Što nakon izlaska s posljednjeg ispita?

Rijetko koji trenutak u životu se čini toliko sretan kao onaj kada napokon završimo s posljednjim ispitom, predamo ga, izađemo iz dvorane i prodišemo. Teško je uopće zamisliti kakva se sreća mora osjetiti u trenutku kada se završi sa zaista posljednjim ispitom…

Photo by Ben Mullins on Unsplash

Iako je plan bio da posljednji ispit pišem prije 6 dana, naravno da mi se barem jedna stvar morala poremetiti (aka nisam prošla iz prvog pokušaja) i sada sam zapela na drugom izlasku. Za razliku od prvog puta, za ovaj sam se pripremala pa me nije strah da neću proći ispit, znam da je ovo posljednji put da izlazim na njega. A i ovo je bio posljednji rok u zimskom semestru, pa je svakako zadnji izlazak ovih rokova…

Patnja bez kraja: dan prije ispita

Dugo sam razmišljala o tome što ću napraviti jednom kada završim sa svim ispitima i napokon imam predobar plan. Iako nisam pretjerano spavala sinoć (a ni posljednja tri tjedna), današnji dan neće biti posvećen spavanju, već slavljenju toga što je sve napokon go – to – vo!

Za početak, umjesto odlaska u najbližu menzu, otići ću do brze menze na Savi, koja mi nikako nije usput. No, ništa se ne može mjeriti s hranom koju tamo služe, ali i cijelim iskustvo. Barem ne za 7,21 kn, koliko dođe pizza i pommes frites. Nakon toga slijedi malo slatkoga u slasti, a zatim odlazak doma kako bih pogledala svih 7 sati serija koje nisam uspjela pratiti u posljednjih par tjedana, i zatim nezaboravan izlazak s ekipom s faksa.

Svi smo završili više-manje danas, mada su neki štreberi stvari riješili i ranije, ali su se uspjeli strpjeti da svi zajedno proslavimo. Čak nam ni u ovih posljednjih par dana nisu stalno nabijali na nos to što oni ništa ne rade, dok se ostatak nas muči i pati.

Tek je 16:34

U svakom slučaju, sada kratko idem doma, samo se presvući i uzeti trenutak za doći do zraka, i onda idemo van. Vani sam već deset milijuna sati, a tek je 16:34. Dani zaista predugo traju ako jutro ne prespavate, već ste cijelo vrijeme aktivni.

Možda inače i imam donekle normalan bioritam, ali kad su rokovi, sve to pada u vodu. Učenje do ranih jutarnjih sati i spavanje do kasnih popodnevnih, pa onda povremeni rano jutarnji ispiti, dani za odmor… Moj bioritam je trenutno nepostojeći, ali to je sada nebitno. Bitno je da sam ja napokon gotova sa svime i da se stvari mogu vratiti u normalu. Zato neću ići spavati sada odmah, nego kad dođem doma, da se naspavam i sutra sam spremna za normalan život.

Čekanje tramvaja u jednoj hladnoj zimskoj noći mi djeluje kao dobra inspiracija onome tko je napisao legendarnu pjesmu Zeko i potočić. Ne znam zašto sam se sada toga sjetila, valjda me još uvijek drži ono čudno ispitno raspoloženje tijekom kojeg se sjetimo najrandom stvari ikada, kao što je na primjer i klasik Zeko i potočić.

Jedva čekam da dođe topli tramvaj i da onda napokon dođem doma. Možda čak skoknem do dućana (usput mi je) pa si uzmem nešto slatko. Realno, zaslužila sam. A i ljeto nije tako blizu. Samo da provjerim što ima na akciji, dok pronađem online katalog… Aha, ima nešto jako zanimljivo, moji omiljeni keksi.

Dobro, vidjet ću kad će doći tramvaj pa ćemo vidjeti hoće li mi se dati stati do dućana, mislim već sam jela pizzu i pomfrit, bila u slasti, večeras idemo van… Trebaju li mi zaista još i keksi? Aha, evo tramvaja. Možda bih ipak mogla stati do dućana, imam vremena, sve stižem. Samo ću uzeti te jedne kekse i to je to.

– nakon odlaska u dućan –

Okej, napokon sam doma, sad samo moram raspremiti sve što sam kupila u dućanu: čips, smoki, čokoladu i kekse. Samo par bitnih sitnica. Ali dobro, zaslužila sam, zar ne? Pogotovo dobro dođe uz ove serije koje moram pogledati. Sad ću si sve namjestiti i krenuti, stižem pogledati barem dvije epizode prije spremanja i izlaska. Samo ću sad leći na krevet i pogledati seriju. Bih li si trebala možda staviti alarm, u slučaju da zaspem? Ma ne, neću zaspati, nisam toliko umorna.

02:17

O ne, jesam li ja to zaspala? Sedam propuštenih poziva? O ne,… O NE!! Naravno, mobitel na nečujnom, ja u trapericama na krevetu i svi ostali koji su vani!! Sada je prekasno za bilo što. Naravno, čips se prosuo po krevetu, dok sam spavala. Prekrasan dan. I ovaj užasan okus u ustima kada se probudim, a nisam oprala zube prije toga… Mrzim ovo!

03:21

Upravo gledam seriju na kojoj sam zaspala prije nekih šest sati. I nisam nimalo umorna, ne čini mi se da ću uopće zaspati u neko skorije vrijeme. Toliko o tome da ću vratiti bioritam u normalu… Ali koga briga? Ispiti su gotovi, zaslužila sam!

Odgovori