Prošlogodišnji najmaturanti danas su odlični brucoši: ‘Glavna je razlika pristup profesora učeniku’
Međunarodni dan obrazovanja nas svakog 24. siječnja od 2018. godine podsjeća koliko je učenje važno za mir i razvoj svijeta. Na tom tragu, razgovarali smo s troje prošlogodišnjih maturanata koji su nagrađeni zbog svojeg uspjeha na državnoj maturi. Marko Aćimović, Lovro Draganić i Lara Semeš odlično su se snašli na svojim fakultetima i ne žale svoje odluke. Upitani o važnosti obrazovanja svi troje se slažu da je on važan za razvoj mladih ne samo po pitanju znanja, već i kao pojedinci u društvu.
Slijeva na desno, prošlogodišnji najmaturanti Marko Aćimović, Lovro Draganić i Lara Semeš su se sjajno snašli na fakultetu | foto: privatna arhiva
Da je obrazovanje važno, možete vidjeti svaki dan u osnovnim i srednjim školama te fakultetima diljem Hrvatske i svijeta. U tim institucijama gdje se razvijaju i traže novi talenti, potencijali, oblikuju ljudi sutrašnjice koji će nastaviti održavati naše društvo i civilizaciju. No, na važnost obrazovanja posebno se prisjetimo svakog 24. siječnja, kada se obilježava Međunarodni dan obrazovanja.
Opća skupština Ujedinjenih naroda je proglasila ovaj dan 2018. godine kako bi skrenuli pažnju da je obrazovanje ključno za mir i razvoj svijeta. Da je obrazovanje važno, slažu se i Marko Aćimović, Lovro Draganić i Lara Semeš. Možda ćete se sjetiti da smo o njima pisali prošle godine jer su bili najmaturanti 2024. godine. No, nakon što su se iskazali na maturi, kako su se snašli na fakultetu?
Marku su ispunjena očekivanja fakulteta: ‘Izvrsno društvo u kojem je svatko poseban na svoj način’
Podsjetimo, Marko Aćimović je dobio nagradu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih (MZOM) jer je bio među top 20 maturanata po prosjeku bodova viših razina obveznih matura. No, također, bio je prvi i po broju bodova na prijemnom ispitu na zagrebačkom Medicinskom fakultetu. Stoga ne treba čuditi da smo Marka zatekli upravo kao brucoša na tom fakultetu. Sretnog i zadovoljnog, dok nam govori da se prilično dobro snašao te nije zažalio svoj fakultetski odabir.
– Ono što mi se svidjelo kod fakulteta i gdje su moja očekivanja ispunjena je izvrsno društvo u kojem je svatko poseban na svoj način, no sve veže motivacija da se izbore s narednih šest godina i postanu mladi i pametni liječnici. Nastava na fakultetu mi se također svidjela jer nam predaju izvrsni stručnjaci i ovim putem ih sve zbilja pohvaljujem. U nastavi mi se sviđa kad god se nađe prostora za kliničku primjenu znanja te vježbe koje grupno izvodimo gdje se opet možemo učiti suradnji i stjecati nova znanja. Ono što je na prvu stvaralo mali problem je općenito snalaženje s nastavom koja se izvodi na više lokacija te novim sustavom provjeravanja znanja stečenog na kolegijima, ali sada je s vremenom sve to sjelo na svoje mjesto, opisao nam je Marko svoje dojmove s prvog semestra.
Dodao je i da se svi brucoši moraju pripremiti na nove oblike nastave. Iz učioničke u veće predavaonice pune ljudi koje uglavnom ne poznaju. Naglašava da trebaju biti spremni da ih ni sam profesor neće poznavati. K tome, potrebno je više učiti i spremati opsežnije ispite. Ali, ovisno koliko ste stekli naviku učenja i organizacije u srednjoj, nastavlja Marko, brucošima će biti lakše prilagoditi se na nove izazove.
– Upoznati će se (brucoši op.a) s novom terminologijom vezanom uz provjeravanje znanja kao što su: vježbovni kolokviji, kolokviji, parcijalni ispiti, završni pismeni i usmeni ispiti i slično, dok smo u srednjoj školi bili naviknuti na odgovaranje ili test. Bez obzira na potrebnu prilagodbu jednom višem sustavu obrazovanja, svima koji su motivirani i koji poslušaju savjete profesora i starijih kolega, nastava na fakultetu neće stvarati probleme. Fakultet je definitivno teži od srednje škole u smislu koliko je znanja potrebno imati za samo jedan ispit, no onda ipak dobivamo više vremena za spremiti taj ispit pa se to malo iznivelira, uvjerava Marko koji je zahvalan svojoj bivšoj XV. gimnaziji u Zagrebu što na dobroj podlozi za fakultetski život.
Lovro je primijetio da je u srednjoj pristup učenika individualiziraniji: ‘Trebalo mi je mjesec dana da se prilagodin’
Svoj željeni fakultet je upisao i Lovro Draganić. Podsjetimo, ovaj bivši maturant Elektrotehničke škole Zagreb je nagrađen zbog 100-postotne riješenosti osnovne razine Engleskog. Danas upija nova znanja u predavaonicama Fakulteta prometnih znanosti. Nakon prvog semestra navodi da se prilagodio sna studentski život. Iako na početku studiranja, kaže nam, nije imao prevelika očekivanja, definitivno nije razočaran kako se njegov studentski život trenutno odigrava.
– Trebalo mi je oko mjesec dana da se prilagodim fakultetu i naučim kako funkcionira. Po meni je glavna razlika između srednje škole i fakulteta pristup profesora prema učeniku ili studentu. U srednjoj školi postoji više individualiziran pristup profesora prema učeniku nego na fakultetu. Naravno, student može u dogovoru s profesorom doći na konzultacije ili ga nakon predavanja nešto pitati ali su na fakultetu, uglavnom, grupe studenata na predavanjima nekoliko puta veće nego razred u srednjoj školi. Profesor ne može posvetiti vrijeme svakom studentu na način kako profesor u srednjoj školi može, procijenio je Lovro.
Dok nam je Marko rekao da je s prijateljima iz srednje otišao posjetiti svoju srednju školu te mu je bilo lijepo vidjeti profesore i ljude s kojima je proveo četiri godine, Lovro nam kaže kako nažalost nije imao tu priliku. Iako je planirao, zbog napada u OŠ Prečko i cijeloj situaciji koja je uslijedila. No, obojici je drago što su nastavkom obrazovanja dobili priliku za nova poznanstva.
– Ljudi na fakultetu su dobri, dolaze iz svih dijelova Hrvatske pa se mogu čuti razna nova iskustva. Već sam otprije znao par ljudi na fakultetu, bilo iz srednje ili od negdje drugdje pa mi je i to pomoglo pri prilagodbi na fakultet (…) Moj savjet maturantima je to da na fakultet ne gledaju samo kao veliku obavezu nego i da na njega gledaju kao priliku upoznati nove ljude, doživjeti nova iskustva i možda kroz programe razmjene vidjeti druge države i upoznati nove kulture, preporučio je Lovro.
Lara ima nove prijatelje u SAD-u: Matura teža od američkog S.A.T. ispita?
Dok su Marko i Lovro ostali studirati u rodnom Zagrebu, Lara Semeš je za svoje fakultetsko obrazovanje potegnula čak do SAD-a, gdje se nalazi čuveni MIT. Tamo studira zanimljivu kombinaciju matematike i glazbe. Bivša nagrađena maturantica zagrebačkog MIOC-a je također ostavila svoj trag kao maturantica koja se našla na popisu top 20 maturanata 2024. godine prema prosjeku na obveznim ispitima državne mature. Unatoč novoj sredini, kaže nam da se brzo prilagodila životu s druge strane Atlantika. Za to je zahvalna profesorima i ljudima koje je upoznala. Dok se Lovro i Marko slažu da im je faks težio od srednje, Lara ima potpuno suprotno iskustvo.
– Proces prilagodbe na fakultet mi čak nije bio toliko izazovan, jer imam osjećaj da sam prešla u opuštenije okruženje od onog koje sam imala u srednjoj. Dvije glavne razlike koje sam osjetila su puno manji broj predmeta u odnosu na srednju. Tijekom prvog semestra išla sam na četiri kolegija i manja je učestalost provjera znanja, tri ispita po semestru. Zbog toga sam imala dosta slobodnog vremena, što mi je omogućilo da otkrijem neke nove interese, malo se bolje upoznam sa svojom novom okolinom, i općenito živim s manje stresa nego prije, rekla nam je Lara.
Dodala je i da joj kod učenja puno pomažu i zadaće koje dobiva svaki tjedan. Kako nam opisuje, te su zadaće sastavljene od složenijih zadataka vezanih uz gradivo koje su na faksu obrađivali taj tjedan. Za svaku zadaću joj treba otprilike dva sata da je riješi, a zbog njih, navodi, ostaje u dobroj formi pa ne mora dodatno učiti za ispite. Sve se svodi na kontinuirani rad kroz semestar. Ali, primijetila je i da toliko slobodnog vremena nosi svoj rizik.
– U takvim uvjetima je prilično lako previše se opustiti, prestati pratiti predavanja, i naći se u dosta nezgodnoj situaciji krajem semestra, kad krenu završni ispiti. Zato je jako bitno dati sve od sebe da, neovisno o slobodi koju imate, probate naći vremena za kontinuirani rad i da se održite u formi. Uz taj pristup, ispitni period će vam donijeti puno manje stresa i cijelo iskustvo studiranja će vam biti puno opuštenije (…) S obzirom na to da studiram u Americi, očekivala sam da će mi biti teško naviknuti se na život daleko od obitelji i prijatelja, ali iznenadilo me koliko sam se brzo priviknula na svoju novu zajednicu. Naravno, stalno sam u kontaktu sa svojima, i redovito razmjenjujem studentske priče s ekipom koja studira u Zagrebu, pa često imam osjećaj da čak i nisam toliko daleko od doma, rekla je Lara koja pred kraj semestra planira skoknuti do Hrvatske i posjetiti svoju staru srednju školu.
Također, naglasila je da je u upoznavanju američkih prijatelja imala priliku upoznati i njihova srednjoškolska iskustva. Zajedno su primijetili velike razlike. Time postaje i jasnije kako našoj sugovornici studentski dani prolaze puno opuštenije od srednjoškolskih.
– Često smo razmjenjivali iskustva iz srednje i većini je bilo jako iznenađujuće što mi u Hrvatskoj imamo toliko puno školskih predmeta i što sve prirodne znanosti učimo po nekoliko godina. Njima je standard da se tijekom srednje uzima jedna ili dvije godine kemije, fizike, biologije. Dotaknuli smo se i koncepta mature, pa smo uspoređivali američki S.A.T. s hrvatskom maturom. S.A.T. je ipak nešto lakši, opisala je Lara.
‘Temelj obrazovanja je odnos profesora i učenika’
U svakom slučaju, prošlogodišnji najmaturanti su pokazali da su itekako dobri na fakultetu. Njihovi fantastični uspjesi na najvažnijim srednjoškolskim testovima doista nisu proizvod ‘štrebanja’, već mukotrpnog rada i znanja koje im je ostalo i nakon što su sve ocjene zaključene. Stoga ne treba ni čuditi da su vrlo svjesni važnosti Međunarodnog dana obrazovanja, čijim povodom ih i jesmo kontaktirali. Tako nam je Marko rekao da je obrazovanje važno jer u dugom procesu od osnovne škole do fakulteta ‘zapravo sazrijevamo i postajemo odraslim ljudima, a često toga nismo ni svjesni’. Osim znanja, istaknuo je da se u obrazovanju stvaraju i socijalni kontakti koji mogu biti u ključni ostatak našeg života.
– Naravno, moram spomenuti onu glavnu komponentu, a to je da je stječemo znanja. Stjecanje znanja, koliko god nam nekada bilo teško i iscrpljujuće, ima neopisivu važnost. Primjerice, u mojem slučaju će znanja koja stječem na Medicinskom fakultetu nekome moći spasiti život, a ne postoji ništa vrjednije od toga. Poručio bih učenicima da, koliko god im ponekad bilo teško u obrazovnom procesu, samo guraju dalje i da si pokušaju zacrtati cilj što žele postići u životu te da od njega nikada ni zbog čega ne odustaju. Također, volio bih da u tom procesu još više upoznaju i zavole sebe. Nastavnicima bih zahvalio što obavljaju tako krucijalan posao spremanja novih generacija mladih ljudi na život koji ih čeka te bih im poručio da, iako i njima zna biti teško i izazovno, ustraju u onome što rade jer se bave jednim od najljepših zanimanja na svijetu, zaključio je Marko.
Na sličnom tragu razmišlja i Lovro. Njegova poruka povodom Svjetskog dana obrazovanja je kratka i jasna: obrazovanje je važno za osobni i profesionalni napredak. Iako je školovanje sve samo ne lako, na kraju se isplati.
– Koliko god je nekada gradivo u srednjoj školi ili fakultetu teško, na kraju obrazovanja će taj trud biti vrijedan svega vremena provedeno uz knjigu trudeći se proći maturu ili ispit u srednjoj ili na fakultetu, poručio je Lovro.
Lara smatra kako ljudi često zaborave da je temelj obrazovanja odnos profesora i učenika. Stoga upozorava da ako samim učenicima nije ugodno na predavanju, onda će proces učenja biti značajno otežano.
– Tijekom prvog semestra na faksu imala sam priliku raditi s vrhunskim profesorima koji su gradivo objašnjavali na vrlo kreativne načine, i koji su u svojim predavanjima uvijek našli mjesta za poneku duhovitu anegdotu kako bi stvorili toplu i opuštenu atmosferu u učionici. Svi ti profesori imali su jednu važnu zajedničku osobinu. Nitko od njih nikad nije naglašavao svoj autoritet i bili su spremni prihvatiti kritike studenata, Aktivno su tražili feedback i savjete za poboljšanje predavanja i s velikim su entuzijazmom prihvaćali naše ideje. Naravno, takvih je profesora bilo i u srednjoj i u osnovnoj školi i uvijek je bilo jasno da su upravo njih učenici najviše voljeli i poštivali. Zato bih svim nastavnicima poručila da pokušaju zauzeti taj opušteniji pristup, da se probaju povezati s učenicima i pokazati spremnost na konstruktivnu kritiku. Za učenike se iskreno nadam da će iskoristiti takve prilike kako bi iz školskih sati i predavanja izvukli maksimum i kako bi podijelili svoje ideje za poboljšanje našeg obrazovnog sustava, zaključila je Lara uspoređujući iskustvo američkog i hrvatskog obrazovnog sustava.
