Studenti dramske akademije o hrvatskoj nominaciji za Oskar: ‘Možda su previše digli očekivanja’
Dodjela Oscara itekako će se pratiti u Hrvatskoj zbog nominacije filma ‘Čovjek koji nije mogao šutjeti’ Nebojše Slijepčevića. Kratkometražna filmska poslastica oduševila je i studente na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti (ADU). Od glume do režije, studenti su nam naveli da se sve dobro poklopilo. Ipak, student Sebastijan nam govori da ga brine da su ga ljudi previše razglasili pa bi se mogli razočarati kad ga pogledaju jer je riječ o suptilnom filmu kojeg treba gledati bez tuđih komentara.
Screenshot: YouTube
Iako se u zadnje vrijeme studente dramskih umjetnosti, što u Zagrebu, što i drugdje u Hrvatskoj, više veže uz prosvjede protiv skandaloznih i nasilnih ponašanja profesora, studenti na ovim studijima ipak iz dana u dan se redovito bave predmetom svojih studija. Na tom tragu, mladi ljudi koji se školuju u glumi, snimanju i filmovima naveliko pričaju o filmu ‘Čovjek koji nije mogao šutjeti’ Nebojše Slijepčevića, prvog hrvatskog filma koji je nominiran za nagradu Oscar od osamostaljenja naše zemlje.
Student glume oduševljen kolegama: ‘Nitko nije htio biti glavna zvijezda’
Film traje svega 13 minuta te je u kategoriji kratkometražnog filma. Slijepčević je za ovaj film 2024. godine dobio i Zlatnu palmu za najbolji kratkometražni film na prestižnom festivalu u Cannesu, kao i nagradu Europske filmske Akademije za najbolji kratki film. Uloge tumače nove i stare nade hrvatskog glumišta kao što su Goran Bogdan, Alexis Manenti, Dragan Mićanović, Silvio Mumelaš, Lara Nekić, Priska Ugrina, Dušan Gojić, Nebojša Pop Tasić, Mijo Pavelko, Martin Kuhar, Jakov Zovko i Robert Ugrina.
– 27. veljače 1993. Štrpci, Bosna i Hercegovina. Putnički vlak na liniji Beograd-Bar zaustavljaju paravojne snage u akciji etničkog čišćenja. Dok odvode nevine civile, samo jedan od pet stotina putnika usuđuje im se suprotstaviti. Ovo je istinita priča o čovjeku koji nije mogao šutjeti, navodi HAVC radnju filma od kojega brojni u Hrvatskoj imaju velika očekivanja.
Među njima i studenti zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti (ADU). Svi se slažu da je film super, a kad ih pitamo zašto, malo su oprezni jer ne žele našim čitateljima previše toga otkriti. Među njima je i student 3. godine glume, Anton Antolović. Iako nam kaže da su mu osobno Oscari i drugi događaji gdje se nagrađuju filmovi bezveze jer smatra da umjetnost nije natjecanje, sretan je zbog nominacije jer se nada da će ga zbog toga i više ljudi htjeti pogledati.
– Svi su odradili točno ono što su trebali. Nitko nije igrao svoju igru, nitko nije htio biti glavna zvijezda kadra. Vidi se da je naglasak bio da se ispriča samo situacija i da nitko nije glavni lik koliko god se priča radila o nekome. Svi idu u svrhu priče i to je najbitnija stvar, prokomentirao je mladi glumac dinamiku glumaca na ekranu, pohvalivši ih za odličnu izvedbu.
Ničija zemlja iz BiH dobila Oscara početkom stoljeća: Samo rat stavlja reflektor na Balkance?
O filmu se puno priča i među studentima dokumentarne režije. Student prve godine tog diplomskog studija, Sebastijan, navodi nam da nije pogledao tko se još natječe za najpoznatiji zlatni kipić na svijetu u istoj kategoriji kao i ‘Čovjek koji nije mogao šutjeti’. Ali, optimističan je da će upravo Slijepčević održati pobjednički govor 2. ožujka u Dolby Theatreu u čuvenom Hollywoodu.
– Svi smo uzbuđeni i ja osobno vjerujem da ima dobre šanse, gotovo sam siguran da će osvojiti nagradu. S obzirom na stanje u svijetu mislim, a i mislim da dobro reflektira stanje društva danas, komentirao je Sebastijan, referirajući se na ratnu tematiku filma.
Slično razmišlja i Dora Čaldarović, studentica pete godine snimanja. Film je, kaže nam, pogledala dvaput i smatra ga odličnim između ostalog i zbog svoje tematike u kontekstu ratova kojima svjedočimo zadnjih godina. Inače, upravo je ratna tematika filma osigurala i Oscara susjednoj Bosni i Hercegovini s filmom iz 2001. godine, ‘Ničija zemlja’ u režiji Danisa Tanovića. Zar je moguće da filmovi s Balkana dobiju svjetsku pozornost samo kad se snimaju teme ratnih devedesetih? No, osim same teme, Dora ističe da joj se jako sviđa i rad kamerom u ovom filmu.
– Volim misliti da ne. Ali, nažalost, s obzirom na to da je ovo trenutačno globalna važna tema s obzirom na Ukrajinu i Palestinu, očito je da nije nešto što je vezano samo uz nas (…) Mislim da je kamera izrazito u službi priče, što je uvijek jako važna stvar. Skladna je s pristupom, razdoblju kojem se snima. Svi elementi su se sklopili u jedan stil. To je umijeće koje je po meni najvažnije kako bi se prenijela priča na audiovizualnom mediju, komentirala je Dora privlačnost teme, ali i tehničku izvedbu cijelog filma.
Studenti ADU-a ipak više cijene europske nagrade? ‘Oscari su druga vrsta filmske industrije’
Ipak, osim što nam je Anton rekao da mu se ne sviđa toliko natjecanje u Oscarima, Dora nam navodi kako Oscar nije toliko napet studentima na ADU-u. Kako na nastavi, tako i na studentskim kavama, više pričaju o europskim nagradama, poput već spomenutog Canesa, Venecijanski film festival, ali i regionalnih festivala kao što Sarajevo ili Zagreb film festival.
– Oscari su jedna druga vrsta filmske industrije. Imaju drukčiji način pristupanja rađenju filmova i nismo toliko u kontaktu s njima. Europa se i dalje diči da je snažnija po pitanju autorstva dok je u Americi to ipak produkcijski proizvod, opisuje nam Dora razliku između dviju filmskih tradicija.
Dodala je i da smatra da je upravo taj autorski štih ono što je i američku filmsku akademiju privuklo ‘Čovjeku koji nije mogao šutjeti’. Uz same studente, Slijepčevićevom nominacijom su uzbuđeni i ljudi diljem Hrvatske. Ipak, Sebastijan poziva na mali oprez, kako se ljudi ne bi razočarali.
– Ljudi su možda previše razvikali i digli očekivanja. Film je jako suptilan i tih, što će možda izazvati umanjenu reakciju nakon gledanja. Ali, ne bi rekao da je to nešto loše. Mislim da je važno uči u njega bez previše komentara ostalih, rekao je Sebastijan.
Nije hrvatska kinematografija toliko loša: ‘Ne dobivaju novčanu i produkcijsku podršku koju bi trebali’
Na kraju dana, nominacija Oscara makar malo miče lošu reputaciju hrvatskih filmova. Anton je svjestan negativnih predrasuda prema domaćoj kinematografiji, ali upozorava, generalizacija hrvatskih filmova je jako opasna.
– Imamo jako puno loših, ali isto tako i super filmova, samo ih treba naći. Često se dogodi da nažalost ne dobivaju novčanu i produkcijsku podršku koju bi trebali. Ali, to je samo zato što ljudi unaprijed misle da neće biti dobar, kazao nam je Anton.
Na pitanje može li Slijepčevićeva pobjeda popraviti percepciju hrvatskih filmova i dovesti do jačeg financiranja i podrška hrvatskom filmu, Sebastijan nam govori kako prije misli da će ova pobjeda samo više motivirati druge filmaše u Hrvatskoj za vlastite projekte. Navodi da mnogi izbjegavaju snimati o temi Domovinskog rata koja je specifična za naše podneblje.
– Postoje autori koji to rade, ali u većini slučajeva na rubu propagande, a mislim da se ta tema može dotaknuti iz svježe perspektive mladog autora. Strane akademije i festivali na rat gledaju kao na nešto egzotično. To im je privlačna tema koju treba obrađivati, ali iz nekog novog ugla, objasnio nam je filmski potencijal ove vječne hrvatske teme.
Da javnost ima negativne stereotipe o hrvatskim filmovima, svjesna je i Dora. Iako je trebala pomoć svojih prijateljica koje su bile pokraj nas tijekom razgovora, ipak smo došli do tri filmska naslova za koje su studentice ADU-a uvjerene da bi srušile lošu reputaciju domaće kinematografije. Pored dakako, ‘Čovjeka koji nije mogao šutjeti’.
– ‘Sigurno mjesto’, ‘Zbornica’ i ‘Srbenka’, pobrojala je Dora tri odlična dugometražna filmska naslova iz Hrvatske.
Film ‘Čovjek koji nije mogao šutjeti’ možete besplatno pogledati na ovoj poveznici.
