Pretraga

Rektor Boras: Studiranje nije jefitno, stipendije su današnja nužnost

A- A+

Sveučilište u Zagrebu je jučer u Francuskom paviljonu SC-a dodijelilo ukupno 589 stipendija svojim studentima u iznosu 10 tisuća kuna. Stipendije su se dijelile u četiri kategorije, 480 za izvrsnost, 50 za studente koji studiraju nastavničke studijske programe u području matematike, prirodnih znanosti i informatike (STEM), 53 za studente podzastupljenih skupina te 6 stipendija za uspješne studente sportaše.


Izdvojeni članak

Mornar: Zagrebački SC još ne posluje pozitivno, a rektor Boras jedva čeka da mu se vrati u ruke

– Kao rektoru najvećeg sveučilišta u Hrvatskoj, čast mi je čestitati vam i izraziti zadovoljstvo i ponos što naše sveučilište ima tako izvrsne studente kao što ste vi. Kao sveučilište, svjesni smo da imamo obavezu osigurati sustavnu potporu studentima kako bi im se omogućilo uspješno studiranje te potporu nastavnicima u razvijanju nastavničkih i istraživačkih kompetencija. Imajte na umu da, tijekom studiranja, osim usvajanja stručnih znanja, u čemu ste kao dobitnici sveučilišne stipendije očito izvrsni, važno poticati i osobni rast, odgovornost i samostalnost. Osim što vam čestitam, želim vam i zahvaliti što svojom izvrsnošću aktivno sudjelujete u razvoju kvalitete te ostvarivanju vizije i misije Sveučilišta u Zagrebu, ovim je riječima rektor zagrebačkog Sveučilišta Damir Boras otvorio
jučerašnju svečanu dodjelu 589 stipendija koje je to Sveučilište ove
godine dodijelilo svojim studentima.

Inače, sama stipendija iznosi 10 tisuća kuna, a dodjeljivala se u četiri kategorije i to, 480 njih za izvrsnost, 50 za studente koji studiraju u području matematike, prirodnih znanosti i informatike (STEM), 53 za studente podzastupljenih skupina, i to pet za studente s invaliditetom i poteškoćama u učenju, 19 za studente bez odgovarajuće roditeljske skrbi i devet za studente samohrane roditelje, te 6 stipendija za uspješne sportaše.

Potrebno je poticati ljude da studiraju ono što je državi najpotrebnije

– Danas su stipendije nužnost. Došli smo u razdoblje kada, prvo, studiranje nije jeftino, naročito za one koji dolaze iz drugih krajeva u Zagreb, a osim toga, jednostavno je potrebno kroz sistem stipendiranja poticati studente da upisuju one studije koji su najpotrebniji državi. Mi želimo da svatko studira ono što voli, ali već imamo dovoljno vrhunskih pravnika i ekonomista. Naravno, ne smijemo ni u pravu dozvoliti da nastane veliki jaz pa da imamo samo stare i mlade suce, ali jasno da je potrebno poticati mlade ljude da studiraju ono što nam je najpotrebnije, priča nam rektor Boras te dodaje kako je svjestan da bi iznos stipendija mogao biti i veći, ali da je, u ovom trenutku, ovo najbolje što mogu.

Naime, sredstva za stipendije ‘došla’ su iz dva izvora, dio je dala država, a dio Sveučilište.

– Obrazovanje je budućnost, mladi su budućnost. Ali, samo obrazovani mladi. Zahvalni smo na dijelu koji je država dala, a pred nama je da pregovaramo s njom s ciljem da prepozna što je hrvatska budućnost. Onda će mladi ljudi imati snage ostati ovdje pa ne bismo imali ni demografskih problema, riješili bi problem vrtića na sveučilištima i još mnogo toga navodi Boras.

Foto: Dražen Matiček/srednja.hr

Izdvojeni članak

Mlade profesorice dobile stipendije u iznosu od 5 tisuća eura

Stipendija svakome dobro dođe, ali mogla bi biti i veća

Na samoj je dodjeli uistinu bilo svečano. Francuski paviljon zagrebačkog SC- a, u čast stipendistima, ugostio je dvoje glazbenika koji su na svoj način, violinom i gitarom, čestitali dobitnicima te plesni par koji je odskakutao popularni ča-ča-ča. U takvoj atmosferi nema ti druge nego bit sretan, još pogotovo ako ti netko da 10 tisuća kuna, a mi smo prošetali dvoranom i popričali s nekima od tih nasmijanih lica.

– Jako sam zadovoljan što sam dobio stipendiju. Nije neka najveća ikad, ali dobro će doći. Bit će kava za nagradu, što da kažem, a svakako je i poticaj za daljnji napredak u studiju, priča nam Petar Jurišin, student 3. godine nastavničkog smjera matematike na PMF- u.

I istinu čovjek priča, dobro dođe, ali nas je zanimalo što bi se još moglo napraviti kako bi visoko školstvo bilo što dostupnije što većem dijelu populacije. Po Petrovom mišljenju, njegov faks dobro stoji po tom pitanju.

– Većina je materijala dostupna na internetu, profesori ne inzistiraju na tome da se literatura kupuje, a imaju jako puno razumijevanja za raznorazne probleme, poput zdravstvenih i slično. Tako da, što se mog faksa tiče, nemam većih zamjerki na to, dodaje Petar.

Foto: Dražen Matiček/srednja.hr

Izdvojeni članak

U školama više od sedam tisuća darovite djece, a Hrvatska bez stipendija za ‘male genijalce’

Nije u šoldima sve

I nećemo mu mi sad zamjerati što se nije sjetio niti jednog načina kako poboljšati socijalnu uključivost fakulteta, ipak smo ga ulovili na prepad usred slikanja s kolegicama, ali financije se samo jedan od problema s kojima se susreću studenti.

– Prvo što mi pada na pamet su arhitektonske barijere, poput nedostatka liftova ili ulazno- izlaznih rampi. Osim toga, ne bi bilo loše da se osigura malo bolji sustav podrške, asistenata studentima s invaliditetom, da ne moramo ovisiti o našim lokalnim udrugama. Evo, ja imam asistenta kojeg plaća moja matična udruga Srce iz Svetog Ivana Zeline, priča nam Marija Kotarski, studentica završne godine španjolskog jezika i književnosti te talijanistike na zagrebačkom Filozofskom.

I ona je zadovoljna stipendijom. Kaže da joj to barem djelomično osigurava financijsku neovisnost, ali, također, priznaje da bi mogla biti i veća.

– Budimo realni, bi. Ali, znamo kakva je situacija u državi, tako da je i ovo što se dobiva hvale vrijedno. A tko zna, danas- sutra kad se povuku neki EU fondovi, kad se malo bolje iskoristi to što smo članica unije, možda bude bolje, dodaje.

Ali, to ne ovisi o njoj. Kako sam Boras kaže, ‘treba pregovarati s državom’. Sretno mu s time, a u međuvremenu, dok traju pregovori, mi čestitamo svim stipendistima i želimo im još puno uspjeha u daljnjem studiranju.

Što se same svečanosti tiče, ona je završila plesnjakom, koji bi se prije mogao nazvati ‘jednjak i pijnjak’ jer apsolutno nitko nije zaplesao, ali to nije ni bitno.