetne inteligencije te jačanje primjena u mnogim segmentima društva. To će, kao i kod pojave svih novih tehnologija, donijeti i određene izazove uključujući pravna, filozofska te etička pitanja, navodi Lončarić.
Konstatiramo – već danas umjetna inteligencija mijenja obrazovanje na kakvo smo naviknuli, barem u segmentu zadavanja zadaća i seminarskih radova. A na koji će način ona utjecati na daljnji razvoj obrazovanja? Lončarić daje vrlo konkretan odgovor.
– Umjetna inteligencija sigurno će promijeniti i već mijenja načine učenja i poučavanja. Jedna od često spominjanih promjena je personalizacija procesa poučavanja za svakog studenta. Kroz analizu napretka studenta bit će prilagođen kurikulum, vježbe i načini učenja za svakog pojedinog studenta. Studenti će moći trenutno dobiti povratnu informaciju o svojem napretku od ‘učitelja’ te sugestije za poboljšanje procesa učenja. Nastavnicima će umjetna inteligencija pomoći u razvoju nastavnih materijala, zadataka i drugih materijala za učenje te će im olakšati ocjenjivanje određenih tipova ispita, ističe naš sugovornik.
‘Bježanje od umjetne inteligencije nije moguće’
Istraživanje TALIS 2024, koje se još naziva i glasom učitelja, otkrilo je, među ostalim, stavove naših učitelja i nastavnika o uporabi umjetne inteligencije u poučavanju. Među najčešćim razlozima neuporabe stav je nastavnika da se u poučavanju ne bi trebalo njome služiti. Taj je stav češći kod naših nastavnika nego na razini EU. Naši nastavnici navode i da za podučavanje uz pomoć umjetne inteligencije nemaju dovoljno znanja, a u nekim slučajevima škola je to u potpunosti zabranila. Lončarića smo pitali trebaju li nastavnici i profesori bježati od uporabe umjetne inteligencije u nastavi i treba li braniti učenicima i studentima njeno korištenje.
– Mislim da bježanje od umjetne inteligencije nije moguće budući da je ona postala široko dostupna, naročito kroz velike jezične modele kao što su npr. ChatGPT ili Google Gemini. To znači da učenici i studenti već danas koriste takve sustave za dobivanje odgovora na pitanja i za stjecanje znanja. Pri tome treba voditi računa da kod velikih jezičnih modela uvijek postoji određena vjerojatnost pogrešnih odgovora (tzv. halucinacija), no poboljšavanjem takvih modela vjerojatnost pogrešaka će se smanjivati, iako će uvijek ostati prisutna, slično kao i kod ljudi. Jedan od specifičnih izazova kod učenja sustava umjetne inteligencije je problem pristranosti do kojeg dolazi ako su podaci korišteni za učenje na neki način pristrani. Pristranost može biti s obzirom na spol, dob, nacionalnost, rasu, obrazovanje, pripadnost određenoj socijalnoj klasi, političko opredjeljenje i druge aspekte. Ne treba zaboraviti da takva pristranost može postojati i kod ljudi zavisno od okruženja u kojem su odrastali i o vrijednostima s kojima su bili odgajani. U procesu poučavanja važno je učenicima i studentima jasno reći u kojim situacijama i za koju svrhu oni smiju koristiti sustave umjetne inteligencije i da takvo korištenje moraju jasno obznaniti, da bi se tako poštovali principi akademskog integriteta, navodi Lončarić.
Problem plagijata prisutan je i u znanosti, a akademska zajednica ima još neke izazove
Gotovo svakog našeg sugovornika koji je dio Stanfordove liste pitam postoji li neki problem koji hrvatska akademska zajednica mora riješiti unutar sebe. Kaže, muče ih izazovi koji su prisutni i u drugim zemljama.
– Znanstvenici su danas pod velikim pritiskom publiciranja radova tako da pokušavaju na sve načine povećati broj objavljenih publikacija, jer to utječe na razvoj njihovih karijera. Objavljene rezultate nekad drugi znanstvenici ne mogu reproducirati zbog nedovoljno detaljnog prikaza metoda, nedostupnog programskog koda ili zbog nedostupnosti korištenih podataka. Ti se problemi pokušavaju riješiti kroz koncept otvorene znanosti, gdje znanstvenici trebaju uz objavljene publikacije učiniti dostupnim i programski kod i korištene podatke, a radovi trebaju biti objavljeni u časopisima s otvorenim pristupom, tako da im svi zainteresirani čitatelji mogu besplatno pristupiti, navodi Lončarić.
Drugo pitanje je i kako objektivno evaluirati kvalitetu znanstvenog rada, npr. kvalitetu rukopisa koji se šalju za objavu u znanstvenim časopisima ili kvalitetu prijedloga znanstvenih projekata koji se prijavljuju na natječaje za dobivanje znanstvenog financiranja. Lončarić kaže da tu postoje problemi poput subjektivnosti, pristranosti i nedostataka standardizacije procesa recenzije znanstvenih rezultata.
– Važni su i etički izazovi u znanosti odnosno kršenje akademskog integriteta u procesu znanstvenog rada. Nekad postoji mogućnost sukoba interesa, npr. ako se ne obznani izvor financiranja određenog znanstvenog istraživanja, a koji bi mogao utjecati na objavljeni rezultat istraživanja. Problem plagijata prisutan je i u znanosti, gdje se radi o krađi tuđeg intelektualnog vlasništva, nabraja Lončarić.
Važna poruka studentima
Na kraju poručuje studentima – tijekom studija iskoristite sve prilike za stjecanje znanja, jer zato ste i došli studirati. Pridružite se istraživačkim grupama u kojima se provode razni znanstveni projekti, tako ćete učiti na stvarnim znanstvenim problemima iz realnog svijeta.
– Za uspjeh u znanosti, kao i u mnogim drugim područjima, važni su i talent i upornost. U određenoj mjeri manjak talenta može se nadoknaditi intenzivnijim radom i obratno netko s većim talentom može i uz manje rada postići određene rezultate. Naravno, u bilo kojoj ljudskoj aktivnosti, najbolja kombinacija je kad je osoba talentirana i kad puno radi, jer takva osoba ima najveće izglede za uspjeh. Osim toga, ne treba zaboraviti da uspjeh u bilo kojoj ljudskoj aktivnosti, pa tako i u znanosti, dolazi samo kroz dugotrajan i uporan rad – uspjeh ne dolazi preko noći, podcrtava naš sugovornik.
