Provjerili smo kako izgleda prijemni na Akademiju likovnih umjetnosti: ‘Upisalo se puno gimnazijalaca’
Dobro je poznato da upasti na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu nije lako. Maturante ondje očekuju izazovni prijemni ispiti, a već za samu prijavu moraju imati spremnu mapu s više od dveset radova. Mnogi se pripremaju mjesecima unaprijed, a velik broj maturanata plaća i posebne pripreme. Studenti koji su upisali Akademiju ipak kažu da to nije tako strašno te da su profesori ugodni i puni razumijevanja. Najveći izazov je što je sve zbijeno u tri dana, nakon kojih slijedi iščekivanje rezultata.
Izrada mape ilustracija | Foto: Unsplash
Upisi na fakultete ove godine friško su iza nas, no dio učenika srednjih škola već kreće s pripremama za nadolazeću maturu i prijamne ispite. Među onima koji s pripremama kreću rano svakako su i učenici koji planiraju upisati Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Za ove učenike prijamni ispit nosi čak 80 posto bodova, dok svega deset posto nosi uspjeh u srednjoj školi, a posljednjih deset posto je matura iz Hrvatskog jezika.
Na Likovnu akademiju mogu se prijaviti bilo koji kandidati koji su završili četverogodišnju srednju školi. Izuzevši restauratorske smjerove, za sve ostale smjerove kandidati prilažu mapu radova koje su izradili kod kuće, a sadržaj iste se razlikuje ovisno o smjeru za koji se prijavljuju. U svakom slučaju, prilaže se i motivacijsko pismo te se piše ispit iz povijesti umjetnosti i kulture, nakon kojeg slijedi praktični test vještine.
Na Akademiji likovne umjetnosti provode se prijediplomski i poslijediplomski studiji iz praktički svih umjetničkih disciplina, pa se tako studenti ovdje mogu pronaći u Slikarstvu, Kiparstvu, Grafici, Animiranom filmu, Novim medijima, Likovnoj kulturi (odnosno nastavničkom smjeru) te raznim restauratorskim smjerovima.
Najviše bodova nose prijemni ispiti
Mapa koju kandidat donosi sa sobom treba sadržavati različite radove ovisno o studiju na koji se prijavljuje, a na jednom roku moguće je prijaviti maksimalno dva različita studija. Na primjer za smjer slikarstvo treba donijeti mapu s dvadeset do pedeset domaćih radova, koji uključuju portret, figuru, akt i mrtvu prirodu izrađene tehnikama crteža, ulja, akrila, tuša i kolaža.
Za prijavu na kiparstvo potrebno je priložiti mapu s petnaest do dvadeset crteža, od čega tri do pet trebaju biti portreti, tri do pet aktovi ili figure, tri do pet prostorne kompozicije, a ostalo mogu biti skice za skulpture, studije i krokiji po vlastitom izboru. Također, budući kipari moraju priložiti i tri do pet fotografija svojih kiparskih radova, od kojih dvije moraju biti modelirane glave u prirodnoj veličini, a ostalo mogu biti skulpture, objekti, prostorne instalacije ili trodimenzionalne skice za skulpture po vlastitom izboru, ali dimenzije i materijal moraju biti jasno naznačeni.
Nakon predaje dokumentacije i mapa slijede razredbeni ispiti, koji ujedno nose najviše bodova za upis. Pristupnici slikaju glavu, torzo i akt po živom modelu te sliku mrtve prirode te pišu ispit iz opće i likovne kulture, što znači da prijemni ispit ima čak pet faza.
‘Najteže mi je bilo ostati fokusirana na svoj rad, a ne gledati druge’
O prijemnim ispitima na Likovnoj akademiji razgovarali smo s Lunom Pešom, studenticom druge godine prijediplomskog studija Grafike. Ona kaže da je mapu za prijemni rad pripremala čak dvije godine, u čemu je radila samostalno, ali su joj pomagali i mentori.
– Zbunjujuće je što standardi ocjenjivanja nisu javni i transparentni. Mapa se preda početkom lipnja, profesori ju pregledaju dok pristupnik nije prisutan i tjedan dana nakon na stranici akademije izađu rezultati. Nikad nisam dobila komentar na radove, kao ni objašnjenje na njihovo bodovanje. Tada se nisam obazirala na to jer sam bila presretna što mi je mapa prošla, a veći fokus mi je bio na sami prijemni, ispričala nam je studentica.
Prijemni ispit pisala je tri dana za redom, od devet ujutro pa sve do 18 ili 19 popodne, s kratkom pauzom na ručak. Kaže da je cijeli proces bio jako stresan, ali i uzbudljiv. Iako su adrenalin i užurbana atmosfera bili mentalno naporni, kaže da je uspjela održati koncentraciju te da je tijekom ta tri dana puno napredovala. Na kraju je ipak bila umorna kao da je planinarila, priča nam Luna.
– Meni je najteže bilo ostati sabrana i fokusirana na svoj rad, a ne gledati druge kandidate i uspoređivati se s njima. Bila sam zabrinuta jer je većina ljudi oko mene završila Primijenjenu (Škola primijenjene umjetnosti i dizajna), a ja sam došla iz gimnazije i bez toliko prijašnje prakse u crtanju uživo. Međutim, ne treba razmišljati tako jer sam se kasnije uvjerila da je zapravo puno gimnazijalaca upalo, a poslije i bilo uspješno u svom radu. Bio je izazov i dogovoriti termin za online razgovor s riječkom akademijom, s obzirom na to da su oba prijemna bila u isto vrijeme. Savjetovala bih svakome tko se priprema za prijemni da posveti veći dio vremena crtanju uživo, a ne precrtavanju s predložaka, a i da si štopa vrijeme po kojem se radi na prijemnom – tri puta po 45 minuta za portret, dva puta po 45 minuta za akt. Mi na pripremama nismo baš imali modele pa sam tako ja u mapi imala na desetke crteža svakog člana obitelji. To mi je na kraju najviše pomoglo na prijemnom, a i kasnije na faksu, priča nam sugovornica.
‘Prijemni na mom odsjeku je zapravo jako dobro osmišljen’
Na prijemnom je bilo tridesetak ljudi, a među njima bilo je i puno ponavljača. Neki od njih ‘otpali’ su tijekom ta tri dana. Kandidati na prijemnom mogu vidjeti svačije radove, što kako kaže naša sugovornica, može stvoriti pritisak i osjećaj preispitivanja svoje vrijednosti. S druge strane, kaže da je uspoređivanje i komentiranje tuđih radova jako korisno te se inače radi na nastavi. Profesori za vrijeme prijemnog nisu komentirali pojedine radove, već su povremeno obišli prostoriju i eventualno dali neki općeniti savjet svim kandidatima u prostoriji.
– Mi smo na prijemnom za grafiku radili portrete, aktove, mrtvu prirodu, zadatak na temu metamorfoza, slobodni rad i pisani ispit općeg znanja i malo povijesti umjetnosti. Meni su najteži bili aktovi jer ih nikad nisam radila uživo. Još jedna stvar o kojoj se ne priča toliko je intervju na zadnji dan. To je isto jako bitna komponenta jer profesori žele upoznati svakog od pristupnika, ispitati što ga zanima, kakvu glazbu sluša, tko mu je najdraži umjetnik i zašto se uopće želi upisati na akademiju. Svima je to bilo najstresnije, ali treba samo doći i biti iskreno svoj, zaključila je Luna Pleša.
Student s Nastavničkog odsjeka Fran Perkov smatra da veći stres od samog prijemnog ispita predstavlja iščekivanje rezultata. On je za razliku od Lune pohađao Primijenjenu u Zagrebu, a mapu za prijemni pripremao je paralelno s izradom završnog rada u školi. Savjetuje svim kandidatima da pripaze na broj i dimenzije radova te dokumentaciju koju moraju priložiti uz prijavu. Ako mapa ne udovoljava kriterijima to znači automatsku diskvalifikaciju, pa je to zapravo korak na kojem polaznici moraju najviše pripaziti.
– Stres je uglavnom bio naporan, ali je prijemni na mom odsjeku zapravo jako lijepo osmišljen. Prvo se piše pismeni i usmeni ispit iz povijesti umjetnosti; oni ne nose puno bodova, ali zaista pitaju sve. Nakon toga slijede tri dana opuštenijeg crtanja — portreta, figure i kompozicije. Zatim dolazi intervju gdje se u ugodnom tonu, uz pokoju šalu, razgovara s profesorima, što dodatno opušta atmosferu i daje osjećaj prihvaćenosti. No nakon svega slijedi onaj najjači stres: ‘Jesam li upao?!’. Meni je osobno bilo stresnije čekati rezultate državne mature, iako ALU nema stroge uvjete — bitno je samo položiti. Ipak, ti trenuci između zadataka i objave parcijalnih rezultata bili su neočekivano opuštajući i motivirajući, jer svaki novi dobar rezultat potiče na još bolji rad, smatra Fran.
‘Profesori su iznimno ugodni, razumni i pošteni’
Za njega je najzahtjevniji dio prijemnog bio pismeni i usmeni ispit iz povijesti umjetnosti. Zahvalio je profesorici Povijesti umjetnosti iz ŠPUD-a, koja im je slala ispite, skripte i davala savjete, što im je pomoglo da prođu prijemni s manje stresa. Stoga savjetuje svim srednjoškolcima da za dodatnu pomoć pitaju svoje nastavnike Likovnog.
– Na početku prijemnog bilo je prijavljeno oko 30 kandidata. Pristup je vrlo individualiziran, ali su profesori iznimno ugodni, razumni i pošteni. Pismeni ispit smo pisali svi zajedno, usmeni se održavao pojedinačno, tri dana crtanja ponovno su bila zajednička, a intervju je opet bio individualan. Meni osobno ništa nije bilo izrazito izazovno, osim možda usmenog ispita u kojem postavljaju tri pitanja. Ako ti je vokabular dobro razvijen i ako si upoznat s osnovnom teorijom likovnog oblikovanja, moguće je uspješno odgovoriti, čak i uz poneku sitnu pogrešku, zaključuje Fran.
Pridružite se našem Instagram kanalu.
