[Rektorova 2016] U hrvatskom je društvu varanje svakodnevna pojava pa bolje nije ni u učionicama
Živimo u državi u kojoj djeca i mladi gotovo svakodnevno mogu svjedočiti raznim oblicima varanja, kupovanju ispita, zapošljavanju preko veze, korupciji i nepotizmu pa takva situacija vjerojatno potiče na zabranjena ponašanja tijekom testova, ispita i zaključivanja ocjena. Osim toga, na pozitivne stavove prema varanju utječe i način vrednovanja znanja te sustav koji preveliki značaj daje ocjenama, ali i neprovođenje sankcija.
Iako postoji svijest o ovom neprihvatljivom ponašanju u školama, u Hrvatskoj do sada nije provedeno mnogo istraživanja na ovu temu.
Kako bi saznali koji su najčešći oblici i zašto su učenici toliko skloni varanju u hrvatskim školama, studenti psihologije Hrvatskih studija Saša Preradović, Filip Sviben i Dario Vlahović proveli su istraživanje nad 327 zagrebačkih srednjoškolaca, a za svoj rad nagrađeni su i Rektorovom nagradom Sveučilišta u Zagrebu za akademsku godinu 2015./2016.
‘Trenutno je u školama varanje jako rasprostranjeno, svi to rade’
Dosadašnja istraživanja pokazuju kako se broj učenika koji ne poštuju pravila povećava posljednjih nekoliko desetljeća u cijelom svijetu. To se može objasniti, među ostalim, sve većom potrebom za uspjehom u današnjem kompetitivnom okruženju. Također se promijenio i sam način, najviše pri pisanju ispita, pa se metode dijele na tradicionalne i moderne.
– Trenutno je u školama varanje jako rasprostranjeno, svi to rade, a sankcije se nikada ne provode ili su blage. Za upis u srednju školu ili na fakultet se često mjere ocjene a ne znanje učenika, zbog čega se djecu od malena uči da cilj (npr. upis na fakultet) opravdava sredstvo
(varanje). Također, učenici koji ne varaju češće prolaze lošije od onih koji koriste zabranjene metode, jer jednostavno moraju na teži način doći do cilja, upozoravaju studenti s Hrvatskih studija.
Lakša komunikacija među razredima omogućuje dojavu pitanja
Tradicionalne metode su upotreba pernice, skrivanje šalabahtera na raznim mjestima, pisanje na rukama i nogama te napuštanje prostorije (npr. odlazak na WC). U moderne metode se ubraja korištenje mobilnih telefona, kalkulatora, MP3 uređaja, različitih bežičnih uređaja, pametnih telefona, olovaka s tintom koja postane vidljiva samo pod posebnim svjetlom, pametnih satova te isprintanih etiketa na klupi.
Odgovori na ispit ili cijela predavanja pohranjuju se u pametne telefone, pametne satove, kalkulatore. Učenici se i međusobno dopisuju te rješavaju jedni drugima zadatke ili traže pomoć od drugih osoba van škole. Olakšana je i komunikacija među razredima koji si putem interneta dijele materijale ovisno o tome tko je prvi pisao ispit.
Zbog svega toga ocjene ponekad nisu pravi ogled znanja. Međutim, vješta upotreba najnovijih tehnologija svakako je poželjna na današnjem tržištu rada. Suradnja i snalažljivost također se cijeni u većini modernih zanimanja, ali i poštivanje pravila i nekih etičkih normi bi trebalo biti važno za funkcioniranje sustava.
Potrebno je promijeniti mentalitet i način razmišljanja
– Učenici varaju jer im je to omogućeno, lagano je, nije sankcionirano i lakše postižu dobre ocijene. Kako bi se smanjilo varanje u školama, smatramo da je potrebno promijeniti takav mentalitet i način razmišljanja koji je trenutno dominantan u našem školstvu. Dakle, uvesti sankcije koje će se provoditi i veći značaj pridavati znanju učenika, a ne ocjenama, naglašavaju studenti druge godine diplomskog studija psihologije.
Analizom pojedinih oblika sudjelovanja u varanju utvrđeno je da su najčešći: dopuštanje da učenici prepisuju tuđi rad, ‘šaptanje’ te pomaganje drugima. Narjeđi oblici su dobivanje ocjena preko veze te krivotvorenje ocjena ili ispričnica, što je napravilo čak 20 posto ispitanih srednjoškolaca.
– Rezultati pokazuju kako srednjoškolci imaju stav da je lako varati u njihovim razredima i da je jako često rasprostranjeno u razredu. Zbog navedenog oni na to gledaju kao na svoju svakodnevnicu i kao nešto što svi rade. Povjerenje učenika u profesore također se pokazalo značajno, objašnjavaju Saša, Filip i Dario.
Učenici će manje ‘muljati’ profesore kojima vjeruju
Na testovima profesora kojem učenici više vjeruju i smatraju ga kompetentnijim đaci će manje prepisivati. Studenti dodaju kako je povjerenje prema nastavnicima važan faktor pa bi kvalitetnije povezivanje i bolji odnos s učenicima smanjilo ovo problematično ponašanje koje dugoročno gledano nikome ne koristi.
Neke od karakteristika profesora koje su se pokazale bitnima pri stvaranju povjerenja jesu dobroćudnost, pouzdanost, kompetentnost, iskrenost i otvorenost.
– Za mijenjanje osobnih stavova prema ovom obliku ponašanja potrebne su korjenite promjene u društvu. Danas živimo u državi u kojoj gotovo svakodnevno djeca mogu vidjeti izvještaje o varanju, kupovanju ispita ili zapošljavanju preko veze. To je sve moglo biti povezano s generalnim stavom učenika prema nepoštivanju pravila, no potrebno je provesti istraživanja kako bi se to znanstveno utvrdilo, napominju studenti posljednje godine diplomskog studija psihologije.
